Objave
Je li tvrdnja tadašnjeg veleposlanika SAD u Zagrebu Petera Galbraitha da je "Osobno prenio Franji Tuđmanu da SAD daje zeleno svjetlo za oslobodilačku akciju "Oluja" istinita?
04.02.2025 11:00 AM
45 views
Povremeno se u hrvatskom informacijskom prostoru javlja se bivši veleposlanik SAD u RH Peter Galbraith s različitim izjavama kojima opisuje svoj mandat veleposlanika (1993.-1998.).
Posljednji intervju koji je dao tjedniku Nacional (broj od 21.2.2025, str. 40.-43.) donosi njegovu tvrdnju (str. 42.):

„Ljudi možda zaboravljaju, kada se govori o operaciji Oluja, da je SAD dao zeleno svjetlo i ja (Peter Galbraith-nap.a.) sam bio ta osoba koja je predsjedniku Tuđmanu prenijela takve instrukcije.“

Ova je tvrdnja netočna.

Veleposlanik Galbraith bio je jedan od glavnih autora plana poznatog pod nazivom „Z4“. Puni naziv dokumenta koji je ponuđen Republici Hrvatskoj te pobunjenim Srbima u Hrvatskoj početkom siječanja 1995. bio je: „Nacrt sporazuma o Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji i Zapadnom Srijemu“. U njegovoj izradi sudjelovali su i drugi veleposlanici (Ruske Federacije, EZ i UN). Njegov glavni autor bio je upravo P. Galbraith.

Navedeni je Plan predvidio postojanje vrlo visoke autonomije okupiranih dijelova Republike Hrvatske pod vodstvom pobunjenih Srba. Predsjednik Tuđman ga je prihvatio kao temelj za razgovore i buduće rješenje pune integracije okupiranih područja Republike Hrvatske. Veleposlanik Galbraith je taj plan zdušno i potpuno podržavao. To je više puta ponovio i objavljivao u svojim javnim istupima

Planiranje i provođenje vojno redarstvene operacije Oluja bilo je u suprotnosti s Planom Z4. Stoga je veleposlanik Galbraith bio protiv operacije Oluja, a za nastavak uvjeravanja pobunjenih Srba da prihvate Plan Z4 koji su već odbili.

Autor ovog teksta osobno je svjedočio jednom od razgovora u kojem je, kao jedan od sugovornika u ime SAD-a, sudjelovao i veleposlanik Galbraith početkom kolovoza 1995. Na tom je sastanku veleposlanik Galbraith izričito bio protiv provođenja vojno-redarstvene operacije Oluja te se zalagao za nastavak razgovora s pobunjenim Srbima, inzistirajući na potrebi strpljivosti prema njima. Upozoravao je, doduše blaže nego što je to tada činio tadašnji „posebni izaslanik EZ-a za bivšu Jugoslaviju“ Carl Bildt, da bi se Republika Hrvatska mogla suočiti sa sankcijama međunarodne zajednice ako provede vojno oslobađanje okupiranih područja. 

Veleposlanik Galbraith se izravno protivio Oluji. I to ne jednom. Izdvojit ćemo samo nekoliko njegovih izjava koje je dao u različitim prilikama kad je različito objašnjavao svoju tadašnju ulogu:
  1. Večernji list, 3.8.2009., autor: Davor Ivanković: Nepoznati pregovori: Galbraith Tuđmanu '95.: Zaustavite Oluju, nećete pobijediti 
  2. Tportal, 24.4.2011., prema razgovoru koji je imao u Dnevniku HRT: TUĐMAN KRIVO PROTUMAČIO: Amerika nije dala Hrvatskoj zeleno svjetlo za Oluju
  3. Tportal, 19.4.2011.: PETER GALBRAITH: 'Tuđman je dopustio da se dogodi zločin'

Stoga je netočna njegova tvrdnja da je on osobno dao „zeleno svjetlo SAD“ za Oluju.

Peter Galbraith je klasičan primjer relevantnog (s obzirom na njegov izravan pristup brojnim podacima i informacijama) ali nepouzdanog (s obzirom na česte promjene stavova i tvrdnji koje ponekad potpuno odudaraju jedna od druge) izvora. 

Istina je da je „zeleno svjetlo“ SAD za provođenje vojno redarstvene operacije Oluja, uz traženje da „bude brzo i bez puno krvi“ došlo na (i) tom sastanku (jer je bilo nekoliko takvih sastanaka na kojima je ukazano da RH ima pravo na oslobađanje okupiranih područja u skladu sa svojim nacionalnim interesima kao i zbog potrebe sprječavanja mogućeg ponavljanja ratnog zločina nad stanovništvom Bihaćkog kraja kao što je to bilo u slučaju Srebrenice i Žepe), ali potpuno drugim komunikacijskim kanalima, neovisno o veleposlaniku Galbraithu. 


Izv.prof.dr.sc. Gordan Akrap


Gallery / Galerija slika
Nema galerije slika / No image Gallery


  

Iznesena stajališta i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se držati odgovornima za njih.