Dana 2.  svibnja 2025., Jutarnji list prenio je s internetskog portala sarajevskih dnevnih novina Oslobođenje analizu Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (eng. International Institute for Middle East and Balkan Studies; dalje IFIMES) o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovni [1][2][3]. 

Izdvajamo dva paragrafa IFIMES-ove analize: 

1. „Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića (HDZ), da Republika Hrvatska neće uvoditi sankcije predsjedniku entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku (SNSD) predstavlja najjači udar na Bosnu i Hercegovinu (BiH) od decembra 1991.godine kada je u Zagrebu bio ustanovljen udruženi zločinački poduhvat (UZP) prema Bosni i Hercegovini s ciljem stvaranja entiteta ‘Hrvatska Republika Herceg-Bosna (HR—HB)’ kao budućeg sastavnog dijela Republike Hrvatske.“

2. „Sve države koje smatraju da mogu realizirati velikodržavne koncepte neka pogledaju sudbinu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana i njihovih politike kako su prošli u Bosni i Hercegovini.“

1. U prosincu 1991. u Zagrebu je ustanovljen udruženi zločinački pothvat (UZP) prema Bosni i Hercegovini.

2. Politike Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića prema Bosni i Hercegovini bile su jednaki primjeri pokušaja ostvarivanja velikodržavnog koncepta.

3. Republika Hrvatska neće uvoditi sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

4. Hrvatska stalno planira i provodi udare na Bosnu i Hercegovinu.

5. Je li Andrej Plenković održao tajni sastanak s Miloradom Dodikom?

6. Je li Turska ozbiljan partner EU te ima li „posebno dobro razvijene veze sa Saudijskom Arabijom, Iranom, Irakom i Katarom, pa čak i UAE“? 

7. Postoji li plan SAD prema kojem Turska ima ulogu „čuvara balkanskih granica i zaštite suverenosti Bosne i Hercegovine“?

8. Jesu li Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisale „vojni savez“? ; Predstavlja li taj dokument „potkopavanje nestabilnosti Srbije, Mađarske kao i pokušaj podjele BiH“? Je li politika Republike Hrvatske „podla i zakulisna“ i „uvlači li NATO u moguće regionalni sukob“?

9. Je li se Hrvatska tajno naoružava kako bi ušla u sukob s Mađarskom te zbog straha od političkih veza koje Viktor Orban ima sa Donaldom Trumpom i sa Vladimirom Putinom?“

10. Je li predsjednik Vlade RH A. Plenković izveo „salto mortale“ potpisivanjem sporazuma s Kosovom i Albanijom kako bi „spriječio smirivanje odnosa BiH i Srbije i onemogućio trilateralni dogovor na čelu sa SAD?“

Ad. 1. U prosincu 1991. u Zagrebu je ustanovljen udruženi zločinački pothvat (UZP) prema Bosni i Hercegovini.

Važan detalj u analitici ovog slučaja je engleski pojam established koji Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u jezičnoj verziji „bosanski/hrvatski/srpski“ (BCS) prevodi kao „uspostavljen“ i koristi u strogo određenom kaznenopravnom kontekstu formalne uspostave UZP-a. Institut IFIMES u svojoj analizi koristi izraz „ustanovljen“. Nije razvidno koristi li ga kao vlastiti prijevod pojma established ili namjerno koristi različiti termin od MKSJ-a kako bi početak UZP-a smjestio u širi, neformalni kontekst, počevši od prosinca 1991. kada su vođeni određeni politički i vojni razgovori na kojima su iznesena određena uvjerenja aktera koja, prema MKSJ-u, impliciraju ciljeve kasnijeg UZP-a, što ipak nije dovoljno da bi se pravno kvalificiralo da je UZP tada već bio uspostavljen. Ako autori smatraju da se UZP može smatrati „ustanovljenim“ već u prosincu 1991. zbog radnji kao što su politički i vojni sastanci na kojima se možda postavljaju osnove za ostvarenje ciljeva, što bi kasnije bilo formalizirano kroz UZP, onda to nije prenošenje zaključka MKSJ-a nego stajalište autora analize. Formalno, pripreme za uspostavu nisu isto što i uspostava, odnosno postoji razlika između političke strategije i kaznene odgovornosti kao posljedice ostvarenja te strategije. 

