Informacijske politike i integracija BiH i CG u EU

---

Institut za istraživanje hibridnih sukoba, Zagreb, Hrvatska

i

Institut za društveno-politička istraživanja, Mostar, 

Bosna i Hercegovina

Gordan Akrap, Vedran Matošić, Dražen Barbarić, Ana-Mari Bošnjak, Ivan Kraljević, Branimir Galić, Martin Mikulić, Atlantski savez Crne Gore

---

Zagreb 2026.

Mostar 2026.

Naslov:

Nakladnici:

Za nakladnike:

Urednici: 

Autori/Suradnici:

Kontakt: 

Prijelom: 

Davor Maričić, Institut za elektroničko poslovanje d.o.o. www.INSTITUT.hr  

Tisak: 

PRESSUM – Sveučilište u Mostaru, Mostar, Bosna i Hercegovina

Sufinancirano sredstvima Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske: 

Naslovna fotografija: Gordan Akrap i umjetna inteligencija

 

Izvršni sažetak    1

1. Informacijska okolina Federacije Bosne i Hercegovine 13

1.1. Uvod 13

1.1.1. Konstrukcija "srpsko-hrvatske osovine" i mita o podjeli BiH 18

1.1.2. Miješanje RH u unutarnje procese u BiH i diskreditacija OHR-a 19

1.1.3. Slučaj Kovačević 19

1.1.4. Povijesni revizionizam i potenciranje navodnog UZP-a 19

1.1.5. „Institucionalni i intelektualni“ generatori narativa: Krug 99 i IFIMES 20

1.2. Konstrukcija "srpsko-hrvatske osovine" i mita o podjeli BiH 21

1.3. Miješanje RH u unutarnje procese BiH te diskreditacija OHR 43

1.4. Neutemeljeni i tendenciozni povijesni revizionizam u službi pokušaja diskreditiranja Republike Hrvatske 56

1.5. Diskreditiranje Hrvatske i hrvatskih dužnosnika 67

1.6. Međunarodna korupcija i islamofobija u EU 86

1.7. Sotonizacija američkog analitičara Maxa Primorca 93

1.8. Udruga IFIMES iz Ljubljane, Slovenija 119

1.9. Avdo Avdić – zabrana ulaska u Hrvatsku 122

2. Informacijska okolina Republike Srpske 124

2.1. Uvod 124

2.2. Metodologija istraživanja 125

2.3. Teorijski okvir 126

2.4. Zakon o grobljima kao studijski primjer 127

2.5. Medijski narativi, povijesni kontekst i percepcija ugroženosti 130

2.6. Političko-pravni narativ o ugroženosti Srba 131

2.7. Povijesni narativ 135

2.8. Narativ prava prognanih Srba 138

2.9. Ekološki i teritorijalni narativ 140

2.10. Kulturni i identitetski narativ 142

2.11. Internacionalizacija i vojno-strateški narativ 144

2.12. Retoričke i medijske strategije 145

2.13. Internacionalizacija i delegitimizacija međunarodnih aktera 147

2.14. Medijsko izvještavanje o hrvatskim političkim akterima 148

2.14.1. Andrej Plenković – predsjednik Vlade Republike Hrvatske 148

2.14.2. Zoran Milanović – predsjednik Republike Hrvatske 150

2.15. Zaključak 151

3. Informacijske operacije utjecaja povezane s napisanom Studijom o energetskoj (ne)ovisnosti BiH 153

4. Informacijska okolina Crne Gore 167

4.1. Uvod 167

4.2. Dekonstrukcija povijesti u službi afirmacije prosrpske politike 169

4.3. Institucije RH kao promicatelji ustaštva i destabiliziranja političkih i sigurnosnih prilika u susjednim zemljama 183

4.4. Osobne diskreditacije hrvatskih i crnogorskih političara koji nastupaju s različitih pozicija 192

4.5. Zaključak 199

5. Istraživanje javnog mišljenja u Bosni i Hercegovini 202

5.1. Uvod 202

5.2. Opis karakteristika uzorka 205

5.3. Stavovi prema pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji 210

5.4. Percepcija uloge Republike Hrvatske u procesu europskih integracija Bosne i Hercegovine 213

5.5. Razlike u percepciji Republike Hrvatske s obzirom na sociodemografske karakteristike 215

5.5.1. Spolne razlike 217

5.5.2. Generacijske razlike 217

5.5.3. Obrazovanje 218

5.5.4. Etnička pripadnost 219

5.5.5. Entitetski kontekst 220

5.5.6. Politička orijentacija 221

5.6. Kompozitna mjera percepcije Republike Hrvatske 222

5.7. Prediktori percepcije Republike Hrvatske 224

5.8. Percepcija hrvatskog iskustva i medijskog okruženja u procesu EU integracija BiH: analiza nominalnih varijabli 227

5.8.1. Percepcija koristi od hrvatskog iskustva u pristupanju EU 228

5.8.2. Percepcija uloge Republike Hrvatske u EU integracijama BiH 229

5.9. Medijsko i informacijsko okruženje 229

5.9.1. Generacijske razlike u percepciji informiranosti 229

5.9.2. Ideološka segmentacija informacijske recepcije 230

5.9.3. Obrazovanje i izbor izvora informiranja 231

5.9.4. Ideološka percepcija negativnih medijskih narativa 232

5.9.5. Identitetska dimenzija medijskog povjerenja 232

5.9.6. Povjerenje u hrvatske medije 233

5.10. Kvalitativni uvidi iz otvorenog pitanja 233

5.11. Zaključak 236

6. Istraživanje javnog mišljenja u Crnoj Gori - stavovi mladih o integraciji Crne Gore u EU 241

U suvremenom informacijskom okruženju mediji više nisu samo posrednici u prijenosu informacija između različitih političkih aktera i ciljanih javnosti. Oni predstavljaju jedan od ključnih čimbenika oblikovanja percepcija, društvenih identiteta, tumačenja povijesti, kolektivnog razumijevanja stvarnosti te projekcije poželjnih budućnosti. 

