Je li točno da je predsjednik Tuđman na salveti skicirao planove o podjeli Bosne i Hercegovine?
„Tijekom poznatog susreta s Paddyjem Ashdownom, britanskim liderom liberalnih demokrata, na pedesetu obljetnicu savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu, Tuđman je na salveti skicirao svoje planove o podjeli Bosne. Ashdown je taj incident kasnije opisao pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Na famoznoj salveti iz 6. svibnja 1995. Tuđman je sanjao granice Banovine Hrvatske. Granice su bile posljedica dogovora s Miloševićem koji sežu još u 91. i sastanak u Karađorđevu.“ [1].
Tvrdnja za provjeru
Tuđman je na salveti 6. svibnja 1995. skicirao svoje planove o podjeli Bosne i sanjao granice Banovine Hrvatske.
Napomena
Ova analiza ograničena je na provjeru konkretne tvrdnje u okviru dostupnih izvora i prostora predviđenog za medijsku provjeru činjenica. Detaljna znanstvena rasprava i širi kontekst nisu predmet ove analize. U analizi su korišteni svi dostupni izvori za koje je procijenjeno da su relevantni za provjeru navedene tvrdnje.
Analiza
Predsjednik Tuđman prisustvovao je 6. svibnja 1995. u Londonu središnjoj proslavi 50. obljetnice Dana pobjede nad fašizmom u Europi. U sklopu proslave održana je večera u Guildhallu, povijesnoj i službenoj gradskoj vijećnici londonskog Cityja. Večeru su za šefove država i vlada priredili britanski premijer John Major i gradonačelnik Londona Christopher Walford. Tuđman je na večeri sjedio za stolom s britanskim političarem i diplomatom Lordom Paddyjem Ashdownom [2]. Tijekom večere njih dvojica su razgovarali i pritom je na poleđini jelovnika nacrtana karta.
Dana 7. kolovoza 1995. u medijima se pojavila nacrtana karta. Londonski dnevnik The Times objavio je 7. kolovoza 1995. članak u kojem piše da je predsjednik Tuđman „prekrojio kartu Bosne i Hercegovine kako je predvidio da će izgledati za deset godina”. Članak ističe sljedeće detalje:
- da „britanski dužnosnici navodno tu skicu smatraju neizravnim dokazom postojanja tajnog dogovora između predsjednika Tuđmana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića o međusobnoj podjeli Bosne i Hercegovine”
- da su se „daljnji dokazi o dogovoru pojavili u posljednjih nekoliko dana ofenzivom više od 100.000 vojnika Hrvatske vojske protiv Srba u Krajini, što je u Beogradu dočekano s namjernom ravnodušnošću jer je poznato je da je dr. Tuđman bio u redovitom kontaktu s gospodinom Miloševićem, a nagađa se da bi svaki dogovor između njih uključivao kompromis koji bi Hrvatskoj omogućio da vrati Krajinu u zamjenu za ostavljanje istočne Slavonije na miru”.
- da je „skica tijekom banketa u Guildhallu nacrtana na zahtjev Paddyja Ashdowna, vođe liberalnih demokrata, koji je sjedio pored dr. Tuđmana” i kojega je zamolio da na poleđini jelovnika nacrta kako vidi bivšu Jugoslaviju za deset godina.
