PLANIRA LI I PROVODI LI HDZ EGZODUS MLADIH IZ HRVATSKE
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) sa sjedištem u Ljubljani povremeno objavljuje analize određenih političkih i društvenih procesa država članica EU kao i onih koje se nalaze na Zapadnom Balkanu. Te analize obiluju neistinitim tvrdnjama, kao i tvrdnjama koje sadrže određenu razinu istinitosti ali ih autori stavljaju u potpuno pogrešan kontekst čime čitatelje dovode u zabludu.
Taj uradak zadužuje posebnu provjeru većeg broja navoda. Jedan od njih je sljedeći navod:
„Val masovnog iseljavanja iz Hrvatske „odnio“ je više mladih života nego Drugi svjetski i Domovinski rat zajedno. To je nastavak drugog egzodusa koji sustavno čini HDZ. Prvi je učinjen prema Srbima završnim ratnim djelovanjima, a drugi prema Hrvatima ekonomskim razlozima – devastiranjem gospodarstva i društvenog života“.
Provjerili smo ovu izjavu i utvrdili da je NETOČNA.
U ovom su navodu krije nekoliko neistina koje su vrlo opasne s obzirom na namjere s mojima su plasirane:
1. Neznanstveno je uspoređivati odlazak mladih na rad u razvijene zemlje članice EU sa stradanjima (uključujući smrtnim) brojnih (uključujući i mladih) osoba tijekom i neposredno poslije drugog svjetskog rata kao i tijekom Domovinskog rata. Poginuli i ubijeni se na žalost ne mogu vratiti. I svako uspoređivanje migracijskih procesa živih osoba s ubijenima i poginulima je potpuno etički neprihvatljivo i nehumano.
2. Nakon drugog svjetskog rata došlo je i do migracija u inozemstvo zbog političkih ali i ekonomskih razloga. Ekonomski migranti su imali tendenciju povratka nakon nekog vremena. Praksa odlazaka na rad u inozemstvu iz Republike Hrvatske zbog ekonomskih razloga, a to je vidljivo i u posljednjih godinu dana, pokazuje trend povratka državljana Republike Hrvatske u Hrvatsku. Naime, iseljavanje nije bilo masovno niti je bilo neočekivano. Migracije iz slabije razvijenijih država članica EU prema razvijenijima su stalnica koja je svojstvena za svaku državu od trenutka njenog ulaska u članstvo EU. Potrebno je proučiti tablicu sa službenim podacima iz EU kako bi se vidjelo da se autori služe neistinama. Ona pokazuje statističke podatke o migracijama državljana članica EU kao i onih koji ne dolaze iz EU u oba migracijska pravca.
3. Iseljavanje se intenziviralo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine te po isteku moratorija koje su pojedine države uvele na zapošljavanje radne snage s hrvatskom putovnicom, kada su građani iskoristili slobodu kretanja za traženje boljih prilika u inozemstvu, što je bio trend prisutan i u drugim novim članicama EU. Sličan trend snažnog iseljavanja zabilježen je i u nekim drugim istočnoeuropskim državama nakon njihova pristupanja Europskoj uniji, primjerice u Latviji, Litvi, Bugarskoj i Rumunjskoj. Tako je, primjerice, Latvija prije pristupanja Europskoj uniji imala 2 milijuna i 299 tisuća stanovnika, dok je 2024. godine u Latviji živjelo 1 milijun i 871 tisuću stanovnika. Slično tome, Rumunjska je prije pristupanja Europskoj uniji imala 21.130.503 stanovnika, dok ih je 2024. imala 19.064.409 (Izvor).
Kada govorimo o iseljavanju treba spomenuti kako se i određeni broj hrvatskih državljana svake godine vraća u Hrvatsku. Tako se primjerice 2023. godini u Hrvatsku vratilo 10852 državljanina Hrvatske, 2022. 10340, a 2021. 10622 (DZS). Također, kada se govori o iseljavanju građana iz Hrvatske treba uzeti u obzir kako nije riječ samo o hrvatskim državljanima nego su u ukupan broj iseljenih uključeni i državljani drugih država koji su imali prebivalište u Hrvatskoj. Tako se primjerice, 2023. godine iz Hrvatske iselilo ukupno 39218 građana, a od tog broja njih 25427 su hrvatski državljani, a njih 13791 nisu državljani Republike Hrvatske (DZS).
4. Ključni uzroci odlaska građana uključuju različite razloge kao pokretače migracija. Za te dugotrajne probleme s kojima se suočavaju sve nove članice EU značajan dio odgovornosti snose sve političke elite, jer sudjeluju u kreiranju npr. gospodarskog, informacijskog, kulturnog ozračja u Republici Hrvatskoj.
Tablica 1. Broj iseljenih građana iz Hrvatske u razdoblju od 2011. do 2023. (Izvor: DZS)
5. Prema Srbima u Hrvatskoj nije učinjen nikakav egzodus, ni prije, ni tijekom ali ni poslije Domovinskog rata. Ako se u ovoj tvrdnji cilja na Srbe koji su na poziv svog tadašnjeg vojnog i političkog vodstva u svibnju i kolovozu 1995. napustili okupirana područja Republike Hrvatske koja je Republika Hrvatska, u skladu s odredbama međunarodnog prava imala pravo osloboditi, tad je to još jedna od sustavnih neistina koje autori ponavljaju. Potrebno je naglasiti da je jedan od ključnih razloga zbog kojih predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman nije dao suglasnost na pokretanje vojno-redarstvene operacije o oslobađanju okupiranog Hrvatskog Podunavlja krajem 1995. želja da spriječi manipulaciju Srbima koji su se nalazili na tom okupiranom području jer bi lokalna srpska vlast opet pozvala Srbe na evakuaciju i odlazak u Srbiju za što bi opet pokušala optužiti Republiku Hrvatsku za etničko čišćenje.
6. Pitanje migracija stanovništva, u svim pravcima, je pitanje koje nadilazi stranačke okvire i predstavlja bitan dio nacionalne razvojne strategije koja treba iznad svih političkih interesa.
Izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap
Izv. prof. dr. sc. Ivan Balabanić