Provjera istinitosti o tvrdnji kako je suvremena Hrvatska nastala na temeljima "genocidne NDH"
Iako se radi o marginalnoj stranci koja je na parlamentarnim izborima 2023. osvojila mali broj glasova birača (
1993 glasa ili 0.66%), stavovi predsjednika stranke Medojevića o Republici Hrvatskoj izneseni su u kontekstu komentiranja nedavnog incidenta u Splitu 3. studenoga 2025. o kojem smo već dijelom
pisali. Stoga smatramo kako je, unatoč ograničenom političkom utjecaju navedene stranke i samog Medojevića, njegove tvrdnje potrebno provjeriti jer se šire kroz medijski prostor i doprinose stvaranju negativne percepcije o Hrvatskoj.
Slika 1: Snimka naslovnice predmetnog članka na stranicama internetskog portala Borba.
U navedenom članku sporna je sljedeća tvrdnja:
Ad. 1. „Savremena Hrvatska je sagrađena na temeljima genocidne države NDH. Svaka država izgrađena na mržnji i genocidu je osuđena na propast. Samo je pitanje vremena“
Analiza
Ad. 1. Republika Hrvatska suverena je i demokratska država nastala na temeljnim vrijednostima slobode, jednakosti, poštivanja prava čovjeka, vladavini prava, demokratskom višestranačkom sustavu i svim onim drugim vrijednostima koje predstavljaju najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ključne izvorišne osnove Republike Hrvatske nalaze se u temeljnom dokumentu, odnosno
Ustavu Republike Hrvatske:
„Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
- u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
- u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
- u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
- u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712;
- u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
- u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi godine 1868. o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712;
- u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
- u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918), poslije (3. listopada 1929) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao; - u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990) na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost
- u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. - 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“
Dakle, iz navedenog teksta Ustava Republike Hrvatske, razvidno je kako Republika Hrvatska ima duboke povijesne korijene koji su utemeljeni na tisućljetnoj državnoj samobitnosti hrvatskog naroda. Ustav Republike Hrvatske jasno i nedvosmisleno navodi kontinuitet hrvatske državnosti. Povijesni i državotvorni kontinuitet Hrvatske potvrđen je u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) 1943., u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. te u „pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. - 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“ Slijedom navedenog, tvrdnja kako je suvremena Hrvatska nastala na mržnji i genocidnim temeljima Nezavisne države Hrvatske (NDH), nije točna i radi se o povijesno neutemeljenoj optužbi.
Zaključak
Tvrdnja kako je suvremena Hrvatska nastala na mržnji i genocidnim temeljima Nezavisne države Hrvatske (NDH), proizlazi iz dugotrajnog i sustavnog niza dezinformacija koje se, još od vremena 1990-ih, neprestano koriste za diskreditiranje i demonizaciju Republike Hrvatske kroz namjerno povezivanje suvremene hrvatske države s ustaškim režimom u NDH, unatoč jasnim povijesnim činjenicama koje u potpunosti demantiraju te tvrdnje. Jedan u nizu primjera metodologije dezinformacijskih kampanja i povezivanja Hrvatske s ustaškim režimom, mogu se pronaći u članku
Radenko Radojčić: Izjava u kojem se prenosi njegova izjava kao utvrđenog suradnika jugoslavenskih tajnih službi i stvaratelja brojnih neistina plasiranih u hrvatski i strani javni informacijski prostor tijekom i poslije Domovinskog rata,“. U predmetnoj izjavi, između ostalog, spominje se eksplozija minske naprave kod Židovske općine u Zagrebu 1991., što je, prema svjedočenju Radojčića, bilo dio obavještajne operacije kojom se Hrvatsku nastojalo pred međunarodnom zajednicom lažno povezati s ustaštvom, antisemitizmom i nasljeđem NDH. Stoga,
navedena tvrdnja je zlonamjerna i netočna i navodi čitatelje na krive zaključke.
Gordan Akrap
Ante Letica