Na stranici informativnog portala Sputnik Srbija koji je dio međunarodne mreže ruske međunarodne novinske agencije i radijske postaje Sputnik kojeg vodi ruska državna novinska agencija Rossiya Segodnya, postoji posebna tematska rubrika naslovljena „Specijalna operacija u Ukrajini: Sve o specijalnoj vojnoj operaciji Rusije za demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine“ u kojoj se objavljuju razni članci, analize i videozapisi političko-vojne naravi vezani uz djelovanje ruskih snaga na području Ukrajine.

Ne ulazeći u sam sadržaj članaka, analiza i drugih sadržaja dostupnih u navedenoj tematskoj rubrici, ovdje ćemo se usmjeriti na sam naslov tematske rubrike i pojmove poput „specijalna vojna operacija“ i „denacifikacija“: „Specijalna operacija u Ukrajini: Sve o specijalnoj vojnoj operaciji Rusije za demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine“ 

 

Slika 1. Snimka stranice (tematske rubrike) informativnog portala Sputnik Srbija. 

Rusija ne provodi specijalnu vojnu operaciju, već otvorenu vojnu agresiju na Ukrajinu. 

„Specijalna vojna operacija“ kao pojam prvi puta je navedena u pismu ruskog predsjednika Vladimira Putina koje je Vijeću sigurnosti Ujedinjenih Naroda uputio stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim narodima Vassily Nebenzia 24. veljače 2022. godine. U dokumentu se prenosi poruka predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina ruskim građanima kako je, temeljem Glave VII. i članka 51. Povelje Ujedinjenih Naroda, odlučio provesti potrebne „mjere“ u svrhu obrane Ruske Federacije. Na stranici 6/8 navedenog pisma, prvi puta se spominje kako je odlučeno da će se provesti „specijalna vojna operacija“ uz odobrenje Vijeća Ruske federacije i uz pomoć (op.a. samoproglašene) Donjecke Narodne Republike i Luganske Narodne Republike.

U Glavi VII. i članku 51. Povelje Ujedinjenih Naroda stoji sljedeće: „Ništa u ovoj Povelji ne dira prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u slučaju oružanog napada na nekoga Člana Ujedinjenih naroda sve dok Vijeće sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za održavanje Međunarodnog mira i sigurnosti. Mjere koje Članovi poduzmu u vršenju toga prava samooobrane odmah se dojavljuju Vijeću sigurnosti i nipošto ne diraju u ovlasti i dužnosti Vijeća sigurnosti da na temelju ove Povelje djeluje svakog časa na način koji smatra potrebnim za održavanje ili uspostavljanje Međunarodnog mira i sigurnosti.“

Iz navedenog teksta razvidno je kako su ruske vlasti manipulativno odlučile iskoristiti članak 51. iz Glave VII. Povelje Ujedinjenih Naroda kako bi pokrenuli agresiju na Ukrajinu. Međutim, pravno gledano, djelovanje Ukrajine nije predstavljalo oružani napad protiv Ruske Federacije. Štoviše, sam članak 51. Povelje Ujedinjenih Naroda ne priznaje pravo na preventivnu samoobranu. 

Nadalje, ako pokušamo sagledati stvar iz vojne i vanjskopolitičke optike Ruske Federacije, razvidno je kako ruske vlasti na temelju sigurnosnih procjena iskoristile samoproglašene republike (Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika) kako bi opravdali pokretanje agresije na Ukrajinu. Međutim, samoproglašene Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika nisu članice Ujedinjenih Naroda niti su međunarodno pravno priznate države (izuzev Ruske Federacije koja ih je priznala kao države). Štoviše, samoproglašene republike nalaze se na državnom i međunarodno priznatom teritoriju suverene, samostalne i neovisne Republike Ukrajine.

Pojmovi vojna operacija i rat spominju se u radovima kao što su  Evolution of Military Operations Perception autora izv. prof. dr. sc. Petera Spilýa iz slovačke Akademije oružanih snaga generala M. R. Štefánika (Armed Forces Academy of General M. R. Štefánik), u priručniku američke vojske Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms iz 2010. godine te rječniku NATO saveza AAP-06 iz 2020. godine. Prema tumačenju Spilýa, vojna operacija opisuje se kao organizirana vojna djelatnost na strateškoj, ali i taktičkoj razini ratovanja. Prema priručniku Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms, vojna operacija je planirana i koordinirana aktivnost oružanih snaga s jasno određenim ciljem, vremenom i snagama. Dijeli se na borbene (ofenzivne akcije) i neborbene (evakuacija, humanitarna ili potpora miru) operacije te se provodi u ratu ili izvan njega. U smislu vojne doktrine, vojne operacije mogu se povezati u veće operacije ili kampanje kojima se ostvaruju određeni operativni ili strateški ciljevi. 

