Dana 28. rujna 2025. je na web stranici portala Telegram.hr objavljena analiza autora Gorana Redžepovića sa sljedećim naslovom i podnaslovom: Europi prijeti 'najgori mogući scenarij', a mi nabavljamo korvete koje su beskorisne protiv nove opasnosti - Zašto naša država inzistira na nabavi skupih korveta za borbu protiv nepoznatog neprijatelja?

U navedenom članku ističe se nekoliko tvrdnji čiju je istinitost potrebno provjeriti.

Na početku je potrebno provjeriti tvrdnju o tome predstavlja li uopće roj dronova najgori mogući scenarij sigurnosne ugroze za Europu? Zbog jasnoće navest ćemo tri najgora scenarija (Tablica 1.) za Europu te ćemo svaki ponaosob opisati. 

Tablica 1. Tri scenarija sigurnosnih ugroza                                                                                                    

EU se na pojedinačnoj ali i na zajedničkoj razini, kao i u suradnji s NATO savezom, znatno poboljšava u suprotstavljanju hibridnim prijetnjama. Iako još nije, na razini zajednice još nije potpuno učinkovita, institucije, organizacije i sposobnosti su izgrađene. Organiziraju se stručna usavršavanja, definiraju pravila suradnje na nacionalnoj i međunarodnoj razini, okupljaju se stručnjaci različitih profila kroz različite oblike djelovanja čime se postiže učinkovitost kako na preventivnoj tako i na razini reakcije na prijetnje. Organizirani su jasni kapaciteti i mehanizmi (EEAS, EUvsDisinfo, Hybrid CoE, NATO, Strategic Compass). Međutim, postoji prostor za daljnja jačanja učinkovitosti: neujednačenost sposobnosti među državama članica, ovisnost o privatnoj kritičnoj infrastrukturi, pravna i koordinacijska ograničenja te trajne ranjivosti u cyberdomeni, energetici te podmorju. 

Visoka razina funkcionalnosti postignuta je u sljedećim područjima:

A. Institucionalni okvir i inicijative: EU i NATO su postavili jasno definirane mehanizme za detekciju, dijeljenje informacija i koordinaciju (EEAS/Stratcom, Hybrid Centre of Excellence, NATO doktrine). To je poboljšalo zajedničko razumijevanje i standarde odgovora. 

B. Proaktivni alati u borbi protiv dezinformacija. EUvsDisinfo i StratCom CoE redovito razotkrivaju i dokumentiraju FIMI kampanje te podižu svijest u državama članicama. 

C. Jačanje cyber obrane. NATO i EU, kao i zemlje članice, ulažu u nacionalne i ukupne CERT/CSIRT kapacitete, vježbe i zajedničke procedure za odgovor na velike cyber incidente. 

Izazovi s kojima se sustavi suočavaju su sljedeći:

A. Neujednačene nacionalne sposobnosti. Neke članice imaju napredne alate i procedure; druge su znatno ranjivije. To otežava zajedničku obranu i brzo reagiranje. 

B. Ovisnost o privatnoj kritičnoj infrastrukturi i ranjivosti podmorja. Kritična infrastruktura (npr. komunikacijski i energetskih kablovi, vjetroparkovi, LNG terminali) često nisu dizajnirani, odnosno su prezahtjevni za obranu od npr. namjernih sabotaža i trebaju dodatne mjere zaštite. 

C. Pravna i politička ograničenja. Postojeći zakoni o slobodi govora, privatnosti i prekograničnom djelovanju ograničavaju brzo i jedinstveno postupanje protiv nekih oblika hibridnih pritisaka. 

D. Protuelektronsko djelovanje (CEW) / sposobnosti protivnika za napadna djelovanja u kiberdomeni. Hibridni napadači sve više koriste ciljane cyber napade (unutar kiber domene kao i korištenje kiberdomene za napad u fizičkom svijetu) te sofisticirane FIMI kampanje koje je teško trajno blokirati. 

Možemo reći da je učinkovitost sustava, kako na pojedinačnoj tako i na zajedničkoj razini znatno viša nego li je bila prije nekoliko godina. Povećane su sposobnosti prepoznavanja i reagiranja. Koordinacija na zajedničkoj razini zemalja članica EU i NATO saveza je poboljšana djelovanjem Hybrid CoE kao i drugih centara izvrsnosti. Postoji, iako je stanje bolje nego prije desetak godina, neujednačenost reakcija na razini pojedini država članica odnosno nesrazmjer između nacionalnih učinkovitosti. 

S obzirom na postojeće stanje možemo utvrditi prioritetne ciljeve i zadaće koje treba za poduzeti zbog povećanja učinkovitosti:

A. Ubrzati financiranje i primjenu programa za jačanje otpornosti i oporavljivosti, posebno ključne, kritične infrastrukture (i javnog i privatnog sektora). 