U žalbenoj presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u slučaju Prlić i ostali, u članku 783 piše:

„Raspravno vijeće zaključilo je da su od prosinca 1991. vođe HZ(R) HB, uključujući Bobana, i vođe Hrvatske, uključujući Tuđmana, vjerovali da je za ostvarenje krajnjeg cilja UZP-a bilo nužno promijeniti etnički sastav teritorija za koje se tvrdilo da čine dio HZ HB. Raspravno vijeće također je utvrdilo da su najkasnije od listopada 1992. Prlić, Stojić, Praljak i Petković znali da je provedba krajnjeg cilja UZP-a u suprotnosti s mirovnim pregovorima koji su se vodili u Ženevi i da će uključivati iseljenje muslimanskog stanovništva izvan teritorija HZ HB.“ [4]

Ovaj dio članka presude govori o mogućim pripremama za ostvarenje UZP-a od prosinca 1991., a ne da je UZP uspostavljen u prosincu 1991. To postaje jasnije kada se pročita ostatak članka 783:

„Raspravno vijeće potom je zaključilo da su dokazi pokazali kako su od sredine siječnja 1993. vođe HVO-a i neki hrvatski lideri imali cilj učvrstiti kontrolu HVO-a nad provincijama 3, 8 i 10 i eliminirati svaki muslimanski otpor u tim provincijama i ‘etnički očistiti’ Muslimane kako bi te provincije postale ‘većinski ili gotovo isključivo hrvatske’. Stoga je utvrdilo da je UZP uspostavljen radi provedbe krajnjeg cilja UZP-a barem od sredine siječnja 1993., čiji je zajednički zločinački plan bio ‘dominacija HR HB Hrvata putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva’ (Zajednički zločinački plan" ili ZZP).“

Iz ovog članaka žalbene presude vidljivo je da, prema MKSJ-u, UZP nije uspostavljen u prosincu 1991. nego od sredine siječnja 1993. i nije uspostavljen prema Bosni i Hercegovini nego prema tri od deset provincija unutar Bosne i Hercegovine. Administrativnom podjelom Bosne i Hercegovine prema Vance-Owenovom mirovnom planu iz 1993., u Bosni i Hercegovni predviđeno je deset provincija [5]. Štoviše, u članku 842 žalbene presude piše da „Žalbeno vijeće primjećuje da je Raspravno vijeće izričito utvrdilo da je ZZP nastao tek sredinom siječnja 1993., jer dokazi nisu bili dovoljni za donošenje zaključka o njegovom postojanju u ranijoj fazi“ [6]. Relacija između UZP-a i ZZP-a je da „odgovornost za UZP zahtijeva postojanje ‘zajedničkog plana, namjere ili svrhe’ koji predstavlja ili uključuje počinjenje zločina“ [7].

Sukladno tome, provjera ove tvrdnje može se podijeliti u dva dijela.

1. Ako su autori analize mislili na formalnu uspostavu pravnog entiteta UZP-a, onda je tvrdnja dvostruko netočna jer je, prema MKSJ-u, UZP:

a) uspostavljen sredinom siječnja 1993., a ne u prosincu 1991.

b) uspostavljen nad tri provincije u Bosni i Hercegovini, a ne prema cijeloj Bosni i Hercegovini.

2. Ako su autori analize dali vlastitu, a ne sudsku interpretaciju početka uspostave UZP-a, onda tvrdnja nije neistinita nego je nejasno i neprecizno sročena i neusklađena s presudom na koju se autori analize pozivaju. Zbog toga ovako sročena tvrdnja može navoditi na pogrešne zaključke. 

Ad. 2. Politike Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića prema Bosni i Hercegovini bile su jednaki primjeri pokušaja ostvarivanja velikodržavnog koncepta.

