Dana 28. kolovoza 2025. bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, novinar i komentator Saša Leković, dao je intervju za KAportal.hr u kojem je iznio tvrdnje vezane uz braniteljski status Marka Perkovića Thompsona kao i vojnih djelovanja JNA i pobunjenih Srba iz tzv. SAO Krajine na mjesto Čavoglave:

Tvrdnje Saše Lekovića za provjeru:

Pitanje novinara: Zašto tvrdite da Thompson ima lažan braniteljski staž?

Saša Leković: – Čavoglave nikad nisu napadnute, a on nikad nije bio branitelj, što nije krimen.

Pitanje novinara: Nije li općepoznato da je bio branitelj?

Saša Leković: – Kako je to općepoznato, po tome što je bio u uniformi i slikao se s puškom? Ako mi netko ne vjeruje, neka mi se javi. To nisam sad otkrio, nego je to otkriveno ranije, no o tome nije popularno govoriti. Nije krimen mjesto što nije napadnuto, pa niti pojedinca da nije bio branitelj, ali je krajnje podlo, drsko i opasno kada netko prodaje tu priču ne bi li postao nacionalna ikona, a nije ništa od onoga za što se izdaje. Taj primjer jako dobro može opisati situaciju u Hrvatskoj kada govorimo o toj temi – ništa nije onakvim kakvim se prikazuje.

Pitanje novinara: Ima li Thompson bilo kakav ratni put?

Saša Leković: – Nema. Čak i da je bio dragovoljac, branitelj, da je četiri godine bio u vojnoj odori i da se borio, ne bi mu to dalo pravo da radi to što radi. A dodatni je problem što ništa od navedenog nije, kao što glumi gotovo katoličkog sveca, a sve što čini u suprotnosti je s katoličkim i uopće kršćanskim naukom.

S obzirom da se Marko Perković Thompson u javnosti predstavlja kao hrvatski branitelj, veliki dio građana i njegove publike doživljava ga kao hrvatskog branitelja te istodobno ima brojnu publiku i određeni društveni utjecaj, nužno je provjeriti istinitost navedenih tvrdnji.

Prema članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji hrvatski branitelj iz Domovinskog rata definiran je na sljedeći način:

Treba naglasiti kako ovo nije prvi medijski tekst u kojem se propituje ratni put Marka Perkovića Thompsona. Primjerice, internetski portal Index.hr već je propitivao ulogu Marka Perkovića Thompsona u Domovinskom ratu, ali mu nije osporio braniteljski status. Kritizirano je njegovo sudjelovanje na koncertima i neprisustvo na prvoj crti obrane, ali nikada nije dovođeno u pitanje da je Marko Perković Thompson barem jedan dio svojeg ratnog puta proveo i u vojnim akcijama.

Registar hrvatskih branitelja objavljen je 19. prosinca 2012. godine na traženje tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića. Registar je uklonjen s interneta 22. prosinca 2017., pet godina nakon njegove objave.

Stoga danas nije moguće izravno provjeriti ratni put Marka Perkovića Thompsona putem Registra. No razni su mediji objavljivali podatke iz njega, prije kao i nakon službene objave.

Portal Index.hr već 7. travnja 2010., dakle prije službene objave Registra, došao je u posjed podataka te objavio njegov ratni put.

Prema video kanalu (11 minuta I 47 sekundi) vel cro i snimci zaslona profila Marka Perkovića Thompsona iz Registra, vidljivo je da je Thompson bio dio borbenog sektora hrvatskih oružanih snaga ukupno 969 dana.

Prema tim podacima, Marko Perković Thompson započeo je ratni put 5. kolovoza 1991. u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, u kojoj je bio do 31. srpnja 1992. Nakon toga, 1. ožujka 1993. uključen je u Domobransku pukovniju Drniš, gdje je bio do 31. kolovoza 1995. Također, prema Registru objavljenom na Index.hr-u, od 1. ožujka 1993. do 31. kolovoza 1995. bio je pripadnik Domobranske bojne Drniš. Prema drugim izvorima, Samostalni vod Čavoglave osnovan je 17. rujna 1991., dan nakon okupacije Drniša i kao takav je djelovao sve do osnutka 114. brigade HV-a, kojoj se pridružuje i Samostalni vod Čavoglave.

