Dana 9.11.2025. portal Sputnik Srbija objavio je tekst naslova Ovde nije kraj: Cenu hapšenja hrvatskih izgrednika mogli bi opet da plate – Srbi, kojeg potpisuje novinarka Brankica Ristić.

U članku se raspravlja o sigurnosnom položaju srpske manjine u Republici Hrvatskoj, a tekst se temelji na razgovoru koji je portal Sputnik proveo s direktorom organizacije Veritas Savom Štrbcem.

Savo Štrbac opisuje niz problema s kojima se, prema njegovu mišljenju, suočavaju Srbi u Hrvatskoj. Ističe da se pripadnici srpske zajednice i dalje osjećaju ugroženo, marginalizirano i nezaštićeno, jer imaju svakodnevne probleme na koje institucije ne reagiraju adekvatno. Premda „Srbi nisu nikakav remetilački faktor“, oni koji su ostali u Hrvatskoj „imaju svakodnevne probleme koje niko ne vidi“. Štrbac upozorava i na dugotrajnu društvenu indoktrinaciju kojom su mlade generacije Hrvata odgajane u duhu antisrpske mržnje, kroz obrazovanje, medije i društvene narative, zbog čega je teško promijeniti ukorijenjene predrasude da su Srbi „zli momci“ i „neprijatelji Hrvatske“. Povodom nedavnog incidenta u Splitu i hapšenja napadača, on izražava bojazan da bi se reakcije javnosti mogle okrenuti protiv srpske manjine te dovesti do novog vala mržnje, jer se, kako kaže, „kola uvek slome na Srbima“. Uz to upozorava na institucionalnu neravnopravnost, navodeći da Srbi u Hrvatskoj nemaju stvarnu ravnopravnost u pristupu zapošljavanju, obrazovanju, uporabi jezika i pisma ni pravosuđu, budući da su „građani drugog reda, čija prava postoje samo na papiru“. Štrbac pesimistično zaključuje da će, bez ozbiljnijih promjena društvene svijesti i odgovorne državne politike, položaj Srba u Hrvatskoj postati još teži, jer se „svaki incident koristi za jačanje nacionalističkih narativa“.

Portal Sputnik Srbija, kako bi potvrdio ovu tezu, analizirao je službenu statistiku MUP-a o broju kaznenih djela terorizma i ekstremnog nasilja te broj žalbi Pučkoj pravobraniteljici po pitanju diskriminacije.

Portal Sputnik Srbija posebno je upozorio na grad Split i Splitsko-dalmatinsku županiju, za koje se navodi da se od 57 navedenih kaznenih djela čak 32 dogodila u Splitu, te se iznosi sljedeća tvrdnja:

Portal Sputnik prenio je i tekst iz izvješća Pučke pravobraniteljice za 2024. o broju zločina iz mržnje temeljem nacionalne pripadnosti, tj. sljedeću tvrdnju:

Portal Sputnik Srbija analizirao je izvješće Pučke pravobraniteljice te iznio sljedeću tvrdnju:

Povod za razgovor sa Savom Štrbcem bio je prekid manifestacije Dani srpske kulture u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta te popratni prosvjed organiziran od strane navijačke skupine Torcida, koji su tražili oslobađanje uhićenih građana Hrvatske koji su prekinuli navedenu kulturnu manifestaciju.

S obzirom na područje djelovanja projekta ATENA, a posebice na točku 3. Terorizam, tj. provjeru informacija o uzrocima i povodima pojedinih i/ili grupnih akata terorizma povezanih s mogućim ili stvarnim ugrožavanjem hrvatskih nacionalnih interesa, te točku 5. Informacijska i kiber sigurnost, koje područje uključuje prepoznavanje i razotkrivanje protuinformacija, namjerno i nenamjerno širene, a povezanih sa smanjivanjem sposobnosti te mogućnosti zaštite kako nacionalnih interesa Republike Hrvatske, tako i njenih stanovnika pogubnim djelovanjem protuinformacija i informacijskih zlonamjernih prevara u kiberprostoru – a s obzirom na to da se grad Split prikazuje kao svojevrsno hrvatsko žarište u kontekstu zločina iz mržnje, terorizma ili ekstremnog nasilja te da se srpska i romska manjina prikazuju kao skupine prema kojima se provodi najveća diskriminacija, s naglaskom na područje rada i zapošljavanja – analizirat ćemo točnost iznesenih tvrdnji.