B. Standardizirati brzinu, oblik i format razmjene obavještajnih podataka između država članica te s NATO savezom. 

C. Povećati kapacitete na nacionalnoj razini (CSIRT, javna komunikacija, lokalni centri za suzbijanje dezinformacija) kako bi se smanjila neujednačenost koja vlada među državama članicama. 

D. Zaštititi podmorsku kritičnu infrastrukturu — više nadzora, inspekcija i međunarodnih pravnih mehanizama za sankcioniranje sabotiranja kritične infrastrukture. 

E. Jačati javnu otpornost (medijska pismenost, digitalna pismenost, transparentnost, brzo, kvalitetno, pouzdano i učinkovito prepoznavanje te demantiranje ključnih dezinformacijskih/protuobavijesnih narativa) — prevencija smanjuje učinak FIMI kampanja. 

Europa danas ima bolje instrumente i više svijesti o potrebi suprotstavljanja hibridnim prijetnjama nego prije. Međutim, učinkovitost i otpornost su još uvijek neujednačeni. Kako na razini zajednice tako i posebno na razini zemalja članica: protiv sofisticiranog, dugotrajnog hibridnog napada Europa bi mogla imati značajne posljedice, ukoliko se sustavno ne poboljšaju i unaprijede politike, financiranje kao i interoperabilnost na nacionalnoj i međunarodnoj razini. 

Ukoliko Europa provede stvarnu, široku i koordiniranu mobilizaciju vojske i gospodarstva (uz kontinuiranu potporu saveznika, osobito SAD a), može se učinkovito obraniti od ruskog konvencionalnog napada. Međutim, “učinkovito” ne znači bez žrtava, bez velikih troškova ili bez velikih logističkih i političkih izazova. 

Sposobnosti obrane temelje se na sljedećim čimbenicima:

A. Kolektivno odvraćanje i nadležnost NATO/EU. NATO ova načela kolektivne obrane i organizacijski mehanizmi znače da napad na jednu članicu izaziva odgovor svih saveznika što dramatično pojačava obrambenu moć Europe u mobiliziranom stanju. 

B. Gospodarska i financijska moć Europe. Europske države su u posljednje dvije tri godine značajno povećale vojna izdvajanja i kapacitete za nabavu. Postoje realni programi za ubrzanje proizvodnje streljiva, dronova te obnovu i povećanje obrambenih i sigurnosnih zaliha. To znači da Europa može dopuniti i obnoviti zalihe tijekom trajanja sukoba. 

C. Kvalitativne prednosti u tehnologiji i umreženom ratovanju. Moderni C4ISR, precizno standoff oružje, zračne sposobnosti i integrirani sustavi protuzračne obrane (PZO) daju mobiliziranoj Europi sposobnosti koje mogu neutralizirati ruske manevarske prednosti na pojedinim frontama. 

D. Iskustvo i prilagodba zbog rata u Ukrajini. Europske vojske i industrije već su učile i prilagođavale se modelima opskrbe, taktikama dronova i protuzračne obrane što smanjuje i skraćuje gubitak vremena u tzv. “učeničkoj krivulji” u velikom sukobu.

Postoje i brojna ograničenja kao i izazovi s kojima se treba suočiti obrambeni sustav. Neka od njih su:

A. Početna ruska kvantitativna prednost i brzina generiranja snaga. Rusija je pokazala sposobnost velikih regrutacija i zamjene gubitaka — u prvim mjesecima to može dati Rusiji taktičku inicijativu u zonama blizu vlastitih baza. 

B. Logistički i geografski izazov. Potreba organiziranja dugačkog i širokog obrambenog područja (Baltičke države, Poljska, Rumunjska, Baltik/Crno more) iziskuje masivan logistički lanac (gorivo, municija, održavanje) što stvara ranjivosti ukoliko opskrba zakaže. 

C. Streljivo i održivost tempa bojevanja. Dugotrajni intenzivni sukob zahtijeva ogromne zalihe streljiva i rezervnih dijelova. Europa je u procesu znatnog povećanja proizvodnje, ali to za rezultat ima vremenski prozor u kojem je ranjiva. 

D. Elektronsko ratovanje, cyber i raketne prijetnje. Ruska sposobnost ometanja komunikacija, masovnih raketnih i udara besposadnih sustava, te cyber napada može degradirati operativnu učinkovitost obrane ako se ne odgovori brzo i sustavno. 

E. Politička jedinstvenost i trajnost podrške. Obrana zahtijeva stabilnu političku volju, odlučnost i odluke, te sankcije i financijsku potporu kroz duže razdoblje. Moguća politička podijeljenost slabi kolektivni odgovor. 

