Analiza je nastala temeljem izjava Ante Letice, stručnjaka za sigurnost, u Dnevniku 2 Hrvatske radiotelevizije, 16. studenoga 2025.

Ulazak u četvrtu ratnu zimu donosi Ukrajini dvije paralelne borbe – vojnu i energetsku. Dok se vode intenzivne ulične borbe za Pokrovsk i Mirnohrad u središnjem dijelu Donjecke oblasti, Kijev istodobno osigurava strateški važan energetski sporazum s Grčkom za uvoz američkog ukapljenog plina. Energetska sigurnost postaje produžetak bojišnice, a obrambena linija prelazi iz rovova u gospodarsku i logističku dimenziju.

Upravo ta spojeva linija između bojišta i energetske politike pokazuje pravu narav suvremenog rata: ruska vojna i energetska sredstva napadaju ukrajinsku infrastrukturu, dok Ukrajina istodobno napada ruske rafinerije. U tom kontekstu, Pokrovsk i Zaporižja nisu samo zemljopisne točke – oni su simbol otpornosti ukrajinskog obrambenog sustava i sposobnosti da se rat vodi na više razina istodobno.

Bitke za Pokrovsk i Mirnohrad pokazuju karakter moderne ratne strategije – borba za svaku ulicu, kuću i logističku točku. Pokrovsk je važno cestovno i željezničko čvorište, a njegovo osvajanje omogućilo bi Rusiji presjecanje obrambene linije Ukrajine na istoku.

Prema sigurnosnoj procjeni, ruska taktika uključuje istovremeni pritisak i na sjeveru (Kupjansk) i na jugu (80 km od Zaporižja), s ciljem stvaranja višesmjernog obruča. Najveća opasnost krije se u pokušaju da se oduzme Ukrajini manevarski prostor i rezervni sastav za prebacivanje snaga.

Upravo zato, jačanje obrane oko Zaporižja – uključujući povlačenje pričuvnih postrojbi – postaje ključni test otpornosti cijele ukrajinske linije obrane. Situacija se procjenjuje kao iznimno rizična, jer se borbena sposobnost Ukrajine na tom području iscrpljuje daleko brže nego što se može nadomjestiti.

Uključivanje Grčke kao južne ulazne točke za američki LNG predstavlja važan strateški pomak. Ukrajina tako produbljuje energetsku neovisnost o Rusiji, razdvaja opskrbu od ruskog utjecaja i otvara nove logističke smjerove. Ujedno se pokazuje da rat nije samo vojni, nego i energetsko-ekonomski, što se vidi u ruskom podizanju poreza i udarima na vlastiti proračun.

Sustavni napadi ukrajinskih dronova na ruske rafinerije (Rjazan, Volgograd) u kombinaciji s američkim sankcijama potkopavaju ruske prihode od energenata. Moskva zato mijenja porezni sustav kako bi nadomjestila gubitke – no takav manevar ima ograničen vremenski rok, što i analitičari potvrđuju. Ako se ruski rashodi ne mogu održati, politička stabilnost postaje jednako ugrožena kao i vojna.

Za Ukrajinu, pokretanje ove zime imat će tri ključna testa:

1. Očuvanje obrambene linije na istoku, posebno kod Pokrovska i Mirnohrada, gdje bi svako pucanje linije moglo dovesti do šireg ruskog proboja.

2. Održavanje energetskog sustava u funkciji, kako bi civilno stanovništvo ostalo na životnim minimumima.

3. Mogućnost brzog raspoređivanja rezervnih snaga, o čemu ovisi hoće li Ukrajina u proljeće 2026. godine imati dovoljno snaga za ofenzivnu ili bar uravnoteženu fazu rata.

Rusija će težiti da zimu iskoristi za iscrpljivanje protivnika, dok Ukrajina nastoji preživjeti i očuvati operativnu sposobnost do razdoblja u kojem bi promjene u globalnoj politici ili tržištu energenata mogle promijeniti odnos snaga.

Pokrovsk, Zaporižja i Atena predstavljaju tri dimenzije istog rata: vojnu, energetsku i političko-diplomatsku. U borbi koja ulazi u četvrtu zimu, preživljavanje postaje jednako važno kao i pobjeda.

Otpornost Ukrajine neće se mjeriti samo kilometrima obrambene linije – već sposobnošću da održi sustav energije, logistike i međunarodne potpore. U tom kontekstu, rat je postao višeslojni proces u kojem rovovi i plinovodi tvore jedinstvenu obrambenu strukturu.

Ova analiza jača informacijsku sigurnost jer:

• spaja vojnu, političku i energetsku dimenziju rata – pokazuje da se sukob ne odvija samo na liniji fronte, nego i u ugovorima o energentima, poreznim politikama, logističkim koridorima i strateškim partnerstvima. Time se razbija percepcija da je rat „samo vojni problem“, što je česta pogreška koja vodi prema plitkim interpretacijama i lakim manipulacijama.

• prikazuje rat kao višeslojni proces – strateški, informacijski i logistički elementi predstavljeni su kao povezani sustav. Time se uklanja opasna iluzija da političke odluke nastaju odvojeno od vojnog razvoja, čime se javnosti pomaže razumjeti zašto je energetska politika često nastavak ratne strategije drugim sredstvima.

• razotkriva medijski senzacionalizam – umjesto niza izoliranih vijesti, analiza izgrađuje „kartu rizika“, odnosno prikaz odnosa ciljeva, resursa i posljedica. Time se mijenja način čitanja vijesti: umjesto potrage za dramatičnim događajem, fokus postaje razumijevanje procesa.

• pokazuje da je energija ključni sigurnosni resurs – energenti nisu samo ekonomsko pitanje, nego temelj civilne stabilnosti i vojne otpornosti. Time se građane podsjeća da energetski sporazumi, sankcije i logistika mogu mijenjati tijek rata jednako snažno kao vojna operacija, što direktno ograničava propagandu koja prikazuje energiju kao „tehničko“ ili „poslovno“ pitanje.

• potiče sigurnosnu i medijsku pismenost – ukazivanjem na motive, kontekst i međusobne veze događaja, potiče se kritički pristup informacijama. To je temeljna obrana od dezinformacija: umjesto vjerovanja dojmu ili naslovu, stvaraju se kriteriji za procjenu vjerodostojnosti i razumijevanje strateških posljedica.