Prema Godišnjem izvješću o radu policije za 2024. – koje je Vlada usvojila, a u Saboru ga je nedavno predstavio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović – istina je kako je u 2024. godini zabilježeno 57 kaznenih djela terorizma i ekstremnog nasilja te 75 zločina iz mržnje.

U godišnjem izvještaju MUP-a navedeno je kako je nacionalno podrijetlo bilo motiv zločina iz mržnje u 32 slučaja. Prema izvješću MUP-a, istina je kako Split prednjači u broju zločina iz mržnje, tj. kako je prijavljeno 28 zločina iz mržnje u Splitu. Problem pri interpretaciji podataka jest činjenica da portal Sputnik ne navodi kako je na području Policijske uprave zagrebačke u 2024. prijavljen 23 zločin iz mržnje. U ostalim policijskim upravama ovakvi zločini su prilično rijetki. Dakle, od ukupno 75 zločina iz mržnje, njih 51 je prijavljeno u naša dva najveća urbana centra (68 % od ukupnog broja prijavljenih djela).

Isticanjem samo Splita u članku, a ne spominjanjem da su zločini iz mržnje u dvije trećine slučajeva prijavljivani samo u naša dva velika urbana centra, čitatelj može steći dojam kako samo Split značajno odskače po ovom pitanju u odnosu na druge hrvatske gradove. Točna interpretacija jest da Split i Zagreb odskaču u odnosu na druge gradove, što zbog urbanog načina života i brojnosti stanovništva nije začuđujuće.

Veći problem u interpretaciji podataka jest isticanje činjenice kako je nacionalno podrijetlo bilo motiv zločina iz mržnje u 32 slučaja. Također, zločin iz mržnje temeljen nacionalne pripadnosti može počiniti i pripadnik srpske ili neke druge nacionalne manjine prema hrvatskom državljaninu hrvatske narodnosti ili neke druge narodnosti. Iz izvješća MUP-a nije razvidna niti ta dimenzija kaznenog djela. Ovaj podatak također odgovara izvješću MUP-a za 2024. godinu, ali u izvješću MUP-a se ne specificiraju sljedeći elementi: u kojoj policijskoj upravi je prijavljen zločin iz mržnje temeljem nacionalne pripadnosti i prema kojoj nacionalnoj pripadnosti je počinjen zločin iz mržnje. Ipak, iz teksta se automatski sugerira kako se radi o pripadnicima srpske manjine. Također valja istaknuti da Hrvatska ne odskače u broju zločina iz mržnje u odnosu na druge europske države. Primjerice, u Njemačkoj je tijekom 2023. godine prijavljeno 17.007 zločina iz mržnje u populaciji od oko 84 milijuna stanovnika. U Francuskoj je, pak, prijavljeno 6.211 zločina iz mržnje na ukupnu populaciju od približno 67 milijuna stanovnika. Niti u izvješću Pučke pravobraniteljice, u kojem se izvještava o zločinima iz mržnje, nije navedeno kako su zločini počinjeni u Splitu niti da su počinjeni prema pripadnicima srpske nacionalne manjine Niti u poglavlju u kojem Pučka pravobraniteljica izvještava o odnosu prema Srbima ne navodi se kako su ovi zločini počinjeni upravo prema srpskoj nacionalnoj manjini.

Pučka pravobraniteljica navodi sljedeću rečenicu:

ali također ističe dva druga elementa na istoj stranici izvještaja:

1. “Prema istraživanju Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot?, od 2017. pa do 2024. godine prevladava otprilike ista razina distance i straha prema Srbima.”

2. “Novosti su u svibnju i lipnju 2024. godine provele kvalitativno istraživanje u Rijeci, Donjem Lapcu, Petrinji, Belom Manastiru, Pakracu i Kninu o tome kako je biti mladi Srbin u Hrvatskoj, susreću li se s diskriminacijom i negativnim komentarima zbog svoje nacionalne pripadnosti te kako vide posljedice rata i hrvatsko-srpske odnose u mjestu u kojem žive...”