Da bi mobilizirana Europa učinkovito obranila svoje teritorije, moraju biti ispunjeni sljedeći strateški uvjeti:

A. Brzo i koordinirano povećanje proizvodnje streljiva te ključne obrambene i sigurnosne opreme; 

B. Snažna i nesmanjena američka i transatlantska podrška u ključnim sustavima (zračne snage, PZO, obavještajno, logistika); 

C. Otpornost i zalihost komunikacija, cyber obrana te mjere protiv EW; 

D. Obrana u dubini prostora i u vremenu (distribucija snaga, fortifikacije, pripremljene pričuve i logistički čvorovi) te prioritetna potreba za zaštitom kritične infrastrukture; 

E. Održavanje nacionalne i međunarodne političke potpore, odlučnosti i zajedništva kao i međunarodnih sankcija s ciljem slabljenja ruske ekonomske potpore ratu. 

U slučaju oružane agresije na EU/NATO, možemo očekivati da bi Rusija mogla, u prvih tjedan-dva dana pokušati stvoriti lokalne uspjehe u napadnim djelovanjima koristeći koncentriranu silu i blizinu logistike. Naravno, to ovisi o mjestu napadnih djelovanja. Međutim, ukoliko Europa uspije u mobilizaciji i prijevozu snaga koje će biti potpora već mobiliziranim postrojbama te dobije dodatna saveznička pojačanja, sposobna je zaustaviti, iscrpiti i povratno potisnuti agresora tokom mjesec do godine dana. To neće biti bez velikih troškova, ali sasvim je izvedivo pod gore navedenim pretpostavkama. Kritični resursi i rokovi za mobiliziranu Europu koja se želi učinkovito obraniti od konvencionalnog ruskog napada se mogu predstaviti rokovima. Oni su okvirni (0–3, 3–6, 6–12, 12+ mjeseci) i označavaju kada je svaki resurs najkritičniji za posjedovanje i uporabu na odgovarajućoj razini.

Tablica 2. Kritični resursi i rokovi

Ruska doktrina i javne izjave u posljednjih nekoliko godina pokazuju da Kremlj smatra nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja koje se u određenim okolnostima može i uporabiti (uključujući proširene definicije „prijetnje“). To ne znači da je uporaba vjerojatna, ali snižavanje praga uporabe predstavlja čimbenik rizika koji se treba uzeti u obzir. NATO i europski saveznici drže se načela odvraćanja i kolektivne obrane. Stoga svaki scenarij uporabe nuklearnog oružja uključuje izuzetno visok rizik od eskalacije sukoba te odgovarajućeg međunarodnog odgovora. Postoje tri temeljna scenarija u opisu i razradi stupnjeva razvoja krize i posljedično mogućeg djelovanja (pod uvjetom da napadna sredstva probiju obrambeni sustav i dosegnu postavljene ciljeve – analiza najgoreg mogućeg scenarija):

Opis: izolirani napad taktičkim nuklearnim oružjem (npr. Od 0,1 do nekoliko kilotona) na vojni objekt ili koncentraciju snaga na bojištu.

Motiv: pokušaj lokalnog preokreta, zastrašivanje protivnika, ili „pokazivanje odlučnosti“.

Neposredni učinci: velika lokalna destrukcija, tisuće do desetina tisuća mrtvih i ranjenih ovisno o lokaciji i gustoći naseljenosti; teške radijacijske i požarne posljedice; poremećaj civilne infrastrukture. (Modeliranje učinaka za 1–10 kt pokazuje smrtnost u prstenima od nekoliko stotina do desetaka tisuća, ovisno o urbanom okruženju). 

Dugoročne posljedice: učinci odraza na psihologiju populacije, mogući diplomatski šok, veliki politički pritisci za odgovarajući odgovor. Velika opasnost da protivnik reagira nesrazmjerno te proširi uporabu nuklearnih sredstava ili drugo oružja za masovno uništenje.

Vjerojatnost/posljedica: vjerojatnost najviša među nuklearnim scenarijima („manje vjerojatnih, ali izvedivih“), ali i dalje niska u apsolutnom smislu; posljedice lokalno katastrofalne i strateški opasne zbog rizika eskalacije. 

Opis: višestruki nuklearni udari na vojne i strateške ciljeve u Europi (vojne baze, logistički centri, veliki gradovi ako eskalacija dosegne strateške značajke). Vrijednosti mogu ići od nekoliko desetaka do stotina bojevih glava.

Neposredni učinci: stotine tisuća do milijune izravnih žrtava, ogromna razaranja infrastrukture (energetika, transport, zdravstveni sustav), masovna radioaktivna kontaminacija i dugoročni zdravstveni efekti. 