Rečenica o sudbini Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana i njihovih politika sugerira njihovu istovjetnost ili barem sličnost ili barem neke dodirne točke u smislu da su obojica pokušali realizirati velikodržavne politike na štetu BiH i obojica propali. No takvo izjednačavanje ne nalazi potporu ni u zaključcima MKSJ-a niti u povijesnim činjenicama. Za Franju Tuđmana (te Gojka Šuška i Janka Bobtetka), nalaz MKSJ-a bio je: 

„Osim toga, Žalbeno vijeće naglašava da su nalazi o kaznenoj odgovornosti doneseni u predmetu pred Sudom obvezujući samo za optuženike u konkretnom slučaju. U tom smislu, Žalbeno vijeće primjećuje da trojica hrvatskih dužnosnika nisu optužena niti je protiv njih podignuta optužnica u ovom predmetu. Nadalje, Raspravno vijeće nije donijelo nikakve eksplicitne zaključke o njihovom sudjelovanju u UZP-u i nije ih proglasilo krivima ni za jedan zločin. Vijeće smatra da nalazi Raspravnog vijeća o samom postojanju i članstvu u UZP-u ne predstavljaju - i ne mogu predstavljati - zaključke o kaznenoj odgovornosti bilo koje osobe koja nije optužena i osuđena u ovom predmetu. Stoga je prvostupanjska presuda obvezujuća samo za šestoricu optuženika, a pretpostavka nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika nije ugrožena.“[8]

Povijesno gledano, politika Slobodana Miloševića provela je pokušaj stvaranja Velike Srbije na teritoriju Hrvatske i BiH pri čemu su srpske snage u određenom trenutku kontrolirale 70 % teritorija BiH [9][10]. Politika Franje Tuđmana porazila je tu Miloševićevu politiku, a ključni trenutak bile su vojne operacije 1995. kada su hrvatske i bošnjačko-muslimanske snage zajednički porazile snage bosanskih Srba i time onemogućile realizaciju Miloševićeve politike, čime se BiH održala u granicama koje je imala prije 1991. Prema tome, između politika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana prema BiH ne postoji ni istovjetnost ni sličnost niti dodirne točke. Te politike međusobno su posve različite u ciljevima i pristupima, zbog čega tvrdnja u kojoj ih se poistovjećuje nije točna odnosno nema uporište u činjenicama.

Ad. 3. Republika Hrvatska neće uvoditi sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

Prema trenutnim podacima, SAD su uvele sankcije određenim osoba u Republici Srpskoj. Glede EU, pojedine su zemlje uvele određene sankcije ciljanim osobama iz političkog života Republike Srpske. Jasno je vidljivo da unutar EU ne postoji dogovor oko potrebe nametanja sankcija, koje vrste i prema kome s obzirom na složenost situacije u BiH. Iznošenje ovakvih tvrdnji pokazuje nepoznavanje funkcioniranja i procesa donošenja odluka u EU. Naime, sankcije koje se odnose na vanjsku politiku i sigurnost ne provodi svaka članica EU samostalno, već isključivo zajednički, uz jednoglasnu odluku svih država članica, putem Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (CFSP). Trenutno su od članica EU sankcije prema pojedincima u Republici Srpskoj uvele (zabrana ulaska na njihov teritorij i zamrzavanju imovine koje sankcionirane osobe posjeduju u tim državama) samo Njemačka i Austrija. 

Ova tvrdnja predstavlja jednu od niza tvrdnji u ovom radu kojima se pokušava nametnuti opći zaključak da Republika Hrvatska predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti i sigurnosti postojanja Bosne i Hercegovine kao međunarodnog pravnog subjekta te životu Bošnjaka. 