The Times dalje piše:
„Detalji vizije hrvatskog vođe za budućnost Bosne predviđali su beznačajnu ulogu Muslimana, koji bi bili apsorbirani u ono što je nazvao Hrvatskom Federacijom. Izradivši skicu bez oklijevanja, dr. Tuđman je nacrtao široku granicu u obliku slova S, koja bi se protezala duž linije rijeke Save na sjeveru, prema Sarajevu i Jadranu. Istočna Slavonija ostala je na srpskoj strani granice. Prema karti gospodina Tuđmana, granica bi bila povučena na način da bi se Tuzla, muslimansko uporište u sjevernoj Bosni, predala Srbiji, a Banja Luka, glavni grad bosanskih Srba, postala bi dio Hrvatske Federacije. Sarajevo bi također bilo u Hrvatskoj Federaciji. Ovo preraspodjeljivanje bi dalo širok pojas teritorija na sjeveru Bosne "Srpskoj federaciji", koji bi se protezao kroz Doboj, bosansko-srpski grad pod čestim napadima bosanske vlade, do Tuzle i unutar postojećeg srbijanskog teritorija. Hrvatska federacija bi, međutim, preuzela svu zemlju pod okupacijom bosanskih Srba od Banja Luke prema zapadu.” [3]
Ashdown je za Independent Television News potvrdio pisanje The Timesa [4]. Članak iz The Timesa u hrvatski je medijski prostor prenio tjednik Globus [5]. U Globusovu članku piše da im je Ashdown u telefonskom razgovoru potvrdio sve navode iz The Timesova članka rekavši: „mogu reći samo to da članak objavljen u ‘The Timesu’ vjerno odražava moj razgovor s predsjednikom Tuđmanom na ručku u povodu Dana pobjede”. Ashdown je također rekao da „doista ne zna tko je podatke o razgovoru i kartu dostavio The Timesu” te da „naravno, doista ne zna postoji li dogovor o podjeli”. Za operaciju Oluja rekao je:
„Pozdravljam svaku akciju koja vodi konačnom rješenju krize na području bivše Jugoslavije. Ali ne mogu odobriti takvu akciju ako se sumnja da je ona, zapravo, uvod u podjelu Bosne i Hercegovine, a ne u njezino očuvanje.”
Globus na kraju donosi napomenu „da je sada, s obzirom na posve proturječne izjave britanskog parlamentarnog zastupnika i predsjednika liberalnih demokrata Paddyja Ashdowna i glasnogovornice predsjednika Republike Nataše Rajaković, teško prosuditi o čemu su točno Tuđman i Ashdown razgovarali na ručku u povodu Dana pobjede (iako je teško pronaći razloge zbog kojih bi Ashdown lagao).”
Ashdown je okolnosti nastanka crteža na jelovniku objašnjavao na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na suđenju Tihomiru Blaškiću, generalu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) [6]. Ashdown je tada posvjedočio kako je nastao crtež:
„Prilično brzo sam se upustio u razgovor s njim i prilično rano u razgovoru pitao sam ga kako misli da bi bivša Jugoslavija mogla izgledati za 10 godina, te sam mu na poleđini jelovnika, koji ovdje imam, nacrtao nekoliko kratkih redaka, tražeći od njega da popuni ostatak karte kako misli da bi to izgledalo.”
Ashdownove nedosljednosti
1. Kako je priča završila u The Times
Ashdown je na MKSJ-u posvjedočio kako je priča završila u The Timesu što se vidi iz dva odgovora na pitanje Blaškićeva branitelja Russella Haymana:
„Hayman: Kada ste dali ove intervjue 11. kolovoza 1995., koliko ste intervjua dali?
Ashdown: Pa, koliko se sjećam, razmatrao sam najbolji način kako to objaviti i vjerovao sam da je najbolje pokušati to objaviti kao ekskluzivu za novine The Times i pretpostavljam da je to, kako se to u žargonu kaže, 'procurilo' u The Times, zbog čega su me zamolili za nekoliko intervjua, koje sam i dao.“
„Hayman: Oprostite -- to vam je i bio cilj kada ste pustili kartu u javnost, dostavili je i dali intervjue, je li tako?“
Ashdown: Gospodine Hayman, moja je namjera bila upozoriti međunarodnu zajednicu na ono što sam smatrao da su dugoročne ili kratkoročne namjere predsjednika Tuđmana, temeljene na informacijama koje mi je dao tijekom te večere i na temelju karte.” [6].