Dugoročne posljedice: slom lokalne i nacionalne uprave u pogođenim državama, urušavanje opskrbnih lanaca, izbjeglički valovi, velike gospodarske štete; mogućnost međunarodne reakcije uključujući konvencionalni i diplomatski odgovor.

Klimatski/agrarni utjecaj: čak i regionalni razmjeri paljenja i požara mogu podići velike količine čađe u atmosferu, s posljedicama za poljoprivredu i klimu. Studije pokazuju da širi, višestruki napadi na gradove mogu dovesti do globalnih poremećaja u proizvodnji hrane.

 

Opis: uzvratna ili uzajamna uporaba velikog broja strateških bojevih glava između velikih sila, što vodi globalnom nuklearnom ratu.

Neposredni učinci: desetci milijuna neposrednih žrtava, gotovo potpuni kolaps infrastrukturnih sustava u pogođenim regijama, kolaps života na pogođenim područjima.

Dugoročne posljedice: „nuklearna zima“ učinak snažnog i dugotrajnog zahlađenja, smanjenje sunčevog svjetla, smanjenje poljoprivrednih prinosa, globalni hipokolaps društvenih i zdravstvenih sustava, potencijalna globalna glad. Ovo je egzistencijalna prijetnja za stotine milijuna do milijarde ljudi ako se sukob proširi te postane svjetski. 

Kako bi Europa odnosno NATO savez vjerojatno reagirali u tim scenarijima:

• Diplomacija i spremnost za deeskalaciju su najvažniji – trenutne institucije nastojale bi otvoriti kanale s ciljem sprječavanja daljnje uporabe te izbjegavanje potpune eskalacije. Moguće je da se na napad taktičkim sredstvima koji bi, zahvaljujući obrambenim sposobnostima mogao biti gotovo u potpunosti onemogućen, Rusija izloži uništenju njenih konvencionalnih vojnih snaga, suoči s masivnim cyber napadima koji bi paralizirali njenu kritičnu infrastrukturu te potaklo unutarnju destabilizaciju s ciljem promjene političkog vodstva koje eskalira odnose. Takav bi odgovor imao ograničeno vrijeme trajanja sve dok se prijetnja ne ukloni. 

• Vojni odgovor: postoji mogućnost proporcionalnog konvencionalnog ili (u ekstremnim okolnostima) nuklearnog odgovora — što dodatno povećava rizik od šire eskalacije.

• Humanitarna kriza i zahtjevi za međunarodnom pomoći bit će ogromni; međunarodne organizacije i neutralne države odigrat će ključnu ulogu u pružanju pomoći, ali pristup pogođenim zonama može biti onemogućen.

• Pravni i moralni okviri: uporaba nuklearnog oružja izazvala bi snažne pravne, moralne i političke posljedice za počinitelja te vjerojatno trajne sankcije i izolaciju.

Iako su se doktrine (i retorika) promijenile prema nižem „pragu“ osjetljivosti i dovele do jačanja medijskog pritiska, u nekim izjavama uporaba nuklearnog oružja i dalje je vrlo ozbiljan, ekstreman korak s ogroman političkim i egzistencijalnim rizikom; stoga međunarodna zajednica dugo, snažno i strpljivo radi na odvraćanju. Povijesno i racionalno, nuklearni udari su nisko vjerojatni ali ne i nemogući. Posljedice za društvo. Posebno za javno zdravlje bi bile vrlo složene i zahtjevne. Došlo bi do neposredne krize funkcionalnosti zdravstvenog sustava koje bi i samo bilo pogođeno negativnim posljedicama što bi pak dovelo do ogromnog broja teško i lakše ranjenih osoba koje sustav treba zbrinuti. To bi pak dovelo do snažnog povećanja smrtnosti. Radioaktivne padaline (kao i vjetrovi) bi dodatno usložile cijelu sigurnosnu situaciju što bi dugoročno znatno negativno utjecalo na stanovništvo te floru i faunu. To bi pak dovelo do globalnog poljoprivrednog šoka, masovne pojavi gladi i žeđi a što bi izazvalo krize i na područjima koja nisu izravno pogođena napadnim djelovanjima kao i izravnim i neizravnim posljedicama.  

Što Europa može i treba učiniti kako bi spriječila ostvarenje prethodno navedenih scenarija:

1. Održavati i pojačavati diplomatske kanale i kriznu komunikaciju s Rusijom te drugim relevantnim akterima kako bi se spriječili nesporazumi.

2. Ojačati sustave za civilnu zaštitu i planove evakuacije za moguće nuklearne incidente (razne zalihe, skloništa, protokoli dekontaminacije).

