Geopolitika zrakoplova, integracija oružanih sustava i strateške pouke za Hrvatsku
ANALITIČKI ČLANAK (035)
Napomena: Analiza je sastavljena na temelju izjava iznesenih u emisiji Podcast Velebit, 20.12.2025. Gost: Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman.
Uvod
Rasprave o vojnoj sigurnosti često se u javnosti svode na jednostavne usporedbe:
• tko ima bolji avion,
• tko posjeduje modernije oružje,
• koja država je „jača“.
Takva slika lako otvara prostor za pogrešne interpretacije i dezinformacije. Suvremeni ratovi pokazuju da oružni sustavi nisu samostalne jedinice, nego dijelovi široko umreženog, tehnološki složenog sigurnosnog ekosustava.
Razumjeti sigurnost znači razumjeti:
• razliku između platforme i stvarne sposobnosti,
• presudnu ulogu integracije i komunikacije,
• ograničenja država koje nemaju pristup određenim tehnologijama,
• važnost savezništava i zajedničkih standarda.
„Isti avion“ – različite sposobnosti
U javnosti se često pojavljuje teza da je avion „isti“ ako dolazi od istog proizvođača. Međutim, ključne razlike nalaze se u onome što nije vidljivo izvana.
Presudni elementi su:
• zapovjedno-informacijski sustavi,
• umrežavanje s drugim granama vojske,
• senzori i radari,
• aktivni i pasivni sustavi elektroničke zaštite,
• kompatibilnost s međunarodnim partnerskim strukturama.
Države koje nemaju pristup tim razinama tehnologije dobivaju ograničene mogućnosti. Posljedica je da dva nominalno ista zrakoplova mogu imati potpuno različitu operativnu vrijednost.
„Šivanje“ sustava i problem integracije
Pojedine države nastoje nadoknaditi tehnološka ograničenja kombiniranjem opreme iz različitih izvora – ruskih, kineskih, izraelskih ili europskih.
Takva praksa donosi dva temeljna izazova:
1. pitanje kompatibilnosti – mogu li sustavi uopće stabilno „razgovarati“ međusobno,
2. pitanje učinkovitosti – hoće li u realnim borbenim uvjetima doći do zastoja, kašnjenja ili pogrešnih signala.
Suvremeno ratovanje sve manje ovisi o kvaliteti pojedinačnog sustava, a sve više o razini integriranosti cijelog skupa sredstava.
Metaforički rečeno: pojedina „svijeća“ ne znači mnogo. Tek zajedno čine sustav koji ima smisao.
Globalni kontekst: tehnologija, savezništva i učenje iz sukoba
U raspravi je istaknuto da se sigurnosni procesi danas razvijaju istodobno na nekoliko razina:
• brzi tehnološki napredak,
• međusobno nadmetanje velikih sila,
• stalno učenje iz aktualnih ratova,
• pokušaji sprječavanja izravnih sukoba kroz diplomaciju.
Države koje ozbiljno promišljaju vlastitu sigurnost:
• promatraju tuđa iskustva,
• testiraju tehnologije,
• prilagođavaju vlastite sustave prije krize.
Tko ne uči — u trenutku prijetnje ostaje iznenađen.
Pouke za Hrvatsku
Iz cjelokupne rasprave proizlazi nekoliko važnih zaključaka.
1. Platforma nije isto što i sposobnost
Kupnja zrakoplova ili drona ne znači automatski — sigurnost.
Stvarnu vrijednost donose integracija, obuka i zapovijedanje.
2. Integracija je važnija od pojedinačnog komada opreme
Sustavi koji ne komuniciraju međusobno postaju ograničeni upravo onda kada najviše trebaju.
3. Savezništva i standardi povećavaju sigurnost
Sudjelovanje u zajedničkim strukturama donosi pristup tehnologijama, iskustvu i koordiniranim reakcijama.
Kako analiza doprinosi edukaciji javnosti i borbi protiv dezinformacija
Ovaj tekst smanjuje prostor za manipulaciju i nerazumijevanje na nekoliko razina.
Razbija mit o „istim avionima“
Pokazuje da je ključno što je ugrađeno i kako je umreženo, a ne samo „koji je model“.
Odvaja tehnologiju od senzacionalizma
Umjesto slika „superoružja“, objašnjava da je svaki sustav učinkovit samo kao dio cjeline.
Objašnjava važnost učenja iz sukoba
Naglašava da države promatraju ratove zbog analize i prilagodbe, a ne zbog propagande.
Potiče racionalno razumijevanje sigurnosti
Događaji se stavljaju u širi kontekst — umjesto straha i brzih zaključaka, nudi se objašnjenje.
Na taj način analiza doprinosi većoj sigurnosnoj i medijskoj pismenosti te smanjuje mogućnost širenja pojednostavljenih, netočnih ili politički motiviranih narativa.