Bivši predsjednik RH, S. Mesić već nekoliko godina uporno iznosi svoja viđenja događanja iz Domovinskog rata. Prigodom obilježavanja pada Vukovara, gostovao je na televiziji N1 gdje je ponovio neke od činjenično netočnih konstrukcija. Sažetak tog intervjua prenio je i Večernji list.
- http://hr.n1info.com/Vijesti/a576509/Stjepan-Mesic-Penava-pokusava-sve-da-i-dalje-odrzi-ratno-stanje-u-Vukovaru.html
- https://www.vecernji.hr/vijesti/mesic-general-tus-je-iznio-plan-kako-bi-se-vukovar-mogao-obraniti-tudman-je-odbio-1446902
Sažetak izjave o Vukovaru donosi Večernji list:
S. Mesić:
„Moglo je biti i drukčije. Došao mi je general Tus, šef našeg glavnog stožera. Pitao sam ga možemo li obraniti Vukovar ili ne, a on je rekao samo u jednom slučaju - da preko sela Martinci uđemo u Vukovar, a prije toga treba uništiti četiri tenka... Ako to ne napravimo u dva dana, doći će 40 tenkova. Zato ih treba uništiti, s vojskom ući u Vukovar, izvući civile, ranjene i druge, i da se onda Vukovar brani kao vojna utvrda, a ne kao grad... Tus mi je to ponovio pred Franjom Tuđmanom kako možemo ući s novom vojskom, novim oružjem u Vukovar, Tuđman nije gledao mene nego Tusa i pitao ga: "Generale, tko zapovijeda u ovom ratu?" Tus mu je rekao: "Vi, predsjedniče." Tuđman je rekao - imate samo provoditi ono što sam zapovjedio. Mi smo otišli i Tus je podnio ostavku na mjesto načelnika glavnog stožera." Komentirajući koji su bili motivi Franje Tuđmana da odbije taj plan, rekao je da je dogovorio da se ne ide dalje s vojnim aktivnostima.“
Analiza neistina:
1. Ne radi se o selu Martinci, nego o selu Marinci koje se nalazi na putu Vinkovci-Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar
2. Pitanje obrane Vukovara tijekom Domovinskog rata nije u domeni političara i politikanata nego struke, kako povjesničara, vojnih znanosti, sigurnosno-obrambenih, socioloških….. Danas postoje brojne znanstvene i stručne analize, napisane kako u Hrvatskoj, Srbiji tako i u inozemstvu koje pokazuju da se Vukovar, s obzirom na raspored, brojnost, opremljenost, organiziranost i sposobnost snaga u napadu i obrani nije mogao obraniti. Vukovar se nije mogao obraniti. O tome svjedoče brojni napisani radovi (navodimo samo neke od njih):
a. Marijan, Davor (listopad 2002.). "Bitka za Vukovar 1991.". Scrinia Slavonica 2: 367-402 pristupljeno 18. studenog 2019.
b. https://hrcak.srce.hr/97264
c. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=134460
d. Mile Dedaković-Jastreb; Alenka Mirković Nađ; Davor Runtić: Bitka za Vukovar, Vinkovci : Neobična naklada, 2000
e. Davor Marijan: Obrana i pad Vukovara, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013.
f. Ante Nazor, Grad je bio meta: bolnica, dom umirovljenika … (srpska agresija na RH i okupacija Vukovara 1991.), Zagreb, studeni 2008
g. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=119836
h. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=119837
i. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=162505
j. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=134461
k. Kadijević, V.: Moje viđenje raspada (1993)
l. Mario Sebetovsky, The Battle of Vukovar: The Battle That Saved Croatia; MARINE CORPS COMMAND AND STAFF COLL QUANTICO VA: 2002
3. Hrvatske oružane snage su pokušale izvesti proboj prema Vukovaru i pomoći obranu već opkoljenog Vukovara te istovremeno pokušati spasiti što veći broj civila koji su ostali u Vukovaru. Više o samoj operaciji se može naći u gore navedenim izvorima. Ovdje ćemo navesti samo neke podatke:
a. Dana 13.10.1991. pokrenuta je prva operacija pokušaja proboja prema opkoljenom Vukovaru. Zbog problema u vođenju operacije te snažne obrane agresora upravo na području Marinaca, akcija nije uspjela. Naše su snage pretrpjele znatne ljudske gubitke.
b. Dana 9.11.1991. pokrenuta je operacija drugog proboja prema opkoljenom Vukovaru koji zbog neorganiziranosti i brojnih drugih problema u zapovijedanju nije uspio nego je doveo do ozbiljnih ljudskih žrtava na strani hrvatskih snaga.