3. Jačati upozoravanje i rane detekcije (sateliti, obavještajni kanali) kako bi se smanjio „timski šok“ i omogućilo brzo međunarodno reagiranje na incident.

4. Međunarodni diplomatski pritisak te jasne prijetnje i sankcije kao odvraćanje od uporabe nuklearnog oružja.

5. Priprema zdravstvenih i logističkih kapaciteta za masovne žrtve i prekide u opskrbnim lancima.

Potrebno je znati iskustva ukrajinskih oružanih snaga u borbi protiv besposadnih sustava. Prema prezentaciji brigadira V. Semenenka, dr.sc. (u posjedu jednog od autora ove analize) u prva 44 dana ove godine, učinkovitost sustava za elektronsko ratovanje Ukrajine u borbi protiv ruskih besposadnih sustava bila je na razini višoj od 95%:

 

Slika 1: Prikaz učinkovitosti sustava EW u borbi protiv besposadnih sustava

Najgori scenarij predstavlja opći nuklearni sukob koji bi predstavljao apsolutnu katastrofu za opći život s globalnim posljedicama. Čak i ograničena taktička uporaba nuklearnih potencijala ima mogućnost brze eskalacije te izazivanja teških strateških i humanitarnih posljedica. Iako su objavljene doktrine i retorika zabrinjavajuće, nuklearni udar ostaje ekstreman i rizičan korak za bilo kojeg aktera. Zbog toga su preventivne diplomatske, obavještajne i civilne mjere ostaju ključne u njegovom sprječavanju.

 

Rojevi dronova se pak već rabe od strane Rusije i Ukrajine u napadnim djelovanjima. Obrana od dronova u općem ratu protiv Ukrajine doživljavala je svoje uspone i padove. Stanje je sad relativno stabilno u smislu ogromnog porasta sposobnosti obrane od dronova.

Ukrajinske zračne snage priopćile su da je Rusija lansirala ukupno 5.636 besposadnih letjelica i 187 projektila na ciljeve u Ukrajini do rujna ove godine. To je značilo otprilike 39% povećanje broja besposadnih letjelica i gotovo 20% povećanje broja projektila u odnosu na kolovoz. Zračne snage Ukrajine izvijestile su o dnevnom prosjeku od gotovo 188 ruskih besposadnih letjelica i nešto više od šest ruskih projektila u rujnu. Branitelji su oborili ili potisnuli gotovo 87 posto svih ruskih besposadnih letjelica i više od 68 posto ruskih projektila tijekom mjeseca; stope su otprilike usporedive s prethodnim mjesecima.

Do danas je srpanj 2025. bio najzahtjevniji mjesec za ukrajinske branitelje. Tijekom svibnja su Rusi, a prema podacima zračnih snaga Ukrajine, uputili na ciljeve u Ukrajini 6.443 besposadnih letjelice i projektila. Inače, narativ kako su dronovi jeftini, a PZO rakete kojima obrambeni sustav ruši te dronove nije korektan ni ispravan. Stvarno pitanje u toj dilemi treba biti jest koju štetu (ljudsku, pa tek onda i materijalnu) može prouzročiti naoružana besposadna letjelica ukoliko prođe obrambeni sustav i pogodi predviđeni cilj?

 

Efemerna je stvar dovoditi prijetnju roja dronova u korelaciju s vrhunskim ratnim brodom i njegovom ulogom u obrani zemlje. Pitanje je kakve veze ima raketna korveta s obranom civilne zračne luke od roja dronova u mirnodopsko vrijeme i to posebno ona koja je, kao npr. Minhenska, jako udaljena od vodenih površina kojima korveta može ploviti? Je li obrana od roja dronova koji ometaju letenje u miru obrambeni prioritet broj jedan, i u čijoj je nadležnosti? S obzirom da u analiziranom članku autor nije naveo sposobnosti korvete, kao i njene karakteristike, to ćemo mi navesti ovdje. U tom smislu definirat ćemo modernu korvetu kao ratni brod te navesti sposobnosti koje posjeduje kako bi znali o čemu govorimo.

Tablica 3. Korveta

• Glavna snaga: 24 LRASM/JASSM-ER + mogućnost upotrebe helikoptera SH-60 s protubrodskim projektilima (npr. AGM-114L/Hellfire ili NSM).

• Domet udara: LRASM 500+ km, JASSM-ER do 900+ km.

      o Korveta od 3500 t s 24 LRASM ima udarnu salvu jaču od većine današnjih razarača (koji tipično nose 8–16 protubrodskih raketa).

       o AESA radar i AI-C2 omogućuju rano otkrivanje i sinkronizirano lansiranje više raketa izvan dometa većine brodskih PZO sustava.

        o EW i soft-kill/laserska obrana smanjuju prijetnju proturadarskih raketa i dronova protiv broda.

