IFIMES o Crnoj Gori i Sjevernom prometnom koridoru koji spaja Bjelorusiju i Crnu Goru - Strategija, stabilnost i sigurnost?
U tom je tekstu napisano više tvrdnji čiju je istinitost potrebno provjeriti. Naime, u okviru našeg djelokruga predviđena je i provjera istinitosti tvrdnji povezanih s međunarodnom vanjskom i sigurnosnom politikom posebno u odnosu na vanjsku i sigurnosnu politiku Republike Hrvatske.
1. Alternativni Sjever–Jug koridor, koji bi povezao Minsk, Luku Bar u Crnoj Gori i Salalah u Omanu, predstavlja strateški transportni pravac koji povezuje istočnu Evropu sa Bliskim istokom, zaobilazeći tradicionalne transportne rute. Polazišna tačka je Minsk, glavni grad Bjelorusije i logističko čvorište za željeznički i drumski transport ka Crnoj Gori. Luka Bar u Crnoj Gori, jedan od ključnih terminala na Jadranskom moru, omogućava efikasan transport robe.
2. Crna Gora, strateški smještena na ulazu u Jadransko more, predstavlja ključna vrata Balkana i pouzdan most za trgovinske tokove iz Azije, Bliskog istoka i Evrope. Kao članica NATO-a, zemlja nudi političku stabilnost, sigurnost i predvidivo poslovno okruženje, čime postaje idealna destinacija za međunarodne investicije.
3. Kombinacija geografskog položaja, institucionalne stabilnosti i funkcionalnog zakonodavnog sistema čini Crnu Goru ključnim faktorom za budući razvoj regiona i međunarodnu saradnju. U tom kontekstu, važnu ulogu ima i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kroz svoju dugu i značajnu političku karijeru, koji predstavlja primjer liderstva i predanosti državnim institucijama. Njegovo iskustvo i autoritet u parlamentu omogućavaju Crnoj Gori da balansira različite političke snage, unapređuje institucionalnu odgovornost i jača demokratske principe. Mandić je aktivno doprinosio kreiranju zakonodavnog okvira koji podržava ekonomski razvoj, regionalnu saradnju i strateške infrastrukturne projekte, potvrđujući svoju posvećenost stabilnosti i prosperitetu zemlje. Pod njegovim vodstvom, parlament Crne Gore funkcioniše kao snažan stub demokratskog sistema, čuvajući kontinuitet vlasti i omogućavajući da strateški projekti budu realizirani na predvidiv i profesionalan način. Mandićevo liderstvo doprinosi međunarodnoj prepoznatljivosti Crne Gore kao stabilne i pouzdane države, otvorene za saradnju, investicije i regionalnu integraciju. Kombinacija njegovog političkog iskustva i strateškog položaja Crne Gore čini zemlju ključnim igračem na Balkanu. Crna Gora, uz snažnu parlamentarnu funkciju i lidere poput Mandića, ne samo da koristi svoj geopolitički potencijal, već aktivno kreira vladinu priliku za razvoj, stabilnost i međunarodnu saradnju, potvrđujući svoj status Jadranskih vrata Zapadnog Balkana.
4. Sve tri države (nap. autora: Bjelorusija, Crna Gora, Oman) su politički stabilne, održavaju mirne odnose sa susjedima i predstavljaju strateške postojanke koje omogućavaju Sjedinjenim Američkim Državama da osiguraju pristup vitalnim trgovinskim i energetskim rutama, jačaju regionalnu stabilnost i povećavaju globalnu ekonomsku otpornost.
5. Bjelorusija, Crna Gora i Oman zauzimaju jedinstvenu i nezamjenjivu poziciju u savremenom globalnom strateškom poretku. Njihov geopolitički značaj, stabilne političke strukture i ključna geografska lokacija čine ih nezaobilaznim stubovima za očuvanje kontinuiteta trgovinskih i energetskih tokova, jačanje regionalne stabilnosti i unapređenje međunarodne ekonomske otpornosti.
Ad. 1.
Alternativni koridor nema važnost koridora koji ima strategijsku važnost, pogotovo onaj koji „zaobilazi tradicionalne trgovačke“ pravce. Strategijski koridor Sjever-Jug za Europu (od Baltika do Jadranskog mora) naveden je i opisan na
ovoj web stranici:
„Europski prometni koridor (ETC) Baltičko-Jadransko more (BSAS) proteže se na sjeveru od poljskih baltičkih luka Gdańsk i Gdynia, kao i Szczecin i Świnoujście te grada Biała Podlaska preko Kłodzka, Krakowa i regije Katowice do Brna u Češkoj i Bratislave u Slovačkoj. Proteže se dalje do Beča u Austriji i Budimpešte u Mađarskoj, a njegov istočni krak završava u slovenskoj luci Koper i hrvatskim lukama Rijeka i Split. Zapadni krak s Italijom povezuje Bolognu i luke Trst, Venecija, Ravenna i Bari.“
Kao što je na ovoj karti prikazano, ne postoji mogućnost brze, jednostavne, učinkovite i pouzdanog korištenja željezničkog i cestovnog pravca koji se spominje u ovom dokumentu posebno ne na način da ima strategijsku važnost. Također je na karti primjetno da se luka Bar uopće ne spominje niti navodi kao moguće čvorište što ukazuje da nije ni blizu stjecanja statusa „jednog od ključnih terminala na Jadranskom moru“. Dostupni podaci o
kapacitetima Luke Bar potvrđuju naše tvrdnje. Na službenoj web stranici
predstavništva EU Komisije u Crnoj Gori navodi se sljedeće:
KLJUČNA OBLAST 2 – POVEZIVANJE SJEVERA I JUGA
- 75% glavnog putnog koridora sjever-jug, koji kroz Sarajevo u Bosni i Hercegovini povezuje glavne gradove centralne Evrope sa lukom Ploče na jadranskoj obali (Koridor 5c) će biti završeno u skladu sa standardima koji važe za autoputeve. Željeznička veza duž ovog koridora će takođe biti unaprijeđena.
