Ovaj dokument donosi niz tvrdnji čiju je točnost potrebno provjeriti:
1. Pad nadstrešnice poslužio je tek kao povod za scenarije kojima je cilj bila institucionalna kriza, narušavanje ustavnog poretka i pokušaj svrgavanja predsjednika Aleksandra Vučića (SNS) mimo demokratskih procedura.
2. Tokom protekle godine primjetan je i proces dehumanizacije predsjednika Vučića u dijelu javnosti i medija, pri čemu politička kritika često prelazi u sistematsku demonizaciju. Takva praksa produbljuje društvenu polarizaciju, slabi institucije i potiskuje argumentovani politički dijalog. Umjesto rasprave o reformama, vladavini prava i javnim politikama, javni prostor sve više postaje arena ličnih napada, diskreditacija i emocionalnih manipulacija, što dodatno umanjuje povjerenje građana u demokratske procese.
3. Međunarodni institut IFIMES ističe da je odgovornost Tužilaštva ključna za rasvjetljavanje događaja i organizacije protesta. Građani očekuju da se utvrdi puna istina: ko je stajao iza logistike, financiranja i političkih instrukcija koje su dovele do nasilja i blokada.
4. Projekti poput EXPO 2027, inicijative Otvoreni Balkan i razvoja novih infrastrukturnih koridora predstavljaju ključne platforme za pozicioniranje Srbije kao faktora stabilnosti, povezivanja i razvoja, a ne konflikta i podjela.
5. Iako je Srbija čvrsto opredijeljena za evropski put, činjenica da već više od tri i po godine nije otvoren nijedan klaster u pregovorima s EU – što se poklapa s početkom ruske invazije na Ukrajinu – stvara utisak da proces evropskih integracija prerasta u geopolitičku igru, umjesto da ostane transparentan i dosljedan proces reformi.
6. U Beogradu u dijelu javnosti raste percepcija da je Izvještaj Evropske komisije o napretku zemalja kandidata, dio koji se odnosi na Srbiju, „nastao u Zagrebu, a ne u Briselu“. Takav dojam ozbiljno potkopava kredibilitet evropskih institucija i produbljuje osjećaj političke pristrasnosti prema Srbiji. Evropska komisija mora obnoviti objektivnost i primjenjivati ravnopravan pristup prema svim državama Zapadnog Balkana. Samo tako može očuvati svoj politički autoritet, integracijski kredibilitet i vjerodostojnost evropske ideje u regionu.
Ovaj tekst IFIMES-a obiluje tvrdnjama sumnjive istinitosti. Ovdje smo izdvojili samo neke koje su najkarakterističnije.
1. Pad nadstrešnice u Novom Sadu nije povod nego razlog zbog kojeg nezadovoljstvo stanjem opće sigurnosti, bujanjem korupcije prevladava u Srbiji. S obzirom da
prosvjednici traže raspisivanje izbora, ne može se govoriti o nedemokratskom pokušaju svrgavanja s vlasti Aleksandra Vučića. Traženje slobodnih, poštenih izbora gdje će svi sudionici imati ista prava nastupa u medijima se ne može i ne smije nazivati nedemokratskim metodama djelovanja.
2. Javni informacijski prostor Srbije je uistinu prepun osobnih uvreda, dehumanizacije političkih protivnika koji su nerijetko izloženi snažnom govoru mržnje,
etiketiranju, uporabi podataka i informacija iz
policijskih kartoteka kao i dosjea
srpskih tajnih službi. U tom posebno
prednjače mediji koji
podržavaju Aleksandra Vučića, a ne mediji koji su na strani studenata i kojima
prijeti institucionalno nasilje.
5. Proces mogućeg ulaska Srbije u EU je otvoren i transparentan proces koji je Srbija pokušala manipulirati potičući rasprave o tome da je potrebno ubrzati njen prijem u EU kako bi se spriječio rast negativnog utjecaja Rusije na Srbiju. Tu su prednjačile države kao što su
Austrija i
Njemačka. Međutim,
posljednja izviješća iz
EU parlamenta i
EU Komisije pokazuju stvarnost s kojom se Aleksandar Vučić mora suočiti ukoliko uistinu želi voditi Srbiju ka EU.
6. Države kandidatkinje koje žele postati članice EU moraju zadovoljiti niz kriterija koje postavlja EU. Na te kriterije mogu ali i ne moraju imati utjecaja, pogotovo ne bitan, pojedine zemlje članice. Stoga je svako naglašavanje i optuživanje nekog drugog za zastoj u pregovaračkom procesu pogrešan stav koji ne donosi činjenice. Naime, Srbija ne prilagođava svoju vanjsku i sigurnosnu politiku smjernicama koje dolaze iz EU. Te smjernice nemaju bitne veze sa stavovima RH i otvorenim pitanjima koje Hrvatska ima sa Srbijom. Pregled razlika u smjernicama EU i Srbije je dostupan u ovom
dokumentu. Iz njega se vidi koliko Srbija zaostaje u prihvaćanju EU mjerila i traženja te da je razlog zaostajanja procesa pristupanja u Srbiji a ne u Hrvatskoj. U tom je smislu potrebno naglasiti da se proces pridruživanja primjenjuje jednako prema svim zemljama kandidatkinjama te da samo o njima samima ovisi o tome kad će i kojom brzinom zatvarati pojedina pregovaračka poglavlja.
Sagledavajući samo ovaj niz otvorenih pitanja, možemo utvrditi da je i ova analiza IFIMES-a puna neistina, navoda koji koriste propagandisti koji podržavaju Aleksandra Vučića i bore se protiv studentskih protesta. Stoga je i ovaj članak neistinit i navodi čitatelje na netočne zaključke.
Gordan Akrap