4. Stoga nije istina da se nije pokušalo s organiziranjem i pokušajem proboja prema opkoljenom Vukovaru. Zbog nestručnog planiranja i provođenja operacije nisu uspjele nego su dovele do ozbiljnih ljudskih žrtava s hrvatske strane
5. Nije istina da je „trebalo uništiti samo četiri tenka“. Cijeli potez od Marinaca preko Bogdanovaca do Vukovara branile su snažne snage agresora koje su očekivale novi pokušaj proboja. U tom su cilju i plasirali brojne dezinformacije u hrvatski i strani medijski prostor kako je Hrvatska prodala Vukovar i prepustila ga njegovoj sudbini i da mu ne želi pomoći dok u isto vrijeme brani Hercegovinu. Srbijanski i jugoslavenski vojni vrh su htjeli natjerati hrvatski državni vrh da oslabi obrambene snage na drugim bojišnicama te skupi znatne snage i pošalje ih u proboj prema Vukovaru gdje bi ih dočekali sa svojim snažnim snagama. Vrlo vjerojatno bi došlo do ozbiljnih i brojnih ljudskih žrtava na hrvatskoj strani, proboj ne bi uspio u svojoj osnovnoj namjeri te bi mi došli u situaciju da izgubimo obrambene sposobnosti i na drugim bojišnicama zbog čega bi došli u situaciju mogućeg gubitka cijelog rata. O tome govori i sam Veljko Kadijević.
6. Bitka za Vukovar odvijala se, službeno, u vremenu od 25.8.-20.11.1991. kad je prestao i zadnji otpor u okupiranom Vukovaru. General Tus pristupio je Hrvatskoj vojsci u rujnu 1991., tijekom bitke za Vukovar. Dana 22.11.1992. prestao je biti načelnik Glavnog stožera HV, dakle punu godinu dana nakon pada Vukovara. Nakon toga imenovan je glavnim savjetnikom (to je bio do 1.5.1995.) prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
Na žalost, prigodom ovakvih obljetnica, često se u medijskom prostoru pojavljuju ovakve dezinformacije. Raduje pak činjenica da ih sve manje medija prenosi kao relevantnima, točnima i pouzdanima.
Donosimo i izvadak sa sastanka, održanog 20.11.1991. u Uredu predsjednika Republike gdje razgovaraju predsjednik Tuđman i general Tus:
"Iz ove opće procjene ja imam samo dvije napomene koje su važne na cijelom frontu. Znači, na cijelom našem ratištu neprijatelj želi da postigne vidnije uspjehe. Cilj mu je da zaista pokuša popraviti položaje gdje je to moguće, gdje smo mi slabiji i gdje bi mogao da zauzme neki veći grad. Posebno su mu težnje sada Pakrac, Karlovac, Gospić, možda i Karlobag, ali još nije prijavio interes borbe, za sada nije grupisao veće snage kod Starigrada, ali je na zadarskom području krenuo. Vrlo intenzivno zauzeo je kod Škabrnja jedan dio prostora i ugrožava nam Zadar artiljerijskom i avijacijskom vatrom. To je ovako od najaktualnijega. Kod nas zadatak je jasan, uporna aktivna ta obrana, posebno ovih mjesta, posebno jačanje snaga. Kritični smo sa daljom mobilizacijom zbog naoružanja. Mi imamo mogućnosti mobilizirati ljude, imamo ih na obuci povremeno, nekoliko brigada u Zagrebu.
Uspjeli smo svega dvije brigade pomjeriti iz Zagreba zbog nedostataka naoružanja, a mogli smo još tri do četiri. Ugrožava se i Karlovac. Zbog nedovoljno naoružanja ne možemo odvojiti jače snage na pravcu dole ka Slunju i da koordiniramo sa akcijom u Lici. Bar minimalno naoružanje, to znači cijevi su neophodne pod hitno da se nabave da bi mogli uključiti veće snage. U obrani Vinkovaca i tog šireg rajona, Županja je sada karakteristična. Dole su nešto ojačane snage. Neophodno bi bilo, kažem, sa naoružanjem i još Slavonskog Broda jednu brigadu da naprijed povučemo. Mobilizirali smo još i drugu brigadu, ali nema naoružanja za drugu brigadu, tako da ostajemo s postojećim snagama ojačanim, kažem i istočnoj Slavoniji sa dvije zagrebačke brigade-105. I 101.-obe su tamo. Jedna je na županjskom pravcu, a druga ide na vinkovački pravac. Ova druga iz vinkovačkog pravca biti će upotrebljena na osiguranju i obezbedjenju prodora koji će se vršiti ka Vukovaru za ubacivanje snaga, za podršku snaga koje se bore u Vukovaru i sprečavanje povlačenja."