Iz ovih odgovora vidi se da je ipak Ashdown priču pustio u The Times, što je u suprotnosti s njegovom izjavom za Globus, pod pretpostavkom da se razgovor za Globus doista tako odvio, gdje je izjavio da „doista ne zna tko je podatke o razgovoru i kartu dostavio The Timesu”. Ovdje postoje dvije suprotne verzije događaja koje su međusobno logički nespojive i gdje jedna isključuje drugu. Ovdje se ne radi o pogledu na interpretaciju nego o činjeničnom pitanju je li on bio inicijator medijskog objavljivanja razgovora njega i Tuđmana. S obzirom na to, jedna od te dvije izjave predstavlja laž odnosno svjesnu negaciju istine. Laž je izrečena ili 1995. nakon objave članka kada je negirao vlastitu ulogu u davanju informacija The Timesu ili 1998. kada je na sudu rekao da je on pokretač objave mape i detalja o razgovoru u The Timesu. Postoji mogućnost da se Ashdown 1995. štitio politički pa da zato nije rekao istinu da je on plasirao priču u The Times, ali to ne ruši činjenicu da je dao lažan odgovor na direktno pitanje. No čak i ako se u tom slučaju prihvati motiv političkog štićenja i tako ublaži namjerno laganje, ovakva nedosljednost u izjavama umanjuje pouzdanost Ashdownovih navoda o ovom događaju i povećava njegovu nevjerodostojnost.
2. Kronološka nelogičnost
Ashdown je u medije s ovim crtežom istupio 7. kolovoza 1995. odnosno pred kraj operacije Oluja kad je bilo jasno da su hrvatske snage pobijedile srpske snage i povratile hrvatski teritorij. Rekao je da je istupio zato da zaustavi podjelu Bosne i Hercegovine (BiH), što je smatrao krajnjim ciljem operacije Oluja. Isto je potvrdio 1998. na MKSJ-u: „Gospodine Hayman, moja je namjera bila upozoriti međunarodnu zajednicu na ono što sam smatrao namjerama, dugoročnim ili kratkoročnim, predsjednika Tuđmana na temelju informacija koje mi je dao na toj večeri i na karti.”.
Ashdown je u konstruiranju svoje priče izostavio ključne detalje koji pružaju cjelovitiju sliku o razvoju događaja prije, za vrijeme i nakon operacije Oluja:
a) Dana 18. ožujka 1994. u Washingtonu je potpisan Washingtonski sporazum između Republike Hrvatske koja je predstavljala bosanskohercegovačke Hrvate i Republike Bosne i Hercegovine kojim je uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine u kojoj „Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima) i građani Republike Bosne i Hercegovine, koristeći svoja suverena prava, transformiraju unutarnju strukturu područja s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju, koja se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.” [7].
b) Dana 22. srpnja 1995. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović u Splitu su potpisali deklaraciju „o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice.” Između ostalog dogovoreno je „proširenje i jačanje obrambene suradnje na temelju Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine od 21. srpnja 1992. U tom pogledu Republika i Federacija Bosne i Hercegovine uputile su Republici Hrvatskoj poziv da pruži hitnu vojnu i drugu pomoć u obrani od agresije posebice u području Bihaća, što je Republika Hrvatska prihvatila. Dogovoren je i nastavak suradnje i stalna koordinacija obrambenih djelatnosti izmedu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.” [8].
c) Operaciji Oluja u kojoj su zajednički sudjelovale hrvatske snage i Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) prethodile su operacije hrvatskih snaga protiv srpskih snaga u BiH, osim Bljeska provedenog u Hrvatskoj, koje su bile preduvjet za uspješno izvođenje operacije Oluja:
- Cincar (1.-4. listopada 1994.) Kupres i Kupreška visoravan
- Zima-94 (29. studenog 1994. - 24. prosinca 1994.) na području Livanjskog polja i
Dinare
- Skok-1 (7. travnja 1995.) na Dinari
- Bljesak (1.-4. svibnja 1995.) u zapadnoj Slavoniji
- Skok-2 (4.-11. srpnja 1995.) na području Bosanskoga Grahova i Glamoča [9].
d) Nakon operacije Oluja na području BiH hrvatske snage nastavile su provoditi operacije protiv srpskih snaga:
- Maestral (8.-17. rujna 1995.) u zapadnoj Bosni
- Južni potez (8.-15. listopada 1995.) u zapadnoj Bosni [9].