Ad. 4. Hrvatska stalno planira i provodi udare na Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom iznošenja ovakvih vrlo ozbiljnih tvrdnji, autor analize treba navesti izvore i primjere. To u ovom slučaju nije slučaj iako autori na početku pišu da je ovo tek dio koji se nalazi „u opsežnoj analizi“. Republika Hrvatska ne planira niti provodi udare na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska ulaže znatna sredstva u BiH. Hrvatska je zainteresirana za održivu i trajnu stabilnost i sigurnost BiH te zaštitu pune konstitutivnosti i ravnopravnosti Hrvata u BiH kao jednog od tri ravnopravnu suverena i konstitutivna naroda u BiH te „ubrzanje europskog puta BiH“. Hrvatska podupire „strukturirani dijalog“ te potiče smirivanje situacije, smanjivanje tenzija, de radikalizaciju javnog rječnika te poziva na otvorenu komunikaciju kako bi se brojna otvorena pitanja riješila u iskrenoj komunikaciji. Hrvatska i BiH imaju izrazito povezana gospodarstva kojima bi destabilizacija situacije te nametanje sukoba i ratova nanijelo veliku štetu. 

Stoga se bez dokaza tvrdnja da Hrvatska stalno planira i provodi udare na BiH ne može prihvatiti kao istinita.

Ad. 5. Je li Andrej Plenković održao tajni sastanak s Miloradom Dodikom?

Autori ove analize, kao dodatni argument svojih tvrdnji da Hrvatska predstavlja strukturalnu prijetnju sigurnosti i stabilnosti Bosne i Hercegovine navode podatak za koji sami ističu da je navodni. U pravilu se provjeravatelji informacija ne trebaju voditi provjerom ovakvih izjava jer su one teško provjerljive. Mi ih ovdje spominjemo u kontekstu izrade analize ukupne ocjene vjerodostojnosti i relevantnosti ovog izvora i njihovih analiza. Stavljajući jednu ovakvu tvrdnju u kontekst drugih netočnosti koje se navode u ovom dokumentu, ova hipotetska tvrdnja daje dodatni obol tvrdnji da je analize koje objavljuje ova udruga i ovi stručnjaci nužna za ozbiljne i dubinske provjere prije ikakvog objavljivanja. Naime, činjenice pokazuju da je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, cijenjen i poštovan među ozbiljnim političkim krugovima u Bosni i Hercegovini. To potvrđuju i zvaničnici BiH u svojim javnim izjavama.

Ad. 6. Je li Turska ozbiljan partner EU te ima li „posebno dobro razvijene veze sa Saudijskom Arabijom, Iranom, Irakom i Katarom, pa čak i UAE“? 

Posebnu zanimljivost predstavlja učestalo spominjanje Republike Turske u ovoj, ali i drugim analizama IFIMES-a. Turska je vrlo ozbiljan čimbenik na međunarodnoj političkoj sceni. Njeno vodstvo pokušava ostvariti još veći i snažniji utjecaj na području Srednje Azije, Bliskog istoka te posebno Crnog mora i Istočnog Mediterana. Međutim, tu poziciju ne treba preuveličavati. Odnosi Turske i Saudijske Arabije su vrlo slojeviti i zahtjevni i ne može se reći da te dvije države imaju posebno dobre veze.  

Ad. 7. Postoji li plan SAD prema kojem Turska ima ulogu „čuvara balkanskih granica i zaštite suverenosti Bosne i Hercegovine“?

Trenutno nema dostupnih podataka o post0janju kao ni o najavi postojanja bilo kakvog ovakvog plana. Postoje prijedlozi koji dolaze iz određenih krugova političkih predstavnika Bošnjaka u BiH koji su posebno povezani s Turskom koji naglašavaju mogući utjecaj Turske u BiH. Jedini javno dostupni dokument koji je naš tim pronašao predstavlja još jednu od niza analiza IFIMES-a. Iz ovog primjera postoji mogućnost da se radi o samo-citiranju, odnosno pozivanju na tvrdnje koje su autori sami iznijeli u drugim dokumentima koje potom predstavljaju kao činjenicu ne navodeći njihov stvarni izvor. Stoga je ova tvrdnja vrlo teško provjerljiva što daje dodatni problem vjerodostojnosti autora i njihovih radova.

