Analiza je nastala temeljem gostovanja Ante Letice u emisiji Vijesti na HRT4, 13. travnja 2025.

Kada na jednom prostoru očekujete više stotina tisuća ljudi, događaj iz kategorije glazbenog spektakla prelazi u kategoriju nacionalnog sigurnosnog izazova. Moje je polazište jednostavno: uspjeh se mjeri time da se Zagreb normalno kreće prije, za vrijeme i nakon koncerta; da su rizici predviđeni, planovi usklađeni, a reakcije pravovremene. Takav zahvat traži puni angažman sigurnosno-obavještajne zajednice, policije, grada, hitnih službi i organizatora – u jedinstvenom, koordiniranom sustavu.

Velika okupljanja privlače različite vrste prijetnji: džepne krađe i nasilna kaznena djela, masovne tučnjave, pirotehnika i improvizirana sredstva te – iako s malom vjerojatnoćom, ali visokom razinom štetne posljedice – teroristička namjera. Primjeri iz inozemstva upozoravaju da koncerti i festivali mogu postati „pogodna meta“. Zbog toga razinu pozornosti ne treba podizati samo na Hipodromu nego u cijeloj državi: dok je pažnja javnosti usmjerena na Zagreb, drugi bi akteri mogli pokušati iskoristiti rasterećenje perifernih točaka.

Nužno je jedinstveno zapovijedanje s jasno definiranim područjima odgovornosti: policija (javna sigurnost i promet), protueksplozijska zaštita, obavještajna zajednica (prikupljanje i obrada informacija u realnom vremenu), grad (komunalna i prometna infrastruktura), hitna medicinska pomoć, vatrogasci, civilna zaštita i organizator (unutarnji perimetar). Zajednički operativni stožer mora imati stalni situacijski prikaz: brojčano stanje, gustoću mase, protočnost koridora, status prijevoza, zdravstvene intervencije, meteorologiju i komunikacijske tokove.

Uspjeh ovakvih operacija temelji se na prevenciji. Potrebni su pojačani obavještajni i protuteroristički rad, međunarodna razmjena podataka i ciljane procjene vjerodostojnih prijetnji. Naglašavam preventivne provjere rizičnih lokacija, nadzor otvorenih izvora i brzu razmjenu informacija sa susjednim državama – ne samo zbog najavljenog dolaska publike iz inozemstva, nego i radi ranog otkrivanja putujućih skupina s poviješću nasilja.

Veliki događaji ne „pucaju“ na pozornici nego na prilazima i izlazima. Potrebna su jasno razdvojena pješačka i vozna strujanja, više perimetara sigurnosti (vanjski, srednji, unutarnji), kontrolne točke s mogućnošću brze evakuacije, kao i „protustrujni“ kanali za vozila žurnih službi. Naglašavam park-and-ride rješenja, privremene prometne režime, signalizaciju u stvarnom vremenu i stalne prometne obavijesti. Zagreb mora funkcionirati i kao tranzitni grad – kolaps prometa je sigurnosni rizik sam po sebi.

Pri visokim temperaturama rizik od dehidracije i kolapsa naglo raste. Traži se osiguranje vode i sjene, dovoljan broj sanitarnih čvorova, medicinske punktove raspoređene u mreži, mobilne timove u masi i brze koridore prema bolnicama. Meteorologija nije fusnota plana – ona je ulazni parametar za raspored snaga, tempo ulaza, trajanje zadržavanja i dinamiku razilaženja.

Organizator upravlja unutarnjim prstenom: broj i raspored zaštitara, kontrole ulaza, zabrana pirotehnike i opasnih predmeta, upravljanje gužvama ispred barijera, jasna razglasna komunikacija i vidljivo označeni izlazi. Građani su ključni partner: poštivanje uputa, izbjegavanje alkohola i pirotehnike, minimalni osobni prtljag, praćenje službenih kanala informiranja i spremnost na suradnju s osiguranjem. Bez toga, ni najjači sustav ne može garantirati optimalan ishod.

Za velike manifestacije standard je bilateralna i multilateralna policijska i obavještajna suradnja. Treba unaprijed razmijeniti liste rizičnih skupina, obrasce ponašanja nasilnih navijačkih i ekstremističkih skupina te taktička upozorenja partnera. Pravovremena razmjena podataka najbolja je polica osiguranja od „izvoznih“ prijetnji.