Pripadnost 114. brigadi Hrvatske vojske potvrdio je u intervjuu i Marko Perković Thompson u dokumentarnom filmu o 114. brigadi, koji je uklonjen s interneta – ali izjavu iz dokumentarnog filma prenio je portal Dnevno.hr. U izjavi Marko Perković Thompson kaže:

Također, Marko Perković Thompson bio je sudionik Operacije Oluja kao pripadnik Domobranske pukovnije Drniš, preciznije 142. domobranske pukovnije Drniš. Početkom 1994. godine došlo je do preustroja Hrvatske vojske, pa je dio dotadašnjih brigada (uključujući 142. brigadu Drniš) transformiran u domobranske pukovnije. Konkretno, 142. brigada reorganizirana je u 142. domobransku pukovniju Drniš (kasnije se često skraćeno naziva samo „Domobranska pukovnija Drniš“). Iz navedenog razloga i u Registru hrvatskih branitelja stoji da je do 31. kolovoza 1995. bio pripadnik Domobranske pukovnije Drniš. Marko Perković Thompson 1997. godine gostovao je na HTV-u u gledanom talk showu „Željka Ogresta i gosti“ te je na pitanje novinarke Željke Ogreste: „Koliko znam, ti si u Oluji sudjelovao, je li tako, i Knin si oslobađao?“ odgovorio: “Točno je, meni je to bio odmor, sve ovo me pomalo zamaralo. Ova estrada, pošto se ja nikada nisam mislio baviti ovime, slučajno se to dogodilo. Kad bih otišao u Čavoglave sa svojim prijateljima, ja bih se tada odmorio. I naravno da mi je sve to odgovaralo.”

Na internetu je dostupna i fotografija pripadnika izvidničko-diverzantskog voda 142. brigade Drniš u Unešiću 3. kolovoza 1995., pred pokret u Operaciju Oluja. Na fotografiji se nalazi i Marko Perković Thompson.

 

Dakle, neupitno je prema Registru hrvatskih branitelja da je Marko Perković Thompson bio hrvatski branitelj dulji niz godina. Podaci iz Registra pokazuju da je sudjelovao u Domovinskom ratu na samom početku rata, ali i tijekom Operacije Oluja.

U javnosti ga se najviše povezuje s pjesmom „Bojna Čavoglave“, koja je 31. prosinca 1991. emitirana na Radiju Split.

Kako je prema Registru hrvatskih branitelja Marko Perković Thompson bio pripadnik Hrvatske vojske od 5. kolovoza 1991., a kako je na Hrvatski radio Split donio audio zapis svoje pjesme „Bojna Čavoglave“, koja je emitirana 31. prosinca 1991., neupitno je da je Marko Perković Thompson bio branitelj i sudjelovao u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije u razdoblju od 5. kolovoza do 31. prosinca 1991. Prema izjavi umirovljenog urednika Hrvatskog radija Split Eduarda Gracina, koji je prvi odlučio emitirati „Bojnu Čavoglave“, nakon što je čuo pjesmu rekao je Thompsonu da će ona postati vrlo popularna i da može puno zaraditi. Na to je Marko Perković Thompson odgovorio: „Ne, ne dolazi u obzir. Ja sam hrvatski bojovnik, ne mogu ja zarađivati dok Hrvatska krvari.“ Ovaj iskaz jasno upućuje na to da je tada bio na bojištu te da se nakon 31. prosinca 1991. vratio na drniško ratište.

Važno je uzeti u obzir da su JNA i paravojne formacije tzv. SAO Krajine okupirale Drniš 16. rujna 1991. Okupacijom Drniša selo Čavoglave, zajedno s drugim naseljima na liniji obrane, postalo je prva crta bojišta. Portal Domovinskirat.hr grafički je prikazao granicu okupiranih područja Republike Hrvatske i razliku između granice okupiranih područja i UNPA zona iz koje je vidljivo da se selo Čavoglave nalazilo na prvoj crti obrane:

 

Gotovo je nemoguće da nakon okupacije Drniša srpske snage nisu poduzimale vojne akcije prema drugim teritorijima na drniškom ratištu (mjesto Čavoglave udaljene su oko 20 kilometara cestom od Drništa) koje je branila Hrvatska vojska, što potvrđuju i internetski izvori.