Ad. 8. Jesu li:

a) Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisale „vojni savez“? 

b) predstavlja li taj dokument „potkopavanje nestabilnosti Srbije, Mađarske kao i pokušaj podjele BiH“?

c) Je li politika Republike Hrvatske „podla i zakulisna“ i „uvlači li NATO u moguće regionalni sukob“?

Republika Hrvatska, Republika Albanija i Republika Kosovo su u Tirani, dana 18.3.2025. potpisale Deklaraciju o suradnji na području obrane i sigurnosti. Ta Deklaracija ne govori, ni izravno ni posredno, o stvaranju vojnog saveza zemalja potpisnica, o prijetnji bilo kojoj državi. Deklaracija je bila javno dostupna u roku kraćem od 48 sati od objavljivanja. Autori ističu da Hrvatska uvlači NATO u mogući regionalni sukob zaboravljajući istaknuti da je i Albanija saveznica unutar NATO saveza koja je saveznica postala zajedno s Republikom Hrvatskom te da se na Kosovu nalazi najveća vojna baza NATO saveza na jugu Europe. Ova Deklaracija ne predstavlja prijetnju niti jednoj državi, niti uvlači NATO savez u bilo kakav sukob. Stoga i ove tvrdnje treba promatrati u širem kontekstu provjere stvarnih namjera autora ove analize.

Ad. 9. Hrvatska se tajno naoružava

Plan i proces nabave naoružanja i borbenih sredstava Republike Hrvatske je vrlo transparentan. Hrvatska je saveznica u NATO savezu, dio je obrambenih struktura EU. Hrvatske nema potrebe za bilo kakvim tajnim nabavama jer sve što kupuje, kupuje u okviru svojih izraženih potreba na temelju procjena nadležnih stručnih krugova iz Oružanih snaga Republike Hrvatske. Procesi, kao i njihovi rezultati, poznati su svima onima unutar NATO saveza i EU koji s tim procesima i rezultatima trebaju biti upoznati. To je vidljivo iz javno dostupnih podataka. Hrvatska sustavno radi na ravnomjernom razvoju svojih sposobnosti u svim granama i funkcionalnim zapovjedništvima oružanih snaga. Prema tome nema riječi o tajnoj nabavi naoružanja, a posebno ne nabave u kontekstu koji autori ove analize navode kao razlog. Stoga je ovo još jedna netočna tvrdnja koja može ukazivati na stvarne namjere autora analiziranog dokumenta.

Ad. 10. Je li predsjednik Vlade RH A. Plenković izveo „salto mortale“ potpisivanjem sporazuma s Kosovom i Albanijom kako bi „spriječio smirivanje odnosa BiH i Srbije i onemogućio trilateralni dogovor na čelu sa SAD?“

Iz odgovora na prethodno navedene tvrdnje koje smo provjeravali, jasno je vidljivo nepostojanje nečeg takvog kao što je trilateralni dogovor na čelu sa SAD. Uporaba pojma „Salto mortale“ u prenesenom značenju znači sudbonosan preokret, neobičan, neuobičajen pothvat odnosno očajnički korak. S obzirom da Hrvatska kontinuirano razvija savezničke odnose sa svim saveznicima NATO saveza te pokušava razvijati dobre, razvojne, pozitivne i kvalitetne odnose i suradnju sa državama obuhvaćenim pojmom Zapadni Balkan 6 (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjev. Makedonija, Srbija, Kosovo, Albanija) od kojih su čak tri saveznice NATO saveza, uporaba pojma „Salto mortale“ pokazuje nepoznavanje vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske. Istovremeno ova tvrdnja nije suglasna s drugim tvrdnjama u ovoj analizi kojima se Hrvatska politika opisuje kao ona koja daje potporu Srbiji i Dodiku u njegovom pokušaju odcjepljenja Republike Srpske iz BiH. Tvrdnje koje se nalaze u isto tekstu, a koje su suprotne po uzroku i posljedicama samima sebi ukazuju na ili neznanje, ili nedosljednost ili pak na moguće pokušaje manipulacije informacijskim sadržajem koji se objavljuje. 