Ako je Ashdown aktivno pratio događaje u ratu u BiH onda nije izgledno da nije znao za ove operacije kada je objavom crteža pokušao zaustaviti Oluju, a pogotovo tri godine kasnije kada je svjedočio na MKSJ-u. Ove operacije bile su javne, obrađivane u medijima te poznate međunarodnoj zajednici i političarima koji su se bavili ratom u BiH. No postoji mogućnost da ipak nije znao za ove operacije ili detalje o njima. Svejedno, ovdje to nije bitno jer postojanje i izvedba ovih operacija njegovu tezu čine besmislenom, faktografski netočnom i logički neodrživom. Stoga pogotovo danas nema smisla zagovarati ovu tezu ni u znanstvenom niti u javnom prostoru. Problem je što ova kronologija i prateće činjenice Blaškićeva obrana nije predočila Ashdownu tijekom ispitivanja na MKSJ-u. Da su mu sve to predočili i pitali ga kojom sada logikom 1998. može braniti mišljenje iz 1995. da je Oluja uvod u podjelu BiH između Hrvatske i Srbije, doveli bi ga na priznanje nelogičnosti vlastite tvrdnje ili bi ga doveli do protuslovlja u iskazu. Na primjer, da su mu postavili ova pitanja:
- Kojom logikom združena operacija hrvatskih i bošnjačko-muslimanskih snaga protiv srpskih snaga u Hrvatskoj i BiH kojom se smanjuje teritorij pod srpskom kontrolom u BiH, a povećava teritorij pod kontrolom Federacije BiH, za krajnji cilj može imati podjelu BiH između Hrvatske i Srbije na štetu bošnjačko-muslimanske strane?
- Kojom logikom u tim trenucima može postojati dogovor između Hrvatske i Srbije o podjeli BiH, ako Hrvatska i Srbija ništa nisu potpisale niti se vojno-politička situacija na terenu odvija u tom smjeru za slučaj da postoji skriveni dogovor, a istovremeno postoje sporazumi između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine odnosno Tuđmana i Izetbegovića i vojno-politička situacija na terenu odvija se sukladno tim sporazumima?
- Kojom logikom Hrvatska vojno-politički nekako radi sa Srbijom na podjeli BiH u trenucima kada SAD traži od Tuđmana da zaustavi združene hrvatske i bošnjačko-muslimanske operacije protiv srpskih snaga jer su toliko uspješne da postoje strahovi od potpunog kolapsa srpskih snaga i velikog izbjegličkog vala?
Ovako je Ashdownova teza ostala nesuprotstavljena kronologiji i činjenicama pred sudom, uklopila se u već izgrađeni narativ o podjeli BiH i kroz presudu je u javnosti završila kao sudsko-institucionalna istina iako je besmislena.
3. Teritoriji za zamjenu
U svjedočenju na MKSJ-u, Ashdown je rekao da je većinu crteža nacrtao on i dopisao toponime, a da je Tuđman povukao slovo S i dodao poneku crtu. Prema navodima iz The Timesa, Tuđman je podjelu odnosno S-liniju nacrtao tako da istočna Slavonija koja je tada bila pod srpskom okupacijom ostaje na srpskoj strani, Tuzla također, a u Hrvatsku odnosno Hrvatsku federaciju ušlo bi Sarajevo koje je glavni grad BiH, Banja Luka koja je srpsko uporište u BiH i sva područja zapadano od Banja Luke koja su tada bila pod kontrolom Srba. Za Globus je navode The Timesa potvrdio riječima „mogu reći samo to da članak objavljen u The Timesu vjerno odražava moj razgovor s predsjednikom Tuđmanom na ručku u povodu Dana pobjede”. Međutim, na MKSJ-u, Blaškićev branitelj Hayman ukazivao je Ashdownu na nelogičnosti ovakve podjele. Na to je Ashdown rekao da „ne misli da je karta bila toliko točna”, da je „ovo napisao - nacrtao čovjek koji je popio nekoliko čaša vina i uživao u dobroj večeri”, da „ne pretpostavlja da mu je točan položaj rijeke Save i točan položaj bosanske granice nužno bio poznat”, da „to nije bilo pitanje o kojem su raspravljali” te da „ne morate biti neurokirurg da biste pogledali ovu kartu i znali da je nacrtana na brzinu.”