S obzirom na Thompsonovu pripadnost postrojbama koje su sudjelovale u obrani drniškog ratišta, gotovo je nemoguće da nije sudjelovao u obrambenim aktivnostima. Da je selo Čavoglave bilo na prvoj crti obrane, potvrđuje i prikazana karta okupiranih područja Republike Hrvatske i granica prve crte obrane nakon dolaska UNPROFOR-a. O njegovim aktivnostima svjedoči i bojnik 3. imotske bojne 4. gardijske brigade HV-a, Ivica Kukavica, čija je postrojba bila premještena na drniško ratište (7 minuta i 40 sekundi). On tvrdi da je Thompson bio prisutan na bojištu, da je bio uzoran i hrabar vojnik te da je ispunjavao sve svoje dužnosti. 

Također, tvrdnju Saše Lekovića da Čavoglave nikada nisu bile napadnute opovrgava i optužnica protiv zapovjednika 7. korpusa tzv. „Vojske Republike Srpske Krajine“, koji je bio osumnjičen za više kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – među ostalim i za napade na Čavoglave.

Nakon Operacije Oluja, 5. kolovoza 1995., u Drnišu je održan svečani mimohod hrvatskih vojnih jedinica koje su sudjelovale u operaciji. Iz video snimke mimohoda vidljivo je da je kao pripadnik 142. brigade Hrvatske vojske u mimohodu sudjelovao i Marko Perković Thompson (9 minuta snimke).

Je li Marko Perković Thompson bio cijelo vrijeme na prvoj liniji obrane ili negdje drugdje u razdoblju od početka do završetka Domovinskog rata – uopće nije presudno za ocjenu njegova statusa branitelja iz Domovinskog rata.

Važno je razumjeti da hrvatski branitelji nisu cijelo vrijeme provodili na prvoj crti bojišta. Njihovo sudjelovanje bilo je organizirano kroz smjene, uz mogućnost korištenja odmora i dopusta. Posebno u domobranskim i pričuvnim jedinicama, borbeni angažman često se kombinirao s civilnim obavezama, poput odlaska na posao ili brige za obitelj. Na taj je način omogućeno da se obrana zemlje održava kontinuirano, a istovremeno da društveni i gospodarski život u pozadini rata barem djelomično funkcionira. Istovremeno, status hrvatskih branitelja zaslužuju i svi oni koji nisu izravno nosili oružje ali su bili u izravnoj funkciji planiranja i provođenja vojnih operacija (uzmimo primjer samo medicinskog i zdravstvenog osoblja koje je zbrinjavalo ranjenike).

Sukladno tome, i Marko Perković Thompson nije morao biti prisutan cijelo vrijeme na ratištu, nego je svoje vojne obveze kombinirao s civilnim životom – posebice nakon dolaska UNPROFOR-a u Hrvatsku u proljeće 1992. godine.

Analizom dostupnih podataka i svjedočanstava nedvojbeno proizlazi da je Marko Perković Thompson sudjelovao u borbenim aktivnostima, te da je sudjelovao u vojnim akcijama kao hrvatski branitelj – na samom početku Domovinskog rata, ali i kasnije u Operaciji Oluja. Koliko je točno dana proveo na samom bojištu, a koliko je bio izvan bojišta, ne određuje njegovu ulogu u Domovinskom ratu, niti osporava njegov status hrvatskog branitelja.

Također, kako se nakon okupacije Drniša selo Čavoglave našlo na prvoj crti obrane, nedvojbeno je bilo izloženo napadima srpskog agresora, što potvrđuje i optužnica protiv zapovjednika 7. korpusa tzv. „Vojske Republike Srpske Krajine“. Stoga tvrdnja Saše Lekovića kako selo Čavoglave nikada nije bilo izloženo napadima – nije istinita.

Slijedom svega navedenog, može se zaključiti da je tvrdnja Saše Lekovića kako Marko Perković Thompson ima lažan ratni staž i da nema nikakav ratni put – neistinita. Također je neistina tvrdnja kako selo Čavoglave nikada nije napadnuto. Ove izjave mogu navesti čitatelja na netočne zaključke.