 

Prema hrvatskom jezičnom portalu, vjerodostojnost je svojstvo onoga koji je vjerodostojan i onoga što je vjerodostojno. Tvrdnje koje iznose vjerodostojni izvori podataka ne izazivaju sumnju, dostojni su ukazanog im povjerenja. Sinonimi i slične riječi su, istinit, valjan, autentičan, objektivan, pouzdan, nepristran, jasan, konzistentan, uvjerljiv, provjerljiv, mjerodavan. Stoga smo pristupili prikupljanja podataka i informacija o IFIMES-u te osobi koja se predstavlja kao njegov predsjednik, Zijadu Bećireviću. U izradi ovog teksta koristili smo se javno dostupnim podacima koje smo pokušavali provjeriti iz više međusobno neovisnih izvora. U prikupljanju i analizi podataka i informacija koristili smo se dostupnim alatima i izvorima:

- Chat GPT,

- Metricon,

- Turnitin,

- Javno dostupni mediji,

- Časopis kojeg je izdavač IFIMES te

- Plaćeni pristup podacima u posjedu institucija Republike Slovenije.

Analize koje je, sukladno metodologiji provjere informacija projekta ATENA, proveo Chat GPT, objavit ćemo na web stranici projekta ATENA u integralnom obliku. Te su nam analize ukazale na brojna otvorena pitanja te ukazale na nedosljednosti u izjavama i djelovanjima. Uspoređivali smo ih s našim procjenama te smo temeljem toga nastavali s daljnjim analizama. 

Analize kao što je ova IFIMES-ova, a koje iznose ozbiljne optužbe (političke, društvene, sigurnosne etničke), da bi bile vjerodostojne, moraju biti potkrijepljene vjerodostojnim i relevantnim dokazima koji su jasno navedeni. Međutim, u njihovim analizama takvih pokazatelja, koji omogućavaju dodatne provjere, nema. Rječnik koji se koristi je optužujući, tendenciozan je, pokušava djelovati na emocije a ne na racionalni dio čitatelja, slabo prikriva sklonost ka dvjema političkim opcijama dok njihove neistomišljenike olako optužuje za brojne nezakonite i štetne aktivnosti. U takvim analizama nema znanstvenosti.

Dana 4. svibnja 2025. dobili smo podatke o financijskom poslovanju od „Agencije Republike Slovenije za javnopravne evidence in storitve“ – AJPES za subjekt naziva Zavod IFIMES, matični broj 1714619000, porezni broj SI93592132, Vošnjakova ulica 1, 1000 Ljubljana, email adresa ifimes@ifimes.org (pdf verzija dokumenta nalazi se kao prilog na web stranici www.iihs.hr). Kao zastupnici navedenog pravnog subjekta navode se Zijad Bećirović i Aljaf Bakhatyar, obojica kao direktori. Pored njih dvojice, kao osnivač se spominje i Mirko Pejanović iz Sarajeva, BiH. IFIMES ima otvoren račun u NLB d.d. broj SI56020100091078989. IFIMES nema zaposlenih osoba. 

Zijad Bećirović se, kao što je već napisano, spominje kao osnivač i direktor instituta IFIMES. Posebnu pozornost privlači različitost akademskih titula koje se navode kod njegovog imena. U nastavku donosimo kronološki prikaz javno dostupnih podataka o procesu stjecanja akademskih zvanja Zijada Bećirovića:

1. Dana 20. prosinca 2016. objavljena je vijest na RTV Slovenije prema kojoj su Zijadu Bećireviću, na Fakultetu društvenih znanosti (https://www.fdv.uni-lj.si/) već drugi put odbili doktorski rad jer ne zadovoljava akademske standarde. Novinari ističu da će Bećirović podnijeti tužbu pred nadležnim sudom protiv te odluke Fakulteta. Novinari ističu da je Bećirović prvi put upisao doktorski studij još 2003. Tema rada je: Komunikološke razsežnosti odnosov med islamom in judovstvom. Isti izvor spominje da je studija koju je od IFIMES-a naručila općina Koper, plagijat. Također navode da je „u prosincu prošle godine (2015.) doktorirao negdje na Balkanu“. Općina Koper naručila je 6 studija koje je platila oko 80.000 eura od kojih su većina, prema tvrdnjama novinara, plagijati a po sadržaju su i nepotrebni. 