Za Ashdownovu nevjerodostojnost bitan je i ovaj dio svjedočenja:
„Hayman: Je li Vaš iskaz da ste, kada ste napustili banket, vjerovali da je na snazi nekakav sporazum između Tuđmana i Miloševića, jeste li to vjerovali u to vrijeme?
Ashdown: O tome se nikada nije raspravljalo, ali ja sam vjerovao da je to bilo ispunjenje dogovora između predsjednika Tuđmana i predsjednika Miloševića. Zaključio sam da, ako je ozbiljno namjeravao ponovno zauzeti Krajinu, onda bi mu bilo nemoguće da to učini, vojno, bez izvanrednih gubitaka života i velikih vojnih kampanja, osim ako nije postojao prešutni dogovor o oslobađanju Kninske Krajine.
Hayman: Tvrdite li da vjerujete da je postojao dogovor u vezi s Krajinom ili dogovor koji uključuje Bosnu i Hercegovinu?
Ashdown: Dogovor je karta. Dogovor je S na karti, to je dogovor.
Hayman: Jeste li vjerovali da je taj dogovor postojao kada ste napustili banket?
Ashdown: Otišao sam, otišao sam vjerujući da takav dogovor vjerojatno postoji. Nemam dokaza za to, ali otišao sam vjerujući da je to velika vjerojatnost.” [6].
Dakle, Ashdown je 1995. u javnost plasirao crtež karte koji je većim dijelom nacrtao on, uz tvrdnju da karta predstavlja Tuđmanovu podjelu BiH čija je realizacija krenula operacijom Oluja. Na MKSJ-u 1998. branio je svoj potez jednakim argumentima. No kada je suočen s nelogičnostima u podjeli teritorija, onda je pokazao nestabilnost i kontradikciju u nekim odgovorima te nelogičnosti u iskazu. Zna do u detalj sve što namjerava reći, ali razne druge okolnosti oko razgovora kao i opću vojno-političku situaciju i događaje ne zna. Metodološki gledano, njegov iskaz temelji se na selektivnom sjećanju i nedosljednom tumačenju. Ta karta ovisno o pitanju malo jest, a malo nije dokaz o dogovoru o podjeli BiH. Dogovor malo postoji, a malo ne nego je na razini vjerovanja i vjerojatnosti. Kao i kod svih svjedočenja o događajima iz prošlosti, postoji mogućnost pogrešnog sjećanja ili selektivnog pamćenja, što je djelomično potvrđeno i kroz Ashdownovo unakrsno ispitivanje.
S obzirom na to, nema logičkog objašnjenja kako je ta karta na sudu postala jedan od dokaza „težnje Franje Tuđmana za pripajanjem ‘hrvatskih’ područja Bosne” u presudi generalu Blaškiću [10], kada se temelji na netočnoj skici koju je većim dijelom skicirao čovjek koji nema dokaza da postoji dogovor nego vjeruje u to i koji nije imao uvid u hrvatsku vojno-političku strategiju nego je iznio „vlastito predviđanje daljnje operacije nakon Operacije Oluja”.
Ashdownova priča nije uvjerljiva jer je kontradiktorna svim poznatim kartama, planovima, razgovorima i dokumentima iz tog razdoblja. Posebno je apsurdna pomisao da bi Tuđman Srbiji predao istočnu Slavoniju s Vukovarom, a u Hrvatsku uveo Sarajevo i Banja Luku s okolnim područjem. O tome nikada nigdje, ni u jednom razgovoru, dokumentu ili bilo čemu, nije postojala nikakva naznaka. Ashdownov crtež podjele BiH i detalji koje je iznio u vezi s njim u potpunosti se razilaze sa svim poznatim ciljevima, potezima i geostrateškim konceptima predsjednika Tuđmana i Republike Hrvatske.
