Objave
Je li istinito da je u sred Podgorice bio "ustaški pir" te da su "Ustaše" pucale na pripadnike JNA, vršile zločine nad Srbima u Vukovaru i protjerali iste?
18.12.2025 06:43 AM
46 views
Dana 18. studenoga 2025. na stranicama crnogorskog internetskog portala Borba, objavljen je članak naziva: „USTAŠKI PIR U SRED PODGORICE: Navijači iz Hrvatske pred policijom veličaju crnokošuljaše“ u kojem se spominje kako su hrvatski navijači u jednom ugostiteljskom objektu nedaleko od Gradskog stadiona u Podgorici (Pod Goricom) pjevali hrvatske nacionalističke i navijačke pjesme. S obzirom na to da se u ovome članku iznose ozbiljne optužbe na račun Republike Hrvatske i njene uloge u Domovinskom ratu, smatramo opravdanim analizirati iznesene tvrdnje.
 Slika 1. Snimka zaslona naslovnice predmetnog članka na internetskom portalu Borba.

Prije same analize, potrebno je istaknuti kako internetski portal Borba, prema podacima Media Ownership Monitor Montenegro, registriran na prostoru Crne Gore te ima vlasničku strukturu koja je bliska Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i Aleksandru Vučiću. U studenom 2019. je Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Podgorici, optužilo portal da se nalazi pod direktnim utjecajem Kremlja, odnosno Ruske federacije.

U navedenom članku sporne su sljedeće tvrdnje čiju istinitost je potrebno provjeriti:

Ad. 1.USTAŠKI PIR U SRED PODGORICE: Navijači iz Hrvatske pred policijom veličaju crnokošuljaše“…
 
Ad. 2. „Podsećamo, ustaše su iz Vukovara pucale na mlade vojnike JNA, napadali ih u kasarnama i vršili razne zločine nad Srbima koje su proterali sa svojih vekovnih ognjišta…“

Analiza
Ad. 1. Proučavanjem predmetne snimke na kojoj se vide hrvatski navijači u jednom ugostiteljskom objektu nedaleko od nogometnog stadiona Pod Goricom, možemo uočiti kako okupljeni pjevaju pjesmu hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona „Ako ne znaš što je bilo“ koja je nastala 2024. što znači da nije iz vremena Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Većina okupljenih nosi hrvatske kockaste ili tamne navijačke dresove ili je odjevena u navijačkom stilu, pri čemu nema zabilježenih ekstremističkih i radikalno desnih oblika odijevanja (crnih košulja s znakovljem NDH) ili isticanja znakovlja iz vremena NDH što se jasno može vidjeti na primjeru u slici 2. Radi se o tipičnom navijačkom okupljanju koje po ničemu ne odudara od ostalih navijačkih okupljanja što nas navodi na zaključak kako je medijska pozornost prema ovom događaju nepotrebna.
 
Slika 2. Snimka zaslona videosnimke (0:17). Izvor: Facebook profil Borba.me.

Slijedom navedenoga, nije se radilo o nikakvom „ustaškom piru“ ili veličanju „crnokošuljaša“, već o pjevanju pjesme hrvatskog izvođača pri čemu je korišteno službeno hrvatsko znakovlje (hrvatske zastave) s natpisima mjesta iz kojih dolaze navijači. O sličnoj tematici već smo pisali u jednoj od prethodnih analiza.

Ad. 2. Ustaše su povijesni pojam koji se odnosi na osobe koje su bile u službi NDH (1941.-1945.) koja je djelovala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Navedeni naziv nije primjenjiv za sudionike Domovinskog rata u Vukovaru. Nadalje, Domovinski rat (1991.-1995.) je uključivao sukob između hrvatskih snaga i Jugoslavenske narodne armije (JNA) te srpskih paravojnih formacija. Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza 1991., a završila je 18. studenoga 1991. padom Grada Vukovara u ruke JNA i srpskih paravojnih formacija. Detaljnije o samoj Bitci za Vukovar pisali su brigadir Stjepan Sučić u svojem radu Značaj obrane Vukovara u stvaranju hrvatske države te Gordan Akrap i Ivica Mandić u svojem radu MILITARY INTELLIGENCE ESTIMATES AND STRATEGIC DECISIONS: THE CASE OF VUKOVAR 1991 – 1995. (str. 301-324).
U obrani Grada Vukovara sudjelovalo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG), hrvatske policije te dragovoljaca Hrvatskih oružanih snaga (HOS) koji su bili dio 204. Vukovarske brigade. Tijekom agresije u Vukovaru je, prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, do 19. studenoga 1991. poginulo 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece, ranjeno je više od 2500 ljudi, mnogi su zatočeni i odvedeni u neki od srpskih koncentracijskih logora, a nakon okupacije 18. studenoga 1991. bila je nepoznata sudbina 2630 osoba. Tijekom i nakon procesa mirne reintegracije otkriveno je više od 50 masovnih grobnica u gradu i okolici iz kojih su ekshumirani brojni posmrtni ostaci. 
Nadalje, ne postoje opravdani dokazi koji potvrđuju tvrdnju da su hrvatske snage organizirano napadale objekte i pripadnike JNA na prostoru Vukovara prije samog početka opsade Grada Vukovara 25. kolovoza 1991. Štoviše, JNA je bila dominantna vojna sila koja je vodila napadna djelovanja na Vukovar. Povijesni podaci ne ukazuju na to da je postojala masovna kampanja protjerivanja Srba iz Vukovara niti je postojao bilo kakav oblik organiziranog nasilja prema Srbima koji su živjeli na području Grada Vukovara. 
O samom Vukovaru nastale su brojne dezinformacije koje se šire u informacijskom prostoru Hrvatske i susjednih zemalja i koje mi kao službeni provjeravatelji točnosti informacija nastojimo sustavno suzbiti u svojim analizama i znanstvenom radu. Dezinformacije povezane sa obranom Grada Vukovara temelje se na selektivnom korištenju povijesnih pojmova, netočnom povezivanju događaja te politički motiviranim interpretacijama koje imaju za cilj relativizirati odgovornost za ratna zbivanja, a posebice za počinjenje ratne zločine (primjerice, Ovčara) te potaknuti etničke napetosti, nemire i podjele. 

Zaključak

Tvrdnja iznesene u predmetnom članku predstavljaju korpus neistinitog, zlonamjernog, obmanjujućeg i propagandnog narativa kojim se iskrivljuje povijesna slika o Republici Hrvatskoj i Domovinskom ratu te se generiraju unutardruštvene i međunacionalne podjele kojima se nastoje potaknuti etničke napetosti i nemiri.


Gordan Akrap
Ante Letica
Gallery / Galerija slika
Nema galerije slika / No image Gallery


  

Iznesena stajališta i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se držati odgovornima za njih.