2. Dana 9. listopada 2018. dao je intervju pod nazivom „Ipak jedan čovjek po imenu Željko Komšić, Hrvat iz Sarajeva, porazio je i pobijedio cijeli hrvatski državni vrh i fašistički dio Republike Hrvatske“. U potpisu je pored svog imena naveo titulu docenta.

3. Dana 12, prosinca 2019. na web stranici ruskog časopisa The International Affairs dao je intervju i potpisao ga kao doc.dr.sc. Zijad Bećirović. 

4. U listopadu 2020., u broju časopisa European Perspectives (kojeg je IFIMES izdavač), Vol. 11, No. 2, Listopad 2020., Zijad Bećirović potpisuje svoj članak kao izv. prof. Zijad Bećirović. To ukazuje da nije moglo doći do greške u potpisu zbog greške nekog drugog autora, urednika ili pak izdavača.

5. Početkom 2022. se u časopisu Megatrend univerziteta (Srbija) spominje kao docent (str. 4., kao član uredništva iz inozemstva). 

6. Dana 25. rujna 2023. na web stranici Novog sveučilišta u Sloveniji objavljena je vijest prema kojoj će Zijad Bećirević dva dana kasnije javno braniti temu doktorske disertacije naziva: Kulturološke, religijske in komunikološke dimenzije mednarodnih odnosov. 

7. U listopadu 2024. piše uvodnik za zbornik radova pod nazivom Dan je vska na novo stkan gdje, u potpisu, navodi sljedeće: Dr. Zijad Bećirović, izredni profesor za interkulturno komuniciranje, direktor Mednarodnega inštituta za bližnjevzhodne in balkanske študije (IFIMES), Ljubljana

8. Kao sudionik Beogradskog ekonomskog foruma održanog u Beogradu od 29.-30.10.2024. potpisuje se kao izv.prof.dr.sc. Zijad Bećirović.

9. Dana 2. prosinca 2024. na web stranici Novog sveučilišta navodi se obrana dispozicije doktorskog rada pod nazivom: Kulturološke in religijske dimenzije mednarodnih odnosov s poudarkom na islamu in judovstvu. 

10. Ističe se kao član akademske zajednice na kanadskom Futurale College (s uredima u Španjolskoj, Beninu, Francuskoj i Turskoj) i gdje se potpisuje kao doktor znanosti.

Na nekoliko web stranica navodi se njegov životopis. Iako se stalno spominje da ima doktorat iz ekonomskih znanosti, nigdje nije naveden podatak o fakultetu i sveučilištu na kojem je taj doktorat stekao. 

Iz gore navedenih podataka i informacija, opravdano se može postaviti pitanje: je li, gdje, kad i na koju temu Zijad Bećirović uistinu doktorirao. Naime, previše su puta, u posljednjih desetak godina, u javnosti objavljeni različiti podaci koji unose zabune. Također, nigdje se u javno dostupnim repozitorijima doktorskih radova ne može pronaći njegova doktorska disertacija. Posebnu pažnju zaslužuju vijesti sa Novog sveučilišta iz Slovenije prema kojem Zijad Bećirović tek treba doktorirati na temu koja je vrlo slična temi s kojom je pokušao doktorirati prije desetak godina i kad mu je rad dva puta odbijen.