Pučka pravobraniteljica u izvješću navodi samo jedan slučaj u kojem se izričito spominje fizičko nasilje prema građanima srpske narodnosti u Hrvatskoj – konkretno, fizički napad na pravoslavni Badnjak u Vukovaru na šestoricu maloljetnika, pri čemu su dvojici nanesene teže, a jednom lakše ozljede. Preciznije, ovaj slučaj Pučka pravobraniteljica navodi kroz sljedeći tekst: „U Bilten SNV-a se navode i primjeri etnički motiviranog fizičkog nasilja u 2024. godini, a izdvojen je fizički napad na pravoslavni Badnjak u Vukovaru na šestoricu maloljetnika, pri čemu su dvojici nanijete teže, a jednom lakše ozljede. Kako se navodi, četvorica napadača su, dok su ih tukli i cipelarili, prijetili kako će ih baciti u Dunav i spominjali noževe, a ukazuje se da je motiv napada ekavica kojom su govorili neki od napadnutih. U srpnju 2024. godine počinitelji su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, a presudom se nacionalnost žrtava navodi kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne, no napad nije okvalificiran kao zločin iz mržnje.” (str. 169).  Ali kao što vidimo, sud nije ocijenio da se radilo o napadu motiviranim mržnjom. 

Dakle, temeljem izvješća MUP-a za 2024. godinu i izvješća Pučke pravobraniteljice za 2024. godinu ne možemo reći je li se navedeni broj zločina iz mržnje (32) temeljem nacionalne pripadnosti dogodio upravo prema srpskoj nacionalnoj manjini ili prema pripadnicima neke druge manjine. U Hrvatskoj postoji 22 priznate nacionalne manjine.

Također, ne možemo reći da su se zločini dogodili upravo u Splitu ili u nekim drugim područjima Hrvatske, posebice onima koja su bila zahvaćena velikosrpskom agresijom. Kao što se može vidjeti iz izvješća MUP-a za 2024. godinu, u Policijskoj upravi Sisačkoj u 2024. godini zabilježeno je šest zločina iz mržnje (str. 45), a već smo spomenuli slučaj napada na mladiće srpske narodnosti u Vukovaru koji navodi Pučka pravobraniteljica.

Dakle, eksplicitnim izdvanjem samo Splita, a povodom prosvjeda navijača Torcide 9.11.2025. godine, portal Sputnik Srbija, temeljem statističkih podataka MUP-a, izvješća Pučke pravobraniteljice i razgovora sa Savom Štrbcem, implicira kako u Republici Hrvatskoj raste netrpeljivost prema građanima srpske nacionalne manjine. Međutim, Pučka pravobraniteljica, pozivajući se na istraživanje Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot?, navodi da od 2017. do 2024. godine prema Srbima prevladava otprilike ista razina distance i straha.

Također, portal implicira da se zločini iz mržnje temeljem nacionalne pripadnosti događaju upravo u Splitu, što se ne može tvrditi temeljem dostupnih podataka.

Isticanjem samo Splita može se steći dojam kako je Split svojevrsni fenomen u Hrvatskoj, ali ispravno tumačenje jest da su zločini iz mržnje fenomen dva najveća hrvatska urbana centra – Splita i Zagreba. Koja policijska uprava u Hrvatskoj je zabilježila zločine utemeljene na nacionalnoj pripadnosti i prema kojoj nacionalnoj manjini, iz dostupnih podataka MUP-a i izvješća Pučke pravobraniteljice ne možemo znati sa sigurnošću, nego jedino znamo brojeve na razini Republike te da se radi o zločinima prema pripadnicima jedne od 22 nacionalne manjine.

Na portalu Sputnik Srbija iznesena je i sljedeća tvrdnja:

Pučka pravobraniteljica je u svom izvješću navela kako je u 2024. pokrenuto 420 novootvorenih predmeta zbog diskriminacije (str. 322). Na stranici 323. navodi: “Za razliku od posljednjih godina, kada je najviše predmeta po pritužbi građana ili na vlastitu inicijativu otvoreno u području zdravstva, u 2024. najviše je predmeta, njih 420, otvoreno u području diskriminacije, u različitim područjima života.”

Isti broj slučajeva spominje i portal Sputnik Srbija, ali treba upozoriti da je Pučka pravobraniteljica navela kako su rasa, etnička pripadnost ili boja kože/nacionalno podrijetlo bili motiv diskriminacije u 76 pritužbi od ukupno 420 (isto, str. 325). I u ovom slučaju ne znamo o kojoj se skupini radi, jer u izvješću nije navedeno kojoj nacionalnoj manjini, etničkoj skupini ili rasi pripadaju podnositelji pritužbi.

