Analiza je nastala temeljem gostovanja Ante Letice s Instituta za istraživanje hibridnih sustava u emisiji Dobro jutro, Hrvatska na HRT1, emitiranoj 11. ožujka 2025. godine.

Suvremeni svijet suočava se s nizom prijetnji koje nadilaze klasično poimanje rata i sigurnosti. Teroristički napadi, organizirani kriminal, trgovina ljudima, destabilizirajuće hibridne operacije i geopolitički sukobi stvaraju stanje stalne napetosti i nesigurnosti.

Pojam hibridnog rata postao je temeljni okvir razumijevanja tih procesa – riječ je o obliku agresije u kojem se protiv države djeluje prikriveno, bez formalne objave rata, kroz informacijske, psihološke, ekonomske i subverzivne metode koje često prethode oružanom sukobu.

Hibridno ratovanje kombinira različite oblike djelovanja: dezinformacije, propagandu, kibernetičke napade, infiltraciju, poticanje unutarnjih sukoba i gospodarski pritisak.

Ključna opasnost takvog pristupa jest da napadnuta zemlja često ne zna da je meta agresije – dok ne postane prekasno. U praksi, hibridne aktivnosti služe pripremi terena za moguće „kinetičke“, odnosno oružane operacije. Ruska „doktrina generala Gerasimova“ izravno opisuje takve metode – one omogućuju destabilizaciju države bez upotrebe tradicionalne vojne sile. Time se otvara novo poglavlje globalne nesigurnosti, u kojem je teško razlikovati mir od prikrivenog sukoba.

Europa se već godinama suočava s porastom nasilnih napada pojedinaca, često poznatih kao „usamljeni vukovi“. Napadi vozilima, poput nedavnih u nekoliko europskih gradova, postali su simbol brutalnosti i jednostavnosti terorističkih metoda – ne zahtijevaju oružje ni logistiku, a izazivaju golem medijski učinak. Uzroci nisu samo u vanjskim migracijskim valovima, već i u dugotrajnom procesu neuspjele integracije druge i treće generacije doseljenika iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ti su slojevi društva često getoizirani, socijalno marginalizirani i podložni radikalnim ideologijama koje iskorištavaju njihovu frustraciju. Takva dinamika rađa novi ciklus ekstremizma i nasilja, ali i potiče suprotne radikalizacije, što dodatno ugrožava javni red i sigurnost.

Prevencija hibridnih i terorističkih aktivnosti temelji se na djelovanju sigurnosno-obavještajnih službi. Njihova je zadaća prepoznati i neutralizirati prijetnje prije nego što prerastu u nasilne događaje. To je izuzetno teško kada je riječ o pojedincima koji nisu povezani s organiziranim skupinama i djeluju samostalno. Takvi počinitelji ne ostavljaju tragove komunikacije ni planiranja, zbog čega je djelovanje službi usmjereno i na otkrivanje kanala financiranja, ideoloških poticaja i osoba koje stoje iza radikalizacijskih mreža.

Jedan od najtežih oblika suvremenog kriminala jest trgovina djecom, koja uključuje prisilne otmice, prodaju i eksploataciju za prosjačenje, seksualne svrhe ili čak trgovinu organima.

Riječ je o međunarodnom problemu koji nadilazi granice pojedinih država te zahtijeva usku suradnju policija i sigurnosnih agencija u regiji. Otkrivanje nedavnog slučaja u Bosni i Hercegovini, gdje su pronađena djeca s lažnim dokumentima, ukazuje na razmjere i ozbiljnost ovog kriminalnog lanca.

Nastavak prosvjeda i političke nestabilnosti u Srbiji te rastuće tenzije u regiji predstavljaju dodatni sigurnosni izazov za Hrvatsku. Moguće je prelijevanje nestabilnosti s prostora zapadnog Balkana u širu regiju, osobito ako bi vanjski akteri poput Rusije pokušali iskoristiti situaciju za potkopavanje jedinstva Europske unije i NATO-a. Ruska agresija na Ukrajinu nije započela 2022., već aneksijom Krima 2014. godine, a pokušaji destabilizacije Balkana dio su iste strategije širenja utjecaja i odvraćanja pažnje međunarodne zajednice od Ukrajine.

Nedavni razgovor između Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog pokazao je da Europa ne može više ovisiti o američkoj volji i zaštiti. Europske države moraju pronaći ravnotežu između vlastitih potreba i mogućnosti te preuzeti veću odgovornost za svoju sigurnost.