U Expressu se spominje da se karta odnosi na granice Banovine Hrvatske. Ashdown kao autor priče o podjeli BiH na jelovniku, koji Express pogrešno naziva salvetom, uopće ne spominje Banovinu Hrvatsku. Da je spominje, onda bi to značilo da Tuđman pokušava u isto vrijeme podijeliti BiH na dva, potpuno različita načina. Prema Ashdownovoj karti, Posavina otpada, a Hrvatska teritorijalno apsorbira gotovo cijeli bošnjačko-muslimanski korpus što je potpuno suprotno Banovini iz 1939. gdje to nije slučaj i čiji je Posavina sastavni dio. Te dvije geopolitičke orijentacije posve su nespojive.
Tuđmanovo objašnjenje
Budući da su na večeri razgovarali i crtali kartu samo Ashdown i Tuđman, treba vidjeti što je o tom razgovoru rekao Tuđman. On je negirao Ashdownove tvrdnje i dao drugačije viđenje razgovora i crteža. U nizu izjava na tu temu može se izdvojiti izjava za francusku televiziju FR-2, 19. kolovoza 1995. Tuđman je izjavio:
„Vidite, prije svega ja nisam izložio u Londonu nikakvu ideju, pa ni crtu podjele Bosne. Veoma je zanimljivo da se i za kraljevskim stolom mogu naći ljudi koji zlorabe razgovore o ozbiljnim temama, a u tom razgovoru ja sam samo podsjetio da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa izašla jedna karta gdje je povučena crta podjele interesnih sfera između Istočne Europe i Zapadne Europe, koja ide kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rješenje podjele, u okviru bosanske unije, između srpskog dijela i federalnog dijela bošnjačko-hrvatskog, trebalo tražiti u okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna špekulacija kompromitiranja tog rješenja, da su ti prijedlozi moji, a ne iz tih međunarodnih krugova koji zapravo nuđaju, kao što smo kazali maločas, rješenje u okviru unije Bosne i Hercegovine na ta dva dijela.”
„U razgovoru za tim kraljevskim stolom ja sam toga gospodina na njegovo interesiranje htio sam podsjetiti na tu kartu koja je g. 1993. u Europi izašla u Bruxellesu iz kruga NATO-a i bio bih Vam veoma zahvalan da je donesete precizno, jer se vidi gdje je, znači, razgraničenje između Istočne i Zapadne Europe, između sfere utjecaja Rusije, bez obzira na to je li u Rusiji vladao Ivan Grozni, Petar Veliki, Staljin, ili Jeljcin - uvijek ostaje ta sfera gdje Rusija želi ostvariti utjecaj preko pravoslavnih zemalja i Zapadne Europe, zapadnoga svijeta. Ja sam, znači, podsjetio na tu razdiobu da bi onda gospoda zlorabila i falsificirala, pa onda od londonskog „Timesa” do „Spiegla” prenosila jednu falsificiranu crtu kako sam ja tobože čak pristao da istočnom dijelu pripadne istočna Slavonija i Baranja, što je potpuni nonsens i krivotvorenje u providne političke svrhe.” [10].
Isto objašnjenje Tuđman je ponavljao i u nizu drugih intervuja [10]. Tuđman je novinarima ponudio kolor kopiju te karte iz NATO-vog atlasa, koji je izašao u nekoliko izdanja [11]. Na kopijama karata iz atlasa (slike 2 i 3) vide se linije povučene smjerom sjever-jug koje dijele Europu na istočnu i zapadnu sferu prema različitim kriterijima. Osim medijima, Tuđman je o mapama iz atlasa razgovarao i s američkim dužnosnicima nakon Oluje pri čemu im je rekao da se navodni dogovor između Miloševića i njega nikada nije dogodio [12]. Karta s takvom linijom koja dijeli istočnu i zapadnu sferu izašla je i u knjizi Samuela Huntingtona – Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka što se vidi na slici 4 [13].
