Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) sa sjedištem u Ljubljani povremeno objavljuje analize određenih političkih i društvenih procesa država članica EU kao i onih koje se nalaze na Zapadnom Balkanu. Te analize obiluju neistinitim tvrdnjama, kao i tvrdnjama koje sadrže određenu razinu istinitosti ali ih autori stavljaju u potpuno pogrešan kontekst čime čitatelje dovode u zabludu.
Taj uradak zadužuje posebnu provjeru većeg broja navoda. Jedan od njih je sljedeći navod:
„Europska komisija je 2019.godine prestala objavljivati statistiku o primateljima novca i platišama, jer je to dovodilo do redovitih diskusija i brojke do kojih se došlo istraživanjima se uglavnom razlikuju od službenih izvješća EU što je pokazatelj netransparentnosti i sustavnog prikrivanja trošenje novca poreznih obveznika EU i tomu se istraživanju treba posvetiti produbljenije i detaljnije. Kada je u pitanju trošenje novca poreznih obveznika EU ne smije postojati sustavno prikrivanje trošenja novca odnosno tzv. „europske tajne“ od strane Europske komisije.“
Provjerili smo ovu izjavu i utvrdili da je NETOČNA.
U ovom su navodu krije nekoliko neistina koje su vrlo opasne s obzirom na namjere s kojima su plasirane:
- Uvidom u službeno objavljene podatke od strane Europske komisije o rashodima i prihodima EU-a za razdoblje 2021. – 2027. (što je tekuće razdoblje i period nakon 2019. godine), jednostavno je i lako dostupno odabirom svake pojedine zemlje članice i godine u padajućem izborniku dobiti detaljne podatke (tablični i grafički prikaz) o uplatama i rashodima (vrsti uplata i vrsti rashoda po proračunskim kategorijama) po pojedinoj zemlji članici i godini (trenutno dostupno 2021. do 2023. godine, što je logično budući je 2024. godina tek završila, a ne radi se o planovima nego o izvršenju proračuna). Već samom tom činjenicom, ukazuje se da je tvrdnja o netransparentnosti i sustavnom prikrivanju trošenja novca poreznih obveznika EU netočna.
- Za tvrdnju da je Europska komisija 2019. godine prestala objavljivati statistiku o primateljima novca i platišama, a pogotovo da bi tome uzrok bio jer je to dovodilo do „redovitih diskusija i brojke do kojih se došlo istraživanjima se uglavnom razlikuju od službenih izvješća EU“, nigdje nije navedeno na kojim primarnim izvorima podataka se te tvrdnje temelje, što je metodološki neispravno i nekorektno, a i u biti netransparentno, jer ih čini teško ili nemoguće provjerljivim. Pri tome se popis izvora na koje se autori pozivaju sastoji samo od analiza koje su napisali za različite prigode i o različitim temama, što je vrlo problematično (zapravo i metodološki neprihvatljivo) s aspekta transparentnosti i provjerljivosti.
- Ukoliko se tvrdnjom da je Europska komisija 2019. godine prestala objavljivati statistiku o primateljima novca i platišama misli na podatke o razlikama u količini uplaćenog i primljenog (utrošenog) novca iz proračuna EU po pojedinoj zemlji članici, odnosno o zemljama koje su neto uplatitelji i neto primatelji, valja napomenuti da se ne radi o primarnim već o izvedenim podacima. Navedeni podaci se izvode jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja podataka o utrošenim (povučenim, apsorbiranim) sredstvima iz proračuna EU od podataka o uplati pojedine zemlje članice u proračun EU (pri čemu se uzima podatak o Nacionalnim doprinosima, ali ne i podatak o Tradicionalnim vlastitim sredstvima, koja čini 75% carina koje svaka pojedina zemlja naplati na vanjskim granicama, jer to nisu Nacionalni doprinosi nego prolazne stavke – sredstva koja države članice ubiru za korist proračuna EU i u njega ih automatizmom prosljeđuju). Svi potrebni podaci su dostupni na prethodno navedenom službenom izvoru, objavljeni od strane Europske komisije. Dakle, nije točno da se radi o netransparentnosti, a pogotovo nije točno da se radi o sustavnom prikrivanju trošenja novca poreznih obveznika EU.
- Iako nigdje nije naveden primarni izvor podataka na kojima bi se temeljila tvrdnja da se brojke do kojih se došlo istraživanjima uglavnom razlikuju od službenih izvješća EU (što je, samo po sebi, logički kontradiktorno, jer se prethodno naglašava da je od 2019. godine Europska komisija prestala objavljivati statistiku pa je nejasno koja bi to onda službena izvješća EU bila), što tu tvrdnju čini netransparentnom i teško ili nemoguće provjerljivom, teoretski je moguće da uz korištenje točnih polaznih podataka dođe do razlika (zbog pogrešaka u metodološkom pristupu) u analizi podataka, što bi za posljedicu imalo razlike u podacima dobivenim nekim istraživanjima (ne znamo na koja autori misle) od nekih službenih izvješća EU (također ne znamo na koja točno autori misle). Primjerice, ako se u podatke o uplati pojedine zemlje članice u proračun EU ubroje i sredstva iz kategorije Tradicionalna vlastitim sredstvima, tada može doći do razlika u izračunu neto pozicije (primatelja/uplatitelja) za pojedinu zemlju. Međutim, te razlike niti teoretski nemaju veze s navodnom netransparentnošću i sustavnim prikrivanjem trošenja novca poreznih obveznika EU, već s kvalitetom metodološkog pristupa onoga tko provodi takva istraživanja.
- Širenje ovakvih netočnih tvrdnji može imati ozbiljne posljedice u smislu podrivanja povjerenja u državne (u ovom slučaju EU) institucije te vezano uz to predstavljati manipuliranje i utjecaj na javno mišljenje i političke stavove pojedinaca i skupina unutar pojedinih populacija (primjerice glasača na izborima).
dr. sc. Miran Čoklo
Ivan Dolanc, mag. forenz.