S druge strane, rat je stanje šireg oružanog sukoba među državama koji, prema tumačenju Karla Von Clausewiza (djelo O ratu), ima politički cilj te je klasično shvaćen kao „produžetak politike“. Nadalje, indikativno je kako u Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, stoji kako Konvencija stupa na snagu u slučaju objavljivanja rata ili svakog drugog oružanog sukoba koji izbije između dvije ili više zemalja potpisnica, čak i ako jedna od njih ne priznaje ratno stanje. Prema tome, jasno je kako postoji mogućnost da države u određenim okolnostima de facto ne priznaju postojanje rata. Stoga je Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) opravdano klasificirao trenutno stanje kao međunarodni oružani sukob, odnosno rat između Ukrajine i Rusije.

Praćenjem stanja na terenu od samih početaka, evidentno je kako Rusija provodi kontinuirane vojne ofenzive i okupaciju dijelova ukrajinskog teritorija što se jasno u međunarodno pravnom smislu klasificira kao agresija. Da je tome tako potvrđuju nam zaključci iz Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih Naroda od 2. ožujka 2022. godine u kojima jasno stoji kako se radi o agresiji, odnosno uporabi „oružane sile od strane države protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti druge države.“

Rusija ne provodi „specijalnu vojnu operaciju“ kako bi denacificirala Ukrajinu jer isto nije moguće.

Pojam „denacifikacija“ nije stvaran niti legitiman cilj u vojnom, političkom i diplomatskom smislu jer u Ukrajini nema nacističkog režima. Ukrajina je samostalna, suverena i demokratska država s legalno izabranim institucijama vlasti. Da se radi o propagandi, potvrđuje nam i članak Statement on the War in Ukraine by Scholars of Genocide, Nazism and World War II u kojem su najrelevantniji svjetski stručnjaci za pitanja holokausta i Drugog svjetskog rata svojim potpisom (oko 250 osoba) potvrdili da u Ukrajini nema nacizma, već da se radi o propagandi i izmišljenim razlozima za pokretanje agresije na Ukrajinu.

Širenjem propagandnog narativa o „specijalnoj vojnoj operaciji“ i provođenju „denacifikacije“ Ukrajine, Rusija nastoji redefinirati stvarnost sukoba tako da se napadne aktivnosti prikažu kao nužna i legitimna obrana. Time se u javnosti proizvodi lažna percepcija razmjera i karaktera djelovanja, uz potiskivanje ključnih činjenica. Na taj način Rusija aktivno nastoji umanjiti napore koje ulaže u napadne aktivnosti na teritoriju Ukrajine kako bi u očima javnosti postigla određenu razinu lažne percepcije o stvarnom stanju, koristeći pritom sustavno ponavljanje narativa, kontrolu medijskog prostora i dezinformacijske kampanje kao instrumente psihološkog ratovanja koji su u skladu sa ruskim političkim i vojnim ciljevima. 

Nadalje, pojam „denacifikacija“ kojeg ruske vlasti koriste kao opravdanje za vojna djelovanja, temelji se na neutemeljenim i neistinitim tvrdnjama o postojanju nacističkog režima u Ukrajini. Takav narativ jasno negira činjenicu da je Ukrajina samostalna, suverena i demokratska država. Povezujući nacizam s Ukrajinom, Rusija na emocionalnoj razini aktivno mobilizira domaću javnost i opravdava svoje vojno djelovanje predstavljajući ga kao moralno odgovorno i nužno za nacionalnu sigurnost i nacionalne interese Rusije.

Slijedom navedenoga, smatramo kako su termini „specijalna vojna operacija“ i „denacifikacija“ kao i naziv tematske rubrike „Specijalna operacija u Ukrajini: Sve o specijalnoj vojnoj operaciji Rusije za demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine“, netočni i manipulativni te proizlaze iz iskrivljene slike stvarnosti čime se čitatelje navodi na krive zaključke.