Tuđman se s konceptom podjele sfera između istoka i zapada upoznao dvadesetak godina ranije što pokazuje izvadak iz njegova osobnog dnevnika. Dana 6. srpnja 1973. Tuđman je u dnevnik zapisao da mu je „Kruno Š.” donio Tanjugov prijevod posebnog dodatka londonskog Economista od 21. kolovoza 1971. u kojem je prilog naslova Another Way. A survey of Jugoslavia. O tome u dnevniku Tuđman piše:
„Od kad je stvorena Jugoslavija uvijek bijaše neka vrsta nevjerojatnosti… Teškoće da se premoste granice svijeta, što su tu od kad je 395. g.n.e. imperator Teodosije podijelio rimsko carstvo između svoja dva sina. Dunav-Sava-Drina-Budva: demarkaciona crta kulturne, vjerske, lingvističke i političke granice; latinsko-katolički zapad, Europa s jedne, a s druge strane grčko pravoslavni istok, Bizant.” [14]
Na istoj stranici Tuđman je nacrtao kartu Jugoslavije s Teodosijevom granicom koju je sudeći po napomeni uz crtež precrtao iz članka u Economistu. Napomena glasi: „(uz ovu kartu dana je današnja SFRJ.“ Ispod nje je zapis „Teodozijeva granica“ i crta koja pokazuje na nju na karti Jugoslavije (slika 5) [15].
U nizu intervjua za medije i razgovora s međunarodnim političkim dužnosnicima, Tuđman je konzistentan u izjavama da S-linija ne predstavlja podjelu BiH između Hrvatske i Srbije nego podjelu sfera utjecaja između istoka i zapada koja je ranije predstavljena u literaturi i koja se u slučaju BiH odnosi na unutarnju podjelu između srpskog i zajedničkog hrvatskog i bošnjačkog dijela, a ne na vanjsku podjelu BiH između Hrvatske i Srbije pri čemu bi bošnjačka strana dobila mrvice. Postoji mogućnost i da Tuđman ne govori istinu nego se brani dobro smišljenom obranom jer ne želi nositi optužbe za podjelu BiH. No za razliku od Ashdowna, njegove izjave su provjerljive, konzistentne i drže logiku.
Zbog sličnosti termina treba istaknuti da je Federacija BiH federacija bošnjačke i hrvatske političke zajednice u BiH, a Hrvatska federacija koju spominje Ashdown je prema njemu Velika Hrvatska u granicama nakon podjele BiH kako je opisao za medije 1995. i na MKSJ-u 1998.
Metodološka napomena
Kao i kod svih svjedočenja o događajima iz prošlosti, postoji mogućnost pogrešnog sjećanja ili selektivnog pamćenja. Obojica iznose svoje interpretacije događaja s političkim i osobnim motivima, a postoji i asimetrija u opsegu tvrdnji između Ashdowna i Tuđmana pa veći broj primjera Ashdownove nedosljednosti, iako činjenično utemeljen, može ostaviti dojam pristranosti ako se ne objasni kriterij procjene. Zato treba istaknuti da su primijenjeni isti kriteriji za oba aktera: konzistentnost i dosljednost u izjavama istog aktera kroz vrijeme, kontekstualna logika i potencijalni motiv za iskrivljavanje istine. Procjena se temelji na tome čiji iskaz u većoj mjeri ispunjava kriterije pouzdanosti i dosljednosti. Ako se oba iskaza podvrgnu istim navedenim kriterijima, Tuđmanova verzija pokazuje se stabilnijom, dok Ashdownova sadrži ključne slabosti koje se ne mogu zanemariti.
U analizi se posebno ističe nevjerodostojnost određenog dijela Ashdownova svjedočenja, ali zaključak se ne temelji isključivo na toj slabosti. Taj segment jest simptomatičan, ali ključno je što se njegov iskaz u više dijelova pokazuje nekonzistentnim, kontradiktornim i neusklađenim s povijesnim kontekstom, drugim dostupnim izvorima i stvarnim ishodima vojnih i političkih procesa. Zaključak analize stoga ne proizlazi iz izolirane Ashdownove i Expressove greške nego iz akumuliranih nesuglasja s drugim izvorima u obliku dostupne literature i dokumentacije, nedostatkom potvrda i nesklada s kronologijom, logikom i činjenicama.