• Ocjena: ★★★★★ (vrhunska protupovršinska sposobnost; uloga broda prelazi u domenu “arsenal ship”).

• Glavna snaga: SCALP-Naval/MdCN (domet do 1000 km) u VLS; dodatno JASSM-ER može djelovati protiv visokovrijednih kopnenih ciljeva.

        o 32 VLS ćelije omogućuju kombinaciju PZO i udarnih raketa (npr. 16 SM-6/Aster + 16 MdCN), što je dovoljno za udare na strateške ciljeve (zapovjedna središta, aerodromi, PZO čvorišta).

      o AI-C2 + satelitska povezanost omogućuju uključivanje broda u širi mrežno-središnji udarni lanac (Joint Fires).

      o 3500 t brod ograničen je kapacitetom – neće moći provoditi dugotrajne kampanje kao razarači ili podmornice s većim brojem projektila.

• Ocjena: ★★★★☆ (vrlo dobra sposobnost dubokih udara, dovoljno za regionalne scenarije i prve valove napada).

       o Napredni DRFM-temeljen EW, moderni decoy (Nulka ili sličan), laserski sustavi za C-UAS i eventualno za ometanje optičkih senzora, AESA radar s LPI modom.

            o Soft-kill ometanje i zavaravanje radarski vođenih projektila i senzora protivnika.

            o Ugradnja AI-C2 povećava brzinu reakcije i smanjuje ljudske greške.

        o Učinak na mrežno ratovanje protivnika (ometanje Link-16/22, GNSS spoofing, zaštita vlastitih veza).

• Ocjena: ★★★★☆ (sposobnost suvremenih fregata/razarača; laserska obrana daje dodatnu nišu protiv dronova i malih projektila).

      o Towed sonar CAPTAS-4 (izvrstan za oceanska i litoralna područja).

      o Trupni sonar za detekciju u plitkim vodama.

      o 1 × SH-60 s dipsom sonara i torpedima.

      o 2 × trocjevna torpedna lansera 324 mm (MU-90/Mk-54).

      o U kombinaciji s helikopterom i mrežnim podatkovnim vezama, pruža punu ASW sposobnost.

    o Ograničenje je veličina broda: manja autonomija i otpornost na teže vremenske uvjete u dalekom oceanu u usporedbi s 7000+ t razaračima.

• Ocjena: ★★★★☆ (jaka ASW sposobnost za tešku korvetu, pogodna za pratnju konvoja, zaštitu zadaća i kontrolu protupodmorničkih linija).

• Glavni PZO: SM-6 (domet >240 km, protuzrakoplovna i proturaketna) ili Aster-30 (domet ≈120-150 km).

      o Dalekometna obrana – SM-6/Aster-30 u VLS.

     o Srednja obrana – CIWS 35 mm s programiranim streljivom (odlično protiv nadzvučnih projektila na bliskom prilazu).

      o Bliska obrana – laserski sustavi protiv dronova i malih projektila.

• Radarska podrška: AESA višefunkcijski radar (npr. SeaFire/SPY-6) sposoban za istovremeno praćenje stotina ciljeva i vođenje raketa.

     o 32 ćelije moraju biti podijeljene između PZO i krstarećih raketa; za ozbiljne BMD zadaće trebalo bi 48–64 ćelije.

• Ocjena: ★★★★☆ (vrlo dobra PZO/ABM obrana u klasi teških korveta; nešto manja izdržljivost u saturacijskim napadima u odnosu na velike Aegis razarače).

      Tablica 4. Korveta – opća ocjena

Optimalna je za regionalnu pomorsku nadmoć, udare na kopnene ciljeve i eskortne zadaće unutar integriranih savezničkih snaga. S obzirom na specifikacije, ovakva teška korveta bi mogla koštati:

• Osnovni brod (kostur, motorni pogon, trup, propulzija, osnovni senzori) — €400-600 milijuna

• Top-razina oružja + rakete + VLS sveobuhvatno — dodatnih €200-400 milijuna ovisno o tipu i količini raketa

• Moderni radarski sustav AESA, EW, laserski oružje, helikopter, sonar + integracija sustava + C2 + SATCOM … još €100-300 milijuna

Dakle ukupno, za tešku korvetu s navedenim specifikacijama, realna cijena bi bila otprilike €800 milijuna do €1.2 milijardi ili više, ovisno o:

1. lokalnim troškovima rada/industrijskoj bazi

2. koristi li se komercijalni ili vojni specijalni materijal/oružje

3. jesu li pojedine tehnologije domaće ili se uvoze (uvozne komponente znače dodatne carine, transport)

4. logističkoj podršci, treningu, rezervnim dijelovima, testiranjima, troškovima razvoja

Na kraju definiranja teške korvete treba spomenuti i sljedeće: Korvete, sustav HIMARS, avioni Rafal, te 4 bitnice sustava SAMP/T spadaju u strateška sredstva odvraćanja bilo koje zemlje iz okružja. Odvraćanje je temeljni strateški koncept OS RH. One ne postoje primarno da vode rat nego da ga spriječe.