Dugogodišnje smanjivanje vojnih proračuna i oslanjanje na američku pomoć stvorilo je strukturalnu slabost – Europa danas nema dovoljne kapacitete za samostalnu obranu, a svako novo izdvajanje iz proračuna otvara socijalna i politička pitanja unutar država članica.

Svijet ulazi u razdoblje složenih i višeslojnih prijetnji u kojima su granice između rata i mira, unutarnje i vanjske sigurnosti, gotovo izbrisane. Terorizam, hibridno ratovanje, trgovina ljudima i politička nestabilnost dio su iste slike – globalne borbe za utjecaj, resurse i kontrolu informacija. Za Hrvatsku i Europu ključna je pouka jasna: sigurnost se više ne može uzimati zdravo za gotovo. Ona se mora graditi sustavno, koordinirano i dugoročno – znanjem, preventivnim djelovanjem i odgovornom politikom.

Ovaj tekst ima izrazito edukativnu i preventivnu vrijednost jer objašnjava novu logiku sigurnosti u 21. stoljeću – logiku u kojoj rat više nije jasno objavljen, neprijatelj nije uvijek vidljiv, a napad se ne mora dogoditi oružjem, nego informacijom, financijskim pritiskom, manipulacijom ili poticanjem društvenih podjela. Upravo zato, tekst je snažan alat u borbi protiv dezinformacija – jer građanima objašnjava što je prijetnja prije nego što je vide, a time smanjuje ranjivost društva.

Ključna ideja teksta jest da se ratovi danas vode prikriveno, a ne uvijek vojno. U uvjetima hibridnog ratovanja, granica između „mirnog“ i „nesigurnog“ razdoblja gotovo nestaje. Ovaj uvid educira javnost da koncept sigurnosti više ne može biti pasivan – ona se gradi preventivno, kroz informacijsko razumijevanje rizika, praćenje signala radikalizacije i prepoznavanje manipulativnih narativa. Time se ruši opasan mit da rat znači samo oružje, a mir znači „nema problema“. Tekst također razotkriva kako se proizvodi ekstremizam u Europi – ne isključivo dolaskom izvana, nego kroz neuspjelu integraciju, socijalnu marginalizaciju i frustraciju druge i treće generacije migranata. Time se razbija pojednostavljen narativ koji krivnju svodi samo na migracijske tokove. Umjesto toga, pokazuje se da radikalizacija ima društvene, psihološke i komunikacijske korijene, što javnost uči da problem nije jednokratan, nego dubinski – i zahtijeva edukaciju, komunikaciju i socijalnu politiku, a ne samo kaznene mjere.

Tekst jasno prikazuje i koliko su terorističke metode prilagodljive – napadi vozilima i “usamljeni vukovi” djeluju bez strukture i hijerarhije, što otežava njihov nadzor. Ovim se razbija još jedna dezinformacija: da sigurnosne službe „nisu reagirale“. Objašnjava se da je prepoznavanje tih prijetnji često tehnički i operativno iznimno teško – pa je edukacija građana i praćenje lokalnih signala ključan dio prevencije.

Izuzetno važna edukativna vrijednost nalazi se u prikazu trgovine ljudima kao hibridnog kriminala, koji ne poznaje granice ni ideološku boju. Ovim pristupom građani uče da sigurnost nije samo vojsko-sigurnosno pitanje, nego pitanje ljudskih prava, socijalne podrške i regionalne suradnje. U završnim dijelovima teksta otvara se pitanje europske obrambene autonomije. Objašnjava se da Europa mora preuzeti odgovornost i ne može ostati ovisna o američkim odlukama. Time se ruši dezinformacijski narativ koji promiče dva ekstrema:

1. „SAD nas uvijek štiti“ (pasivnost)

2. „SAD nas napušta“ (panika).

Umjesto toga, tekst promiče uravnoteženi i strateški pristup: partnerstvo, ali i građenje vlastitih kapaciteta.

Edukativna snaga teksta – u sažetom obliku:

Temeljna poruka:

Sigurnost više nije samo posao institucija – ona je društvena svijest, analitička sposobnost i kultura odgovornosti. Upravo to je štit od propagande, panike i manipulacije. Tekst ne potiče strah – nego gradi mentalnu otpornost društva.