Zaključak
Na temelju analize dostupnih izvora, tvrdnja da je Tuđman na salveti crtao kartu podjele BiH i granice Banovine Hrvatske nije potkrijepljena vjerodostojnim dokazima. Ona nije samo loše argumentirana nego praktički nema nikakvu ozbiljnu potvrdu u relevantnim izvorima. U zadnjih trideset godina nije se pojavio nijedan vjerodostojan dokument, izjava ili istraživanje koje bi potvrdilo Ashdownovu verziju, a posljedično i nešto proširenu verziju iz Expressa. S druge strane, dio izvora koji se bavi širim kontekstom ratova i političkih događanja u Hrvatskoj i BiH devedesetih ukazuje na nelogičnosti, kronološka neslaganja i faktografske nedostatke u toj priči. Zbog gomile dokaza koji joj proturječe i nedostatka potvrda, tvrdnja se više ne može smatrati održivom nego se može smatrati opovrgnutom. To ne znači da bi se trebao odbaciti svaki iskaz koji nema neposrednu potvrdu, ni u ovom slučaju niti u općenitom smislu. No kada neka tvrdnja desetljećima ne dobije potporu ni kroz dokumente niti kroz iskaze, a istodobno bude višestruko opovrgnuta i kontekstualno i faktografski i logički, tada je neodrživa, čak i ako je u javnosti preživjela kao politički mit.
Na temelju svega navedenog, tvrdnja da je predsjednik Tuđman 6. svibnja 1995. na salveti nacrtao podjelu BiH i sanjao granice Banovine Hrvatske pokazuje se kao povijesno neutemeljena i nepodržana bilo kakvim vjerodostojnim dokazom. Stoga se zaključuje da tvrdnja nije točna.
dr. sc. Roman Domović
Izvori
[1] Filip Sulimanec. Halo, jel to Franjo? Poseban telefon kojim su Tuđman i Milošević krojili Balkan. Express, 22.5.2025.
[2] Krešimir Kašpar. Franjo Tuđman Kronologija života i rada: 2. dio (1995. – 1999.), str. 34, Večernji list d.o.o., 2023.
[3] Michael Evans. Tudjman mapped out future on City menu. The Times, 7.8.1995.
[4] Tudjman map obliterates Bosnia. United Press International, 7.8.1995.
[5] Davor Butković. Predsjednik Tuđman sigurno nije nacrtao kartu podjele BiH koju je objavio „The Times“: Političar koji se zna ponašati ne črčka po jelovniku na ručku u društvu britanske kraljice! Globus br. 244, 11.8.1995.
[6] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, predmet Blaškić (IT-95-14). Transkript svjedočenja Paddyja Ashdowna, 19.3.1998.
[7] United States Institute of Peace. Washington Agreement. 14.2.2000.
[8] Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice. 22.7.1995.
[9] Ante Nazor. Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih, str. 177 i 245-249. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2011.
[10] Miroslav Tuđman. Priča o Paddy Ashdownu i „Tuđmanovoj salveti“. Zagreb : Naklada Pavičić, 2002.
[11] Gerard Chaliand, Jean-Pierre Rageau. Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde. Editions Complexe, 1994, str. 219, ISBN 2-87027-528-5.
[12] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Minutes of the Meeting held on 18 August 1995.
[13] Samuel P. Huntington. Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka. IZVORI, 1998.
[14] Franjo Tuđman OSOBNI DNEVNIK 1973. – 1989. Knjiga I. Priredila Ankica Tuđman, Večernji list d.o.o., str. 54-55, 2011.
[15] Originalni izvadak iz dnevnika Franje Tuđmana. Arhiv udruge Institut za istraživanje hibridnih sukoba.
[16] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, predmet Blaškić (IT-95-14). Dokaz 275B.
Prilozi
Slika 1. Crtež na jelovniku iz razgovora Tuđman – Ashdown [16].
Slika 2. Karta 1 [11].
Slika 3. Karta 2 [11].
Slika 4. Karta 3. Samuel Huntigton - Sukob civilizacija [14].
Slika 5. Stranica Tuđmanova dnevnika od 6. srpnja 1973. [15]