Je li istinita tvrdnja da Italija, Japan i Njemačka provode povijesni revizionizam i podržavaju neonacističke režime u Ukrajini i Baltičkim državama?
Slika 1. Naslov članka i tematska rubrika u kojoj se isti nalazi.
S obzirom da se porukama iz ovog teksta povezanog s međunarodnim odnosima i sigurnosti, iznose tvrdnje koje mogu neizravno, a u radikalnijim slučajevima izravnog povezivanja s RH dodatno optužiti i RH sa sličnim optužbama, pristupili smo njegovoj analizi.
U samom tekstu izvješća spominje se sljedeće:
„U nizu zemalja zločini hitlerizma se namjerno zataškavaju, dok veličanje nacizma i prekrajanje povijesti Drugog svjetskog rata dosežu razinu državne politike“ te se ističe „Posebno je alarmantno da se takvi destruktivni procesi najbrže razvijaju u Njemačkoj, Italiji i Japanu – osnivačicama agresivnog nacističkog bloka zemalja Osovine…“
Ključan fokus u izvješću usmjeren je na tri zemlje – Njemačku, Italiju i Japan. Prema tvrdnjama Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, Njemačka, Italija i Japan predstavljaju blok država koje dijele zajedničku prošlost pri čemu, zajedničkim silama, sustavno vrše proces normalizacije povijesnog revizionizma Drugog svjetskog rata. Pritom se posebno ističe umanjivanje odgovornosti za fašističko/nacističko naslijeđe. Ključni argumenti koje ruska strana ističe su:
1. Japan, Njemačka i Italija od 2022. godine sustavno glasaju protiv godišnje
rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih Naroda (UN) o borbi protiv glorifikacije nacizma („
Borba protiv glorifikacije nacizma, neo-nacizma i druge prakse koja doprinosi raspirivanju sadašnjih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s tim povezane netolerantnosti“).
2. Italija gaji tolerantniji odnos prema fašističkim simbolima i retorici nakon dolaska Giorgie Meloni na vlast.
3. Japan rehabilitira vlastitu prošlost i osporava legitimnost ruskih, odnosno sovjetskih poteza iz 1945. godine.
Smatramo važnim za istaknuti kako je, prilikom sastanka Trećeg Odbora Opće skupštine UN-a (Odbor za društvena, humanitarna i kulturna pitanja) 21. studenog 2014. u New Yorku i glasanja o rezoluciji „
Borba protiv glorifikacije nacizma, neo-nacizma i druge prakse koja doprinosi raspirivanju sadašnjih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s tim povezane netolerantnosti“ koju je ruska strana primarno predložila, predstavnik Italije u ime Europske unije (EU) istaknuo u svom
govoru „
da se EU obvezala boriti protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije sa sveobuhvatnim naporima na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj sceni.“ Također, u govoru je istaknuto kako je rezolucija „
neujednačena u osudi totalitarnih ideologija, da nedovoljno govori o temeljnim pravima slobode govora i javnog okupljanja, te da nema jednak odnos prema različitim oblicima diskriminacije, rasizma i ksenofobije – rezolucija je selektivna, a trebala bi biti sveobuhvatna. Dodatno, EU smatra da je Rusija (kao nositelj) u dijelu rezolucije „pokušala zloupotrijebiti borbu protiv neo-nacizma u kontekstu krize u Ukrajini“. Treba uzeti u obzir da je navedeni sastanak održan u vezi s Ruskom okupacijom Krima i dijelova ukrajinskih pokrajina Donetsk i Luhansk.
Ne ulazeći dublje u sam sadržaj izvješća, fokusirat ćemo se na spomenuti članak i predmetnu tvrdnju čiju je istinitost nužno provjeriti:
„To se, između ostalog, ogleda u njihovim naporima da zataškaju sopstvenu zločinačku prošlost, kao i u borbi protiv antifašista i podršci neonacističkim režimima u Kijevu i baltičkim državama.“
Ad 1. Italija, Njemačka i Japan ne zataškavaju svoju prošlost već spremno prihvaćaju greške koje su napravljene u prošlosti što se jasno ogleda u postojanju zakona (Njemačka -
German Criminal Code, Italija -
Mancino Law) kojima se kažnjavaju i procesuiraju bilo kakva djelovanja povezana s propagiranjem fašizma i nacizma te negiranja Holokausta. Kada govorimo o Japanu, iako ne postoji službeni nacionalni zakon kojim se direktno zabranjuje navedeno, postoji
zakon kojim se sprječava govor mržnje i diskriminacija na bilo kojoj osnovi. Bitno je za naglasiti kako je Vlada Japana sastavila službenu
izjavu žaljenja i isprike za ratne zločine kojim se jasno ogradila od svoje prošlosti.
Nadalje, baltičke države na vlasti nemaju neonacističke režime već su samostalne, suverene i neovisne države konsolidirane kao liberalne demokracije koje također zakonski imaju uređeno pitanje procesuiranja kaznenih djela propagiranja nacizma, fašizma, negiranja Holokausta, kao i općenito govora mržnje i diskriminacije.
Zaključak
Tvrdnja da Japan, Njemačka i Italija „zataškaju sopstvenu zločinačku prošlost, kao i u borbi protiv antifašista i podršci neonacističkim režimima u Kijevu i baltičkim državama“ je propagandna, netočna i zlonamjerna konstrukcija osmišljena da proizvede društvene podjele, ojača ekstremne političke opcije na tlu Europe i navede čitatelje na pogrešne zaključke o naravi političke vlasti u tim državama.
Treba je sagledavati u kontekstu opravdavanja, prvenstveno prema svojim građanima kao i svojim podupirateljima i simpatizerima u svijetu, vojne agresije na Ukrajinu i s njom povezanim žrtvama i posljedicama o čemu smo već
pisali.
Također je treba sagledavati u procesu preslikavanja istovjetnog narativa kojim se srbijanska vlast koristi kako bi gotovo istim rječnikom optužila Republiku Hrvatske za unutarnje ali i vanjske izazove s kojima se suočava.
Ante Letica
Gordan Akrap