Analiza je nastala temeljem izjava vojno–sigurnosnog analitičara Ivice Mandića u Dnevniku Nove TV, emitiranom 29. rujna 2025.

U suvremenim sigurnosnim okolnostima dronovi postaju jedno od najsloženijih područja obrane jer više ne predstavljaju samo tehničku prijetnju, već i pravno, političko, komunikacijsko i vrijednosno pitanje. Riječ je o pojavi koja nadilazi klasično poimanje ratovanja, jer korištenje mobilnih mreža i civilne infrastrukture otvara novi prostor — prostor sive zone između civilnog i vojnog, privatnog i državnog, mirnodopskog i ratnog.

Uočeno je da se bespilotne letjelice u Danskoj i Norveškoj ne upravljaju radiovezom kao u ratnim uvjetima, nego putem mobilnih mreža i SIM kartica. Takav model upravljanja otvara ozbiljan problem detekcije i identifikacije — sustavi obrane registriraju signal mobitela u zraku, ali ne mogu odmah razlučiti radi li se o civilnoj ili neprijateljskoj letjelici. Nerijetko se otkrivaju dronovi s više SIM kartica, što dodatno otežava praćenje i klasifikaciju.

Ovo pitanje ne predstavlja samo tehnički izazov, već duboko pravno i etičko pitanje:treba li dopustiti kupnju SIM kartica bez identifikacije? EU bi se mogla suočiti s nužnošću zabrane anonimne kupnje mobilnih kartica, čime se ulazi u osjetljivo područje privatnosti, slobode i načela otvorenog društva. Posebno je opasno ako su takve letjelice doista povezane s aktivnostima Rusije — jer bi u tom slučaju bila ugrožena temeljna vrijednosna struktura Europe i sam način života građana.

U slučaju klasičnog ulaska neprijateljskog vojno-zračnog sredstva u teritorij NATO-a, procedura je jasna: upozorenje, identifikacija i – ako je potrebno – uporaba sile. Takav scenarij lako je rješiv jer je riječ o jasnom činu agresije. Međutim, dronovi koji se koriste na civilnim aerodromima (na kojima se svakodnevno nalazi desetine tisuća ljudi) predstavljaju puno složeniji izazov: rizik je razmješten, a posljedice djelovanja mogu biti masovne.

Stoga se dronovi koji koriste civilnu infrastrukturu ne mogu promatrati samo tehnički. Oni postaju hibridno sredstvo pritiska, koje testira granice ustavnog poretka, međunarodnog prava i legitimnog korištenja oružanih snaga u miru.

Hrvatska se nalazi unutar europskog sigurnosnog okvira i razvija vlastite obrambene sposobnosti kroz investicijski ciklus oružanih snaga. No obrana zračnog prostora ne svodi se isključivo na zračne snage i protuzračnu obranu. Poseban izazov predstavljaju civilne zračne luke poput Zagreba, kroz koje godišnje prolaze milijuni ljudi. Njihova zaštita zahtijeva posebne, izuzetno skupe sustave koji su dio šireg europskog koncepta sigurnosti zraka.

Problem dronova aktivira i pitanje nadležnosti: tko i pod kojim uvjetima smije koristiti oružane snage u miru kako bi štitio civilne institucije? Riječ je o području koje zahtijeva precizno definiranje odnosa između vlade, predsjednika Republike i Sabora, kao i jasno reguliranu mogućnost angažmana vojske unutar civilnog prostora.

Suvremena sigurnost više nije pitanje samo vojne tehnike, nego načina na koji se štite vrijednosti društva. Pitanje dronova povezuje tehnologiju, pravo, etiku, ustavni poredak i međunarodnu politiku. Sigurnosni sustavi više ne mogu biti promatrani kao izolirani vojni entiteti, nego kao mreža – koja mora biti integrirana, pravno utemeljena i rukovođena jasnim normama djelovanja u mirnodopskim uvjetima.

 

Ovaj tekst ključan je u suzbijanju dezinformacija jer ulazi u područje gdje se najčešće pojavljuje manipulacija – razlika između tehničkog dojma i strateške stvarnosti. Poseban doprinos borbi protiv manipulacija vidi se u sljedećem:

1. Razotkriva hibridnu prirodu prijetnje – dron nije „igračka“ ni „vojno sredstvo“, već instrument koji ulazi u civilnu sferu i potiče pravne i političke dileme.

2. Sprječava pojednostavljivanje – umjesto straha ili senzacionalizma, uvodi kriterije koji pomažu razumjeti što je stvarna, a što konstruirana prijetnja.

3. Ruši narativ da se sigurnost svodi na vojsku – obrana uključuje pravni sustav, digitalnu infrastrukturu, političku odluku i međunarodnu suradnju.

4. Upozorava na opasnost normalizacije dronova kao „novog normalnog“ – time se onemogućuje prihvaćanje prikrivenih oblika ugroze kao benignih pojava.

5. Potiče razvoj informacijske otpornosti – javnost se potiče da uoči razliku između propagande, realne prijetnje i sustavnog sigurnosnog planiranja.

Najveći rizik javnog prostora je informacijska zbunjenost. Upravo na tom mjestu nastaje prostor za propagandu. Analiza poput ove daje građanima znanje – kako razlikovati signal od buke, prijetnju od dojma i stratešku odluku od političkog efekta.