Crnogorski DFC, provjeravatelj informacija u Crnoj Gori, je dana 5. lipnja 2020. objavio podrobnu analizu pisanja instituta IFIMES do tog vremena. Uočili su „niz nedosljednosti i tvrdnji koje se mijenjaju iz godine u godinu“. Prema njihovom mišljenju, do promjene stava kao i narativa koji IFIMES i Bećirović u svojim analizama i javnim istupima zastupaju prema Srbiji i Aleksandru Vučiću dolazi nakon njegovog sastanka s predsjednikom Vučićem održanim u veljači 2019. godine. Kako DFC navodi:

„Prije tog sastanka, analize IFIMES-a uglavnom su kritikovali politiku Aleksandra Vučića, nazivajući je nasljednicom Miloševića i Šešelja, a njegovu partiju desničarskom, konzervativnom i u mnogim aspektima nacionalističkom. Vučić je predstavljen kao faktor nestabilnosti regiona, čija se destruktivna politika zasniva se na: kontroli medija, stvaranju kriza u državama regiona. Vučić i Dačić konstantno produciraju probleme i krize te se pojavljuju kao rešioci i gasioci tih problema i tako na takav način sebi obezbeđuju status regionalnih lidera. Međutim, već u prvoj analizi nakon sastanka direktora IFIMES-a i srbijanskog predsjednika, objavljenoj 18. juna 2019. ton pisanja se mijenja i javljaju se novi narativi.

Vučić je sada predstavljen kao faktor mira i stabilnosti na Balkanu i nalazi se u najtežoj poziciji. Iako je ranije bio neko čija se politika zasniva na kontroli medija, Vučić je sada taj protiv koga je usmjerena „medijska plaćenička mreža“. Opozicija u Srbiji u analizama IFIMES-a takođe igra ulogu u ugrožavanju integriteta predsjednika Srbije, a to najbolje čini, kako tvrde, zloupotrijebljavanjem protesta građana i sastancima sa kosovsko-albanskim političarima.“

DFC donosi i vizualni prikaz analize njihovih tekstova:

 

Na sljedećem linku pročitajte Podatki o subjektu MEDNARODNI INŠTITUT ZA BLIŽNJEVZHODNE IN BALKANSKE ŠTUDIJE, matična številka 1714619000

[1] L. G. Međunarodni institut: ‘Ovo je najjači hrvatski udar na BiH od prosinca ‘91.!‘. Jutarnji list, 2.5.2025.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/medunarodni-institut-ovo-je-najjaci-hrvatski-udar-na-bih-od-prosinca-91-15579823 (pristupljeno 4.5.2025.)

[2] A. Ša. Iz IFIMES-a predlažu: Kako spasiti BiH od Plenkovićevih riječi i postupaka. Oslobođenje.ba, 2.5.2025.

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/iz-ifimes-a-predlazu-kako-spasiti-bih-od-plenkovicevih-rijeci-i-postupaka-1040673/ (pristupljeno 4.5.2025.)

[3] IFIMES. Bosna i Hercegovina 2025: Plenkovićevo podrivanje krhkog mira na Zapadnom Balkanu? (29.4.2025.)

https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/bosna-i-hercegovina-2025-plenkovicevo-podrivanje-krhkog-mira-na-zapadnom-balkanu/5504 (pristupljeno 4.5.2025.)

[4] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Žalbeno vijeće, predmet IT-04-74-A, Tužitelj protiv Jadranka Prlića i ostalih. Presuda. Svezak II, članak 783.

[5] United Nations Digital Library. Vance-Owen Peace Plan as presented January 1993. 

https://digitallibrary.un.org/record/705482?v=pdf (pristupljeno 4.5.2025.)

[6] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Žalbeno vijeće, predmet IT-04-74-A, Tužitelj protiv Jadranka Prlića i ostalih. Presuda. Svezak II, članak 842.

[7] United Nations, International Residual Mechanism for Criminal Tribunals, Case Law Database. Common purpose. 

https://cld.irmct.org/notions/show/150/common-purpose (pristupljeno 5.5.2025.)

[8] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Decision on application by the Republic of Croatia for leave to appear as amicus curiae and to submit amicus curiae brief. Članak 9.

https://www.icty.org/x/cases/prlic/acdec/en/160718.pdf (pristupljeno 5.5.2025.)

[9] Phillips, R. Cody. Bosnia-Herzegovina : the U.S. Army's role in peace enforcement operations 1995-2004. Washington, D.C. : Center of Military History, 2005.

https://www.loc.gov/item/2005452181/ (pristupljeno 5.5.2025.)

[10] Davor Marijan. Oluja. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.