Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) sa sjedištem u Ljubljani povremeno objavljuje analize određenih političkih i društvenih procesa država članica EU kao i onih koje se nalaze na Zapadnom Balkanu. Te analize obiluju neistinitim tvrdnjama, kao i tvrdnjama koje sadrže određenu razinu istinitosti ali ih autori stavljaju u potpuno pogrešan kontekst čime čitatelje dovode u zabludu.

Dana 8.1.2025, objavljen je jedan od njihovih radova naziva „Predsjednički izbori u Hrvatskoj 2025: Izbor između 'ustavnog' i 'lažnog' domoljublja“. 

Taj uradak zadužuje posebnu provjeru većeg broja navoda. Jedan od njih je sljedeći navod:

„Zbog ruskog uplitanja u regiju i u Hrvatsku, Hrvatska je došla u fokus američke politike, ali i NATO-a. Očekuje se, da će američki fokus vjerojatno biti jedini korektivni faktor do sada pogrešno vođenje hrvatske politike u regiji Zapadnog Balkana. Zbog toga izvješća hrvatskog sigurnosno-obavještajnog sektora treba uzimati sa dozom rezerve i opreza. (…) Hrvatska i dalje izmišlja opasnost od migranata i navodne islamizacije BiH, dok pokušava prikriti stvarnu opasnost od „mekog“ ruskog utjecaja i veoma „tvrdih“ milijardi eura koji se usisavaju u hrvatski financijski/gospodarski sustav. Detektirano je, da hrvatske sigurnosno-obavještajne agencije nisu dovoljno angažirane na praćenju ruskog utjecaja i tokova novca u Hrvatskoj. Hrvatski državni vrh održava čvrste odnose sa Rusima i Miloradom Dodikom, prema kojemu gaje zaštitnički odnos i ustrajno ga štite od uvođenja sankcija EU.“

U ovom su navodu krije nekoliko neistina koje su vrlo opasne s obzirom na namjere s mojima su plasirane:

1. Može se reći da je Republika Hrvatska uistinu došla u fokus EU i NATO s obzirom na rusko uplitanje u procese na Zapadnom Balkanu. Međutim, kako se to u ovom tekstu pokušava navesti, razlog nije negativna nego pozitivan. Hrvatska se smatra sigurnom državom koja treba biti uzor ali i predvodnica zemljama Zapadnog Balkana koje još nisu u članstvu EU (kao i onima koje još uvijek nisu saveznice u NATO savezu). Štoviše vanjska politika Republike Hrvatske prema Zapadnom Balkanu dobiva potporu međunarodnih organizacija. Kao dokaz toj tvrdnji možemo samo ponoviti da su dvojica bivših ministara vanjskih poslova Republike Hrvatske Davor Ivo Stier (HDZ) i Tonino Picula (SDP) voditelj odbora EU parlamenta za suradnju i odnose s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom (Stier) odnosno stalni izvjestitelj EU Parlamenta za Srbiju. Da je Hrvatska vanjska politika takva kakvu je autori ovog dokumenta opisuju, sasvim sigurno dva bivša ministra vanjskih poslova ne bi dobile povjerenje EU Parlamenta za obavljanje ovih vrlo zahtjevnih i osjetljivih dužnosti u ovim složenim vremenima.

2. Posebno su zanimljive tvrdnje o tome da je rad službi iz sastava hrvatske obavještajne zajednice sumnjiv, neprofesionalan te da ih treba uzimati s oprezom. Koja su to izviješća na koja se odnose ove tvrdnje? Ovakve stavove je potrebno dokazati relevantnim i pouzdanim izvorima. Paušalne ocjene dokumenata koji se ne mogu pregledati i provjeriti ukazuje na razloge pokušaja manipuliranja i plasiranja neistina.

3. U istoj razini proizvoljne tvrdnje koja nije utemeljena niti potkrijepljena nikakvim dokazima je tvrdnja da hrvatska obavještajna zajednica dozvoljava Rusima da jačaju svoj utjecaj u Republici Hrvatskoj.

4. Isto tako autori spominju, bez navođenja ikakvih dokaza, ruske milijarde koje se „usisavaju u hrvatski financijski/gospodarski sustav“. Bilo bi dobro kad bi autori iznijeli podatke na kojima temelje ove tvrdnje kako bi se mogla provjeriti njihova istinitost.

5. Hrvatski političari povremeno ističu zabrinutosti vezane uz utjecaj migracija na stabilnost Zapadnog Balkana i moguće sigurnosne prijetnje povezane s radikaliziranim pojedincima. Ove teme često dolaze u prvi plan tijekom političkih rasprava o granicama Hrvatske, koja je ujedno i vanjska granica Europske unije, te sigurnosnoj politici na razini EU-a. Međutim, problem migracija na tzv. balkanskoj ruti, čiji su sastavni dio Srbija te Bosna i Hercegovina, ne prepoznaju samo hrvatski političari, već je problem prepoznat i na razini Europske unije. Tako su EU i njezine države članice poduzele niz mjera kako bi odgovorile na izazove povezane s migracijama na ovom pravcu. Europska unija poduzela je niz mjera za rješavanje izazova povezanih s ovom migracijskom rutom, uključujući suradnju s partnerima na Zapadnom Balkanu kako bi ojačala kapacitete za upravljanje migracijama, jačanje granične kontrole i poboljšanje azilnih sustava te jačanje granične sigurnosti putem mehanizama koji uključuju modernu tehnologiju i suradnju s Frontexom kako bi se spriječili nezakoniti prelasci i borilo protiv krijumčarenja ljudi (Izvor). Dakle, na problem migracija, koji se velikim dijelom odvijaju kroz teritorij Bosne i Hercegovine, ne upozoravaju samo hrvatski političari, već je i sama Europska unija prepoznala i priznala ovaj problem, pri čemu je zapadno balkanska ruta istaknuta kao jedan od glavnih migracijskih putova prema Europi (Izvor).

6. Poseban problem ovog dokumenta predstavlja popis dokumenata na koje se autori pozivaju. Radi se o analizama koje su oni napisali za različite prigode i o različitim temama. Radovi s ovakvim tvrdnjama koji ne navode izvore svojih tvrdnji koje su vrlo opasne, posebno kad se objavljuju usred političkih procesa kao što su izbori, ogledni su primjer štetnog i zlonamjernoga pokušaja utjecaja na biračko tijelo prilikom donošenja odluka o tome treba li izaći na glasovanje i kome pokloniti svoje povjerenje. 

Izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap

Izv. prof. dr. sc. Ivan Balabanić