Na Facebook stranici pod nazivom „Istorija Srba“, prije 3 godine (utvrđeno prema post ID 10159635492126628, korištenjem online programskog alata dostupnog na brightdata.com) (Slika 1.) postavljena je objava (Slika 2.), koja trenutno nije dostupna za online pregledavanje.

 

Slika 1. Vrijeme postavljanja objave (izvor: brightdata.com).

 

Slika 2. Objava koja je predmet analize

(izvor: https://www.facebook.com/istorijasrba/posts/10159635492126628)

Objava se nedavno ponovno počela širiti društvenim mrežama te ju u nastavku donosimo u izvornom sadržaju na latiničnom pismu:

Među nizom spornih tvrdnji i stavova, kojima objava obiluje, posebno se spornima ukazuju slijedeće tvrdnje:

- „između 80 hiljada do 100 hiljada crnogorskih ustaša“

- „Nezavisna Crna Gora, kao mala, bez vojske i financijski neodržava tvorevina“.

Stoga ćemo našu pažnju prvenstveno usmjeriti na analizu njihove točnosti.

Ad 1.  „između 80 hiljada do 100 hiljada crnogorskih ustaša“

Prema dostupnim podacima Državnog brojidbenog (statističkog) ureda Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koje donosi povjesničar Hrvoje Matković (Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, 2002., 2. dopunjeno izdanje, Naklada Pavičić, Zagreb), ukupan broj stanovnika u NDH 1941. godine iznosio je 6.966.729, dok je prema povjesničaru Ivanu Košutiću (Ivan Košutić: 49 mjeseci NDH 1. knjiga, 1997., SiP, Zagreb) on bio 6.474.331. Prema podacima koje na svojoj službenoj mrežnoj stranici navodi Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, broj članova ustaškog pokreta u čitavoj NDH je u travnju 1941. godine bio oko 2.500, dok je u svibnju 1941. narastao na preko 100.000. Dakle, udio članova ustaškog pokreta u ukupnom broju stanovnika NDH 1941. godine je mogao iznositi najviše oko 1.5 %.

Prema popisu stanovništva provedenom u Crnoj Gori 2023. od strane Uprave za statistiku Crne Gore (Monstat) (kao službenom podatku najbližem vremenu postavljanja sporne objave – 2022. godina), ukupan broj stanovnika u Crnoj Gori iznosio je 623.633. Ako bismo analizirali podatak koji se navodi u spornoj objavi o oko 80.000 navodnih „crnogorskih ustaša“, tada bi njihov udio u ukupnom broju stanovnika Crne Gore 2023. godine iznosio najmanje 12%, dakle oko 8 puta više nego u NDH 1941. godine.

Uz to, promatrajući apsolutne brojke, ispalo bi da je broj navodnih „crnogorskih ustaša“ 2023. godine (80.000-100.000) otprilike isti kao i broj članova ustaškog pokreta u NDH 1941. godine (100.000).

Uz notorne povijesne činjenice da je ustaški pokret hrvatski pokret nastao u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, prvenstveno prisutan među Hrvatima, i da u Crnoj Gori 2023. godine ima oko 5.150 Hrvata (0.83 % ukupnog stanovništva), kao i da ne postoje dokazi o postojanju organiziranog samostalnog ustaškog pokreta na području Crne Gore niti u razdoblju 1941.-1945., a pogotovo ne kasnije, sporna tvrdnja o „između 80 hiljada do 100 hiljada crnogorskih ustaša“ se ukazuje nelogičnom, nemogućom, apsurdnom i zbog svega toga netočnom.

Vojska Crne Gore je osnovana 2006. godine, nakon stjecanja neovisnosti Crne Gore i prestanka postojanja Vojske Srbije i Crne Gore kao zajedničke vojne sile. Crna Gora je tada formirala svoju profesionalnu vojsku. Vojska Crne Gore sastoji se od stalnog i rezervnog sastava, pri čemu je stalni sastav formiran od profesionalnih vojnih i civilnih osoba. Rodovi vojske su kopnena vojska, zrakoplovstvo i mornarica, a zadaci vojske uključuju izgradnju i održavanje borbene spremnosti, planiranje i izvođenje vojnih operacija, obuku i učešće u međunarodnim misijama. Vojska Crne Gore broji oko 2.370 profesionalnih pripadnika, dok pričuvni sastav može mobilizirati značajan broj rezervista (do 70.000) prema potrebi. Sukladno Zakonu o Vojsci Crne Gore, vrhovni zapovjednik vojske je Predsjednik Crne Gore, a Ministarstvo odbrane je odgovorno za upravljanje i međunarodnu saradnju. Crna Gora je postala članica NATO saveza 5. lipnja 2017. godine, te je time postala 29. članica ove vojno-političke organizacije.