Politička elita RH je predložila a Hrvatski sabor donio Dugoročni plan razvoja oružanih snaga Republike Hrvatske 2025. – 2036. Opisno su jasno definirane sposobnosti OS RH temeljem kojih je nastao i jedan od prijedloga izgradnje raketne korvete. Početak procesa nabave korvete se politizira a povremeno i ismijava iako se ne podastiru nikakvi argumenti za to. Ključni projekt Hrvatske ratne mornarice, opremanje i uvođenje u operativnu uporabu višenamjenskog broda/korvete ostaje strateški prioritet i predviđen je do kraja prvoga trogodišnjeg razdoblja Dugoročnog plana razvoja, za što su pripremne i planske radnje započele.

Insinuirati kako je naša politička elita korumpirana, ne podastirući niti jedan dokaz, u najmanju ruku je neozbiljno. U javnom prostoru ne postoji niti jedan dokaz vezan za vojne nabave iz Turske, dosadašnje i buduće, koji bi ukazao na moguću korupciju bilo koga a ne samo političkih elita. Isto tako, osim povremenih objava tekstova koji se ne potpisuju imenom nego skupnom imenicom gdje se pokušava utvrditi da je proces nabave korveta već gotova stvar i da je Turska ponuda prihvaćena, zanemaruj se druge ponude koje su pristigle i za koje se vode ozbiljne analize. 

Država smije zabraniti ili ograničiti plovidbu stranom brodu:

U svim drugim okolnostima, uključujući mirnodopsko razdoblje, obalna država ne smije proizvoljno zabraniti plovidbu kroz svoje teritorijalno more. Obzirom na potonje, država bi morala prikupiti dokaze o aktivnostima broda koji ga stavljaju u režim ne-neškodljivosti, pa tek potom zabraniti plovidbu. 

Tablica 5. Podjela odgovornosti nadzora                                                                                                          

Sve institucije koje se bave nadzorom Jadrana koriste 2D radare pa i HRM. 2D radari mjere azimut i udaljenost. Nemaju informaciju o visini objekta što znači da ne mogu precizno razlikovati nisko leteće besposadne sustave ili mala plovila po visini, što je ključno u modernom nadzoru. Stoga, njihova integracija, civilnih i vojnih kapaciteta je gubljenje vremena i uzaludna potrošnja novca. 

Radarski domet (2D radara) za detekciju proporcionalan je četvrtom korijenu RCS. Ako pretpostavimo referentni radar koji detektira objekt s RCS = 1 m² na 20 km, onda za druge vrijednosti RCS dobivamo:

• σ = 1 m² → R ≈ 20.00 km

• σ = 0.1 m² → faktor = (0.1)^{1/4} = 10^{-0.25} ≈ 0.562341325 → R ≈ 20 × 0.562341325 = 11.25 km

• σ = 0.01 m² → faktor = (0.01)^{1/4} = 10^{-0.5} ≈ 0.316227766 → R ≈ 20 × 0.316227766 = 6.32 km

• σ = 0.001 m² → faktor ≈ 0.177827941 → R ≈ 20 × 0.177827941 = 3.56 km

• σ = 0.0001 m² → faktor = 0.1 → R ≈ 20 × 0.1 = 2.00 km

• σ = 1×10⁻⁵ m² → faktor ≈ 0.0562341325 → R ≈ 20 × 0.0562341325 = 1.12 km

Zaključak: ako radar vidi 1 m² na 20 km, mali dron s σ ≈ 0.01 m² bi bio detektabilan otprilike do ~6 km pod idealnim uvjetima; mikro/nano dronovi (~1e 5–1e 4) mogli bi se vidjeti samo na stotine metara ili kilometar dva. Identifikacija cilja je poseban problem. Stoga se za potrebe identifikacije i klasifikaciju cilja moraju koristiti druge tehnologije i senzori, često trebaju dodatni senzori (EO/IR kamere, akustika, RF detektori).