Istina je da je Pučka pravobraniteljica u svom izvješću upozorila na diskriminaciju srpske i romske manjine, kao i migranata. Na 9. stranici godišnjeg izvješća za 2024. godinu Pravobraniteljica kaže:

“ U 2024. godini najveći broj pritužbi primili smo na diskriminaciju, a kao i ranije, najviše su se odnosile na područje rada i zapošljavanja te na osnovu rase, etničke pripadnosti ili boje kože odnosno nacionalnog podrijetla. Nažalost, Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije nije se provodio tijekom 2024. godine jer nije ni bio donesen, već je usvojen tek početkom 2025. godine. I dalje je vidljiva potreba podizanja svijesti i edukacije o zabrani diskriminacije i mehanizmima zaštite, kako među građanima, tako i među onima koji bi ga trebali primjenjivati u radu, pa se u tom smjeru i u ovom Izvješću daju preporuke. 

Istraživanja i pritužbe nastavili su svjedočiti o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji s kojima su suočeni pripadnici nacionalnih manjina, prvenstveno srpske i romske, kao i migranti. To je posebno bilo prisutno u kontekstu izbora, kada je animozitet prema pripadnicima različitih manjina, posebno srpske nacionalne manjine i migrantima, bio izražavan i korišten u političke svrhe, čime se dodatno potpirivalo netrpeljivost dijela birača prema ovim skupinama.”

Dakle, Pučka pravobraniteljica na početku izvješća upozorava na stereotipe, predrasude i diskriminaciju s kojima se suočavaju pripadnici srpske i romske manjine te migranti, s naglaskom da se to odnosi na kontekst političkih izbora i kampanja.

Spajanjem različitih dijelova izvješća, portal Sputnik Srbija stvorio je dojam da u Republici Hrvatskoj postoji 420 podnesenih prijava protiv diskriminacije, da ih najviše podnose pripadnici srpske i romske manjine te da se odnose na područje rada i zapošljavanja. Radi se, dakle, o preuzimanju različitih dijelova godišnjeg izvješća Pučke pravobraniteljice i formiranju nove tvrdnje koju Pravobraniteljica uopće nije iznijela u svom tekstu.

Pravobraniteljica nigdje izrijekom ne kaže da najveći broj pritužbi pristiže od pripadnika srpske i romske manjine, nego upozorava na stereotipe, predrasude i diskriminaciju ovih skupina tijekom političkih izbora u Republici Hrvatskoj i izbornih kampanja. Pučka pravobraniteljica izvještava da su rasa, etnička pripadnost ili boja kože/nacionalno podrijetlo bili motiv diskriminacije u 76 pritužbi od ukupno 420, bez navođenja o kojim se nacionalnostima radi i bez spominjanja da se diskriminacija događa upravo u području rada i zapošljavanja.

Analizom tvrdnji iznesenih u članku portala Sputnik Srbija utvrđeno je da se pojedini navodi temelje na stvarnim podacima iz službenih izvora Republike Hrvatske, ali da su pritom selektivno interpretirani, protumačeni i prikazani izvan stvarnog konteksta te su stavljeni u poželjni kontekst na način koji dovodi do pogrešnih zaključaka.

Podaci Ministarstva unutarnjih poslova za 2024. godinu doista potvrđuju broj kaznenih djela terorizma i ekstremnog nasilja (57) te zločina iz mržnje (75), kao i to da je nacionalno podrijetlo u 32 slučaja bio motiv zločina iz mržnje. Međutim, iz dostupnih izvora nije moguće utvrditi tko je kao ni prema kojoj nacionalnoj manjini počinio ta djela niti u kojim su se policijskim upravama dogodili. Stoga je neutemeljeno tvrditi da su oni usmjereni isključivo protiv pripadnika srpske manjine ili da se većina dogodila u Splitu.

Također, iako izvješće Pučke pravobraniteljice potvrđuje postojanje 420 novootvorenih predmeta zbog diskriminacije u 2024. godini, nigdje se ne navodi da te pritužbe „najviše dolaze od pripadnika srpske i romske manjine“, niti da se odnose prvenstveno na područje rada i zapošljavanja. Takav zaključak rezultat je spajanja nepovezanih dijelova izvješća i stvaranja pogrešne generalizacije.

U cjelini gledano, članak portala Sputnik Srbija sadrži djelomično točne podatke, ali ih predstavlja na senzacionalistički način koji stavlja i u netočan kontekst i netočno atribuira dodatni informacijski sadržaj službenim dokumentima. Takav medijski sadržaja može dovesti čitatelja do iskrivljenog dojma o sigurnosnom i društvenom položaju srpske manjine u Hrvatskoj. Riječ je o tipičnom primjeru manipulativne interpretacije činjenica, u kojoj se vjerodostojni statistički pokazatelji koriste selektivno kako bi se potkrijepio unaprijed oblikovan narativ o sustavnoj ugroženosti jedne skupine.