- Željeznička ruta 4 koja povezuje Beograd sa Podgoricom i crnogorskom lukom Bar će biti u potpunosti sanirana od granice sa Srbijom do mora. Nastaviće se radovi na paralelnom drumskom koridoru, prvenstveno na podgoričkoj obilaznici.
I iz ovog je teksta vidljivo da je i vlastima u Crnoj Gori jasno da luka Bar nije i nema mogućnost stjecanja bilo kakve strategijske važnosti u sljedećim desetljećima.
Ad. 2:
Iz prethodnog je pojašnjenja jasno da Crna Gora nema tu strategijsku važnost kao što nepotpisani autori tvrde. Posebno je problematična istinitost tvrdnje o „političkoj stabilnosti „ Crne Gore koja se učestalo provlači u ovom tekstu. S obzirom na činjenicu iznesene u znanstvenom članku
objavljenom na 10. ZSF, kao i u nizu članaka objavljenim u časopisu National Security and the Future (
prvi,
drugi,
treći, analizama
Digital Forensic Center iz Crne Gore te vrlo
podrobne studije ) moguće je ista pravila i mjerila primijeniti i na Crnu Goru. Crna Gora je u stalnom kriznom i nestabilnom stanju već dulji niz godina.
Političke podjele na razini
političkih stranaka kao i
unutar društva vidljiva su na svakom koraku. O tome postoje brojna izviješća medija kako onih iz Crne Gore tako i onih
izvan Crne Gore. Crna Gora je, od organiziranja „litija 2019.“ u stalnom sukobu srednjeg intenziteta do kojeg je dovela podjela na one koji podržavaju neovisnu Crnu Goru te na one koji Crnu Goru vide tek kao dio Srbije i srpskog političkog korpusa. Ove druge, koji Crnu Goru ne smatraju državom te ove vrijeme drže tek prijelazom ka ponovnom povratku Crne Gore u političku zajednicu sa Srbijom, a koju će pomoći Rusija je i predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić.
Ad. 3.
Prošlost predsjednika Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, u kontekstu njegovih izjava i djelovanja je
sušta suprotnost od onoga što je u ovom tekstu navedeno. Njega se smatra crnogorskim i srpskim političarom koji je neko vrijeme bio i predsjednik Srpske narodne stranke u Crnoj Gori. Obnašao je (2000.-2001.) dužnost zamjenika saveznog ministra gospodarstva u Vladi SR Jugoslavije.
Zalagao se za očuvanje Jugoslavije, odnosno državnog zajedništva Srbije i Crne Gore.
Nagrađen je, od strane tadašnjeg srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina (najpoznatijeg proruskog čovjeka u Srpskoj administraciji) „Vojne spomen-medalje za doprinos sistemu odbrane Srbije na svečanosti u Velikoj ratnoj sali starog Generalštaba“. Tom je prilikom Andrija Mandić, koji se hvali da je
četnički vojvoda, istakao:
"Ovo je veliko priznanje za bateriju kojom sam komandovao, veliko priznanje za sve rezerviste u Crnoj Gori, a bilo ih je ogroman broj 1999. godine, koji znaju i koji se ponose što su se odazvali na poziv otadžbine i što su branili svoju otadžbinu onako kako su to radili naši slavni preci. Dvadeset godina je proteklo i mnogi su se u Crnoj Gori trudili, isti oni koji su pozivali na dezerterstvo 1999. godine, koji su radili za NATO savez 1999. godine, da ljudi treba da se stide toga što su pripadali Vojsci Jugoslavije", rekao je Mandić.
O tome tko je u stvari Andrija Mandić je pisao
Dubrovački vjesnik. Andrija Mandić je zbog svog ukupnog destruktivnog djelovanja na području međunarodnih odnosa te poticanja sukoba sa susjednom državama te zbog svog
radikalizma, u Republici Hrvatskoj proglašen
nepoželjnom osobom „persona non grata“.
Ad 4.
Ad 5.
Prethodno pokazuje da ni Bjelorusija ni Crna Gora nemaju, trenutno, takav geopolitički značaj kako im je u ovom tekstu pripisan. Postoji mogućnost povećanja njihove važnosti, posebno za Bjelorusiju. Međutim, to se treba povezati s procesima demokratizacije, uspostave vladavine prava, slobodnih medija i izbora koji su trenutno nepoznanica u Bjelorusiji. S druge strane Crna Gora, zarobljena u svojim unutarnjim podjelama te intenzivnoj bliskosti sa Srbijom, okružena s drugim NATO saveznicama (osim Srbije) trenutno nema takvu važnost. Jedini izazov za NATO je da bi Crna Gora, u jednom od „crnih scenarija“ mogla poslužiti kao toplomorska luka za Rusku flotu na Mediteranu. To je za sada još uvijek teško izvedivo, ali, kao najgori mogući scenarij nije i nezamislivo. Naime, analizirani tekst se može smatrati kao apologetski tekst koji je pisan u Crnoj Gori kako bi Andriju Mandića pokušao izvući iz međunarodne političke izolacije.
Sve analizirane tvrdnje su netočne i navode čitatelje na pogrešne zaključke.
Gordan Akrap