Analiza je nastala temeljem gostovanja Ante Letice, stručnjaka za sigurnosne politike, u emisiji Studio 4 na Hrvatskoj radioteleviziji, 23. studenoga 2025.

U trenutku kada rusko-ukrajinski rat ulazi u četvrtu godinu, na međunarodnoj sceni pojavljuje se mirovni prijedlog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, sastavljen u 28 točaka. Iako je naknadno rečeno da tekst nije konačan, njegova struktura otvara vrlo ozbiljna pitanja: mogućnost de facto kapitulacije Ukrajine, marginalizaciju NATO-a i Europske unije, kao i preraspodjelu energetskih i teritorijalnih resursa prema američkim interesima. Taj prijedlog dolazi u trenutku kada je Ukrajina na terenu u izrazito teškom položaju – iscrpljena ratom, izložena korupcijskim skandalima i s oslabljenim obavještajnim kapacitetima.

Struktura mirovnog plana otvara temeljno pitanje međunarodnog poretka. Ako bi se točke primijenile u obliku u kojem su iznesene, Ukrajina bi morala pristati na predaju dijela teritorija, odricanje od NATO integracija te ograničavanje vlastite vojske. To nije model ravnoteže, već primjer uvjetovane kapitulacije države koja je vojno napadnuta. Time se otvara i pitanje: je li riječ o mirovnom prijedlogu ili o redefiniciji ukrajinskog suvereniteta kroz političko-ekonomske instrumente moći?

Takav pristup ne može biti održiv bez uključivanja Europske unije i NATO-a. Trenutačna situacija pokazuje da se o europskoj sigurnosti odlučuje bez Europe – i to je najveći pokazatelj geopolitičke slabosti EU-a. Dok Washington zastupa vlastiti interes, Europska unija tek sada shvaća da je zakasnila reagirati na tektonske promjene u globalnoj moći.

Američka potpora Ukrajini ne svodi se samo na vojnu i financijsku pomoć. Presudan element je tehnološko-obavještajna podrška – satelitska logika, dubinska akvizicija informacija i operativna analiza ciljeva. Bez tog sloja potpore, Ukrajina ne bi mogla izvoditi precizne udare duboko u ruskom teritoriju. Europa nema mehanizme kojima bi nadomjestila taj segment američke pomoći, niti sposobnost logističkog održavanja tempa isporuke oružja.

Istodobno, američka strategija jasno pokazuje preusmjeravanje prema Dalekom istoku – Pacifiku i potencijalnim konfrontacijama s Kinom. To znači da će europske zemlje morati preuzeti veći dio tereta obrane, ne deklarativno, nego kroz realne kapacitete i stratešku odgovornost.

Ukrajinski obrambeni sustav suočen je s dvostrukim problemom: unutarnjom korupcijom i vanjskim infiltracijama. Sigurnosna služba SBU bila je dugo premrežena ruskim utjecajem, što je ograničilo njezinu sposobnost otkrivanja korupcije, organiziranog kriminaliteta i obavještajno-subverzivnog rada. Tek nakon kadrovskih promjena i suradnje s vojnom obavještajnom upravom počele su operativne akcije koje su urodile rezultatima – uključujući i uspjehe na ruskom teritoriju. Ta lekcija vrijedi i za Europu: sigurnost ne jamči samo vojna snaga, nego funkcionalan obavještajni sustav, politička stabilnost i društvena kohezija.

U kontekstu hrvatske obrambene politike, ulaganja u suvremene zrakoplove i tenkovske kapacitete predstavljaju nužan korak, ali nedostatan ako nisu strateški integrirani u cjelinu. Ratna mornarica i zaštita morskog prostora ostaju ključni segment hrvatskog suvereniteta – ne samo u miru, nego i kao dio šireg europskog sigurnosnog okvira. Obrana mora uključivati protuzračnu, protubrodsku i protupomorsku komponentu te sposobnost nadzora morske granice, Otranta i vanjskih zona. Što se tiče dvomjesečnog vojnog roka, njegova vrijednost može biti edukativna – no bez ozbiljne obuke i jasnog sustava pričuve, takav model ostaje nedovršen i taktički ograničen. Obuka mora rezultirati operativnom funkcijom, a ne simboličnim iskustvom.

Mirovni prijedlog za Ukrajinu otvara više pitanja nego što nudi odgovora. Pokazuje da mir nije samo prekid rata, nego redefinicija međunarodnih odnosa. Njegova provedba bez uloge Europe značila bi dugoročnu marginalizaciju europskog geopolitičkog utjecaja. Istodobno, ukazuje na potrebu jačanja obavještajnih struktura, modernizaciju vojske i stvaranje strateške kulture u kojoj sigurnost nije trošak, nego uvjet opstanka demokratskih društava.

Ova analiza doprinosi jačanju informacijske sigurnosti i društvene otpornosti jer:

• ukazuje da rat nije jedna dimenzija, nego ekosustav – spajanjem vojne, energetske, obavještajne i političke sfere otkriva se kako sukobi zapravo funkcioniraju. Time se razbija pojednostavljenje da su ratovi “udaljeni” ili “isključivo vojni”, što je čest temelj za manipulacije i pogrešne zaključke u javnosti.

• pokazuje da političke odluke ne nastaju u praznini, već kao odgovor na stanje na terenu – takav pristup sprječava dezinformacijski obrazac u kojem se diplomatske izjave tumače kao izolirane poruke umjesto kao dio strateškog postupka. Javnost tako dobiva priliku čitati politiku kao sustav djelovanja, a ne kao skup nasumičnih izjava.

• demistificira ulogu obavještajnih i sigurnosnih službi – umjesto da ostanu nevidljivi akteri, objašnjava se njihova presudna funkcija u obrani države. To je iznimno važno jer upravo taj segment propagandne strukture često izostavlja ili prikazuje izopačeno, stvarajući prostor za teorije zavjere ili političku instrumentalizaciju.

• energiju prikazuje kao sigurnosni resurs – time se razbija propagandna slika da su energetski sporazumi isključivo ekonomski procesi. Javnost uči da energetska infrastruktura, opskrbni pravci i sankcije mogu biti jednako strateški važni kao vojna operacija – i stoga se moraju promatrati kroz sigurnosnu prizmu.

• uvodi kriterije za procjenu informacija – analiza implicitno nudi alate za prepoznavanje manipulacija: razlikovanje uzroka i posljedice, identifikaciju motiva aktera, razumijevanje međunarodnog konteksta. To je temelj medijske i sigurnosne pismenosti.

Shvaćanje da se rat vodi istodobno na bojištu, u gospodarstvu, u informacijskom prostoru i u političkim pregovorima mijenja način na koji javnost čita vijesti. Tek kada se razumiju međusobno povezani slojevi sigurnosti, postaje moguće razlikovati informaciju od dojma i propagandu od stvarnosti. Upravo u toj sposobnosti leži najvažniji oblik obrane svakog demokratskog društva.