Automatski identifikacijski sustav je uređaj koji omogućava brodovima identificiranje drugih brodova koji se nalaze u blizini s ciljem poboljšavanja sigurnosti na moru. Uređaj prima i odašilje informacije s osnovnim podacima o brodovima u okruženju kao što su naziv broda, pozivni znak, duljina, širina, gaz, pozicija, kurs, brzina, vrsta tereta, odredište i vrijeme dolaska. Sustavom AIS nisu dužni biti opskrbljeni svi brodovi. Za sve vrste objekata koji prometuju morem ili iznad njega, nužno je rabiti 3D radare. Kada su u pitanju OS RH, nužna je nabava više 3D radara za nadzor mora i njihovo umrežavanje kako bi se generirala zajednička operativna slika na  Jadranu ali i iznad Jadrana. I nije samo riječ o 3D radarima instaliranim na kopnu ili otocima, odnosno brodovima HRM, riječ je o integraciji AESA radar na avionima, besposadnim letjelicama, kopnu i otocima, te sustavima proturaketne i protuzračne obrane. 

Nije moguće temeljem integrirane radarske slike „filtriranje sumnjivih plovila raznih protuzakonitih namjera“. Naprosto, radar neće pokazati namjeru broda, niti ćete znati radarom što uopće vidite, osim točkice na ekranu radarskog pokazivača. Namjeru, što kani brod učiniti neće pokazati ni sustav AIS.

Kako bi znali što OS RH trebaju, vojnici iz misije OS RH, trajne svrhe njihova postojanja, deriviraju strateške operativne i taktičke zadaće, kako združene tako i granske. Ako ne znaju što trebaju raditi, kako znaju što im treba? Sve prethodno se višekratno puta provjerava i analitički mjeri u ratnim igrama. Potom se sačini obitelj scenarija za strateške ratne igre (to nikako nisu igre poduprte računalima) nego rasprave u obliku stručnih, zatvorenih, skupova. Po završetku ratnih igara GS OS RH radi metodološki uradak takvog sadržaja i vjerodostojnosti-istinitosti da Predsjednik RH i Vlada mogu donijeti strateške odluke.

 

Ratne igre se proigravaju sve dok se ne definira stvarni strateški koncept OS RH. Koncept je jedino strateško područje koje izrađuje vojska. Potom se za potrebe obrambenog planiranja generira stvarna Vojna strategija RH (strategija nije dokument; ona je proces koji se stalno odvija) koja je najviše razine klasificiranosti i čiji je ključni sadržaj strateški koncept; način na koji će RH ostvariti svoje vojne ciljeve. Određenom konceptu korespondiraju sasvim određena sredstva, sposobnosti. Stoga Vojnu strategiju RH uz prethodno mišljenje i suglasnost ministra obrane, odobrava Predsjednik RH. Strateški koncept i strateški vojni ciljevi RH determiniraju sposobnosti. 

Temeljem odobrenja politike (strateška razina djelatnosti) pristupa se identificiranju konkretnih proizvoda koji će se nabavljati. I poslije toga politika ima zadnju riječ, jer kupovina naoružanja nije politički neutralna. Nitko nema pravo donositi odluke o sredstvima kojima će biti opremljene oružane snage osim Hrvatskog Sabora.

Kako bi se identificirala konkretna sredstva pristupa se izradi Capability–Mission Lattice (CML) za Oružane snage RH 2025–2036. Ovaj primjer CML posebno je prilagođen za scenarij sukoba visokog intenziteta (HIC) i fokusiranog na modernizaciju PZO-a, HRM-a, proturaketne obrane, C2, zrakoplovstva i obavještajno–izviđačke funkcije (ISR).

                                                                                                                                                                Tablica 6. Misije

Tablica 7. Sposobnosti                                                                                                                                       

Tablica 8. CML Sposobnosti

            (● – ključna veza između misije i sposobnosti)

• Prioritet 1: C1, C2, C4, C5, C7, C8, C11

• Prioritet 2: C3, C6, C9

• Prioritet 3: C10, C12

Tablica 9. Troškovi i vrijeme ostvarivanja                                                                                                          

• Vrijeme detekcije i klasifikacije prijetnje < 10 sekundi nakon ulaska u PZO pokrivenost.

• Vrijeme donošenja odluke i zapovijedi < 3 minute.

• Održavanje > 70% borbene spremnosti glavnih PZO i zrakoplovnih platformi kroz 30 dana HIC.

• Redundancija C2 (≥2 razine fallbacka).

• Pokrivenost ISR-om kritičnih pravaca 24/7.

Kada se završi cijeli proces, identificiraju se sredstva koja će se nabaviti. Sredstva moraju biti u skladu s stvarnom vojnom strategijom i strateškim konceptom OS RH. Inače ih se ne smije nabaviti. Potonje jasno govori kako nad nabavom dominira strategija a odlučuje politika. Stoga nabava ne počinje dostavom taktičko-tehničkih zahtjeva vojske politici, jer smo time ozakonili da taktika dominira strategijom što je nedopustivo.