Iz svega navedenog proizlazi da tvrdnja da je Crna Gora „bez vojske“ nema nikakve logičke osnove, argumenata niti dokaza. Naprotiv, postoje brojni dokazi koji upućuju na suprotno, čime se ova tvrdnja ukazuje netočnom.

Prema najnovijim izvješćima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) (Zaključci MMF-a nakon posjeta u 2025. godini) i Svjetske banke (Redovno ekonomsko izvješće za 2025. godinu), Crna Gora održava ekonomsku i financijsku stabilnost, unatoč određenim strukturnim izazovima i vanjskim neizvjesnostima. Obje institucije prepoznaju otpornost Crne Gore, stabilan rast i kontinuirane reforme kao ključne prednosti u aktualnom regionalnom okruženju.

Pri tome, MMF predviđa rast BDP-a Crne Gore za 2025. godinu od 3,2%, pri čemu rast uglavnom pokreće snažna privatna potrošnja i oporavak investicija. Očekuje se umjerena inflacija od 3,3%, nakon značajnog pada cijena u odnosu na prethodnu godinu, a ističe se dobar odgovor ekonomske politike i uspješno upravljanje javnim dugom.

Svjetska banka procjenjuje rast BDP-a Crne Gore na 3% u 2025. godini, očekujući nastavak stabilnog rasta potaknutog pretežno osobnom potrošnjom i rastom investicija. Inflacija, koja je rasla nakon pandemije, pala je na 3,4% u 2024. i očekuje se daljnji pad na 2,9% u 2025. godini. Fiskalni deficit za 2025. procjenjuje se na oko 4%, s očekivanim postupnim smanjenjem, dok bi javni dug mogao rasti do 65,8% BDP-a do 2027., no upravljanje je procijenjeno kao stabilno. Zaključuje se da gospodarstvo Crne Gore pokazuje otpornost i stabilan rast zadnje četiri godine.

Crna Gora trenutno ima kreditni rejting „B+“ sa „stabilnim izgledima“ prema agenciji Standard & Poor’s (S&P), te „Ba3“ sa „stabilnim izgledima“ prema agenciji Moody’s. Rejting i stabilni izgledi ukazuju da, iako država nosi veće investicijske rizike nego zemlje s višim rejtingom, financijska stabilnost i pravovremeno servisiranje obveza nisu upitni prema međunarodnim analitičarima.

Oba navedena izvješća i ocjene analitičara potvrđuju ekonomsku i financijsku stabilnost Crne Gore te podupiru ocjenu fiskalno odgovornog upravljanja i stabilnog gospodarskog trenda u 2025. godini, stoga se tvrdnja da je Crna Gora „financijski neodržava tvorevina“ ukazuje potpuno netočnom.

Uz analizirane tvrdnje, koje se sve ukazuju netočnima, objava obiluje i nizom spornih paušalnih tvrdnji za koje nije iznesen niti jedan validan i ozbiljan argument kao utemeljenje, niti je njihov sadržaj jasan, zbog čega njihovu točnost nije moguće provjeravati na uobičajen način. To su tvrdnje poput „Ukrajinizacije“ i „ustašizacije“ Crne Gore, usporedbe odnosa Srbije i Crne Gore s odnosom Rusije i današnje Ukrajine, u kojoj je „šačica ukronacista inficirala nacizmom čitavu državu napravivši od svoje države platformu za napad na Rusiju i ruski narod“, a Crna Gora će „uvek služiti strancima kao platforma za napad na Srbiju i srpstvo“.

Iznošenje takvih netočnih i paušalnih tvrdnji, bez validnih argumenata i utemeljenja, kopirajući i ponavljajući manipulativne narative (poput ruskog o Ukrajini) i koristeći snažne etikete (poput „ustaše“, “nacisti“), praktički optužujući Hrvatsku za miješanje u unutarnje političke procese u državi saveznici unutar NATO saveza, doprinosi stvaranju atmosfere straha, radikalizaciji i destabilizaciji društva te rušenju povjerenja u državu i njezine institucije, kako u Crnoj Gori, tako i u zemljama neposrednog okruženja, od kojih je Hrvatska, zbog činjenice da njezino gospodarstvo značajno ovisi o turizmu, posebno osjetljiva na društveno-političke nestabilnosti u susjednim zemljama.

Zaključak:

Sve analizirane tvrdnje su netočne i navode čitatelje na pogrešne zaključke.