Hrvatska je više puta dokazala da može odraditi složene sigurnosne zadaće. Ključ je disciplina u provedbi: realna procjena rizika, neukrašeni operativni planovi, vježbe prije događaja, jasna hijerarhija zapovijedanja i transparentna komunikacija s javnošću. Uspjeh podrazumijeva da se građani osjećaju sigurno, da grad diše i da nakon događaja nema ozbiljnih posljedica.

Veliki koncert je prigoda slavlja – i test zrelosti sustava. Ako sve sastavnice domovinske sigurnosti, organizator i građani odrade svoj dio, događaj će proći mirno, Zagreb će funkcionirati, a Hrvatska će još jednom potvrditi da zna upravljati mega-okupljanjima bez drame. To je i cilj: sigurnost bez spektakla.

Ovaj tekst ima važnu edukativnu ulogu jer pokazuje da događaji poput velikog koncerta nisu samo zabava, već kompleksan sigurnosni izazov koji traži koordinaciju države, grada, hitnih službi i samih građana. Time se razbija čest medijski narativ da su sigurnosne mjere „pretjerane“ ili „mjera zastrašivanja“. Umjesto toga, autor uvodi realističan i racionalan pogled: sigurnost nije spektakl – nego disciplina, planiranje i odgovornost.

Glavna vrijednost teksta za borbu protiv dezinformacija leži u deprofesionalizaciji senzacionalizma. Umjesto da javnost gleda masovna okupljanja kroz prizmu klikova i naslova, tekst objašnjava što se zapravo događa u pozadini: formiranje operativnih stožera, nadzor otvorenih izvora, priprema protuterorističkih mjera, modeliranje kretanja mase, meteorološki parametri, evakuacijski koridori. Javnost tako dobiva unutarnji uvid u sigurnosnu arhitekturu, što podiže povjerenje u institucije i smanjuje prostor za širenje glasina, panike ili optužbi. Autor jasno ističe da sigurnost nije samo posao policije – ona je zajednički proces u kojem građani imaju aktivnu ulogu: poštivanje uputa, izbjegavanje pirotehnike i alkohola, unošenje minimalnog tereta, praćenje službenih informacija. Ovakav pristup potiče kulturu suodgovornosti, umjesto mentaliteta pasivnog promatrača. Građane se educira da njihovo ponašanje može biti presudno za ishod događaja – čime se jača otpornost društva i na dezinformacije i na krizne situacije.

Tekst donosi još jedan važan doprinos: demistificira pojam rizika. Umjesto da se prijetnje promatraju samo kroz prizmu terorizma, uvodi se širi spektar pokazatelja: meteorologija, promet, fiziologija publike, hitna medicinska logistika, iznenadni zastoji u kretanju mase, komunikacijski tokovi, pa čak i međunarodna koordinacija policija. Time se javnost uči da sigurnost nije reakcija na napad – nego prevencija koja započinje mjesecima unaprijed. Ovaj pogled mijenja način razmišljanja: fokus se prebacuje s drame na racionalnost. Posebno je važna poruka u vezi dezinformacija: dok je pažnja javnosti usmjerena na Zagreb, „drugi akteri mogu pokušati iskoristiti rasterećenje perifernih točaka“. Time se građane upozorava da medijska pažnja može biti alat manipulacije – što je dragocjena lekcija u razumijevanju informacijsko-sigurnosnog okruženja. Tekst zapravo educira čitatelja da informacijski fokus uvijek stvara sigurnosni vakuum negdje drugdje, pa je važno razumjeti logiku šireg sustava.

Na kraju, autor jasno uspostavlja kriterij uspjeha:

„Zagreb mora normalno funkcionirati – prije, za vrijeme i nakon koncerta.“

Ovom rečenicom javnosti se poručuje da sigurnost nije stanje izvanrednosti, nego stanje normalnosti – i da je upravljanje rizicima način da se ta normalnost održi.

Ključna edukativna vrijednost teksta:

Ovaj tekst ne služi samo da se najavi događaj – nego da nauči javnost kako razmišljati o sigurnosti. Time on postaje alat u borbi protiv panike, glasina, senzacionalističkog izvještavanja i dezinformacija. A upravo je to temelj otpornog društva.