U društvima obilježenima složenim političkim odnosima, povijesnim prijeporima i neriješenim društvenim, političkim, gospodarskim, sigurnosnim kao i institucionalnim pitanjima, medijski sadržaji često nadilaze funkciju informiranja. Postaju važan instrument političkog tumačenja, uokvirivanja stvarnosti uporabom različitih poruka i simbola te konstrukcije društvenih narativa. Bosna i Hercegovina, kao država obilježena složenim ustavnim ustrojem, višestrukim identitetskim slojevima i dugotrajnim političkim i društvenim prijeporima, predstavlja posebno relevantan prostor za proučavanje odnosa između medija, politike i javnog diskursa. U vrlo sličnom, zahtjevnom i izazovnom trenutku nalazi se i Crna Gora koja je opterećena brojnim otvorenim pitanjima od kojih neka posežu čak i za ukidanjem njene državnosti. 

Sukobi i ratovi odavno se više ne vode isključivo u fizičkoj domeni, na klasičnoj bojišnici. Uz vojne, političke, sigurnosne, društvene, izvještajno-sigurnosne, religijske, digitalne i gospodarske instrumente moći, informacijski prostor je jedno od ključnih područja u kojem postoji strateško nadmetanja različitih čimbenika (država, političkih pokreta, interesnih skupina i pojedinaca). Borba za kontrolu narativa, oblikovanje percepcija i usmjeravanje kognitivnih procesa javnosti predstavlja sastavni dio gotovo svakog političkog i društvenog procesa. Sposobnost utjecaja na pojedinačnu, grupnu kao i na kolektivnu percepciju društvene stvarnosti, a time i na proces donošenja odluka, postala je jedan od najvrjednijih resursa suvremenog doba.

U takvom kontekstu mediji imaju iznimno važnu ulogu jer svojim izborom tema, načinom tumačenja događaja, izborom sugovornika i uporabom određenih jezičnih obrazaca i narativa, aktivno sudjeluju u oblikovanju percepcije i tumačenja političkih procesa. Mediji više nisu samo prijenosnici informacija. Oni su važan čimbenik koji oblikuje informacijski prostor, sudjelujući u stvaranju interpretativnih okvira uz pomoć kojih različite publike tumače političke događaje, međunarodne odnose i društvene procese. Granica između informiranja, političkog aktivizma, strateške komunikacije i informacijskog djelovanja pritom postaje sve nejasnija. Upravo zato analiza medijskih sadržaja danas nije samo pitanje postojanja novinarske etike ili informacijsko-komunikoloških istraživanja. To je i pitanje s kojim se povezuje društvena i politička stabilnost te nacionalna sigurnost. Posebno je važno razumjeti na koji način mediji predstavljaju susjedne države i njihove političke aktere budući da informacijski sadržaji izravno utječu na javno mnijenje, međudržavne odnose i političku komunikaciju.

Tri desetljeća nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma te Daytonskih mirovnih sporazuma, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava s brojnim izazovima vezanima uz funkcioniranje političkog sustava, odnose između konstitutivnih naroda, proces europskih integracija te definiranje vlastitog položaja unutar regionalnog i međunarodnog okruženja. Bosna i Hercegovina predstavlja jedno od najosjetljivijih informacijskih okruženja u Europi. Njezina složena ustavna arhitektura, brojna neriješena politička pitanja, duboke identitetske podjele te trajna izloženost unutarnjim i vanjskim političkim utjecajima stvaraju prostor u kojem medijski narativi imaju iznimnu moć oblikovanja stvarnosti. Informacijski prostor Bosne i Hercegovine stoga nije samo arena javne rasprave, nego i prostor u kojem se oblikuju društvene percepcije legitimnosti, političke pripadnosti, kolektivnih identiteta te različiti modeli mogućeg budućeg razvoja države.

Republika Hrvatska zauzima posebno mjesto u političkom, informacijskom i medijskom prostoru Bosne i Hercegovine. Kao članica Europske unije i NATO-a, potpisnica Daytonskih sporazuma te država koja s Bosnom i Hercegovinom dijeli najdužu kopnenu granicu, Hrvatska je neizostavan čimbenik očuvanja stabilnosti i sigurnosti BiH. Istodobno je, radi zaštite ustavnih prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji je jedan od tri ravnopravna i konstitutivna naroda, hrvatska politika prema BiH redovito predmet intenzivnih političkih rasprava, različitih tumačenja i često suprotstavljenih medijskih prikaza. Kako u BiH, tako i u određenim krugovima u RH. Upravo zbog toga način na koji pojedini mediji tumače otvorena pitanja moguće integracije BiH u EU i NATO savez, i s tim procesima povezanu Hrvatsku, hrvatske institucije i hrvatske političke predstavnike, predstavlja važan pokazatelj političkog i društvenog stanja (ali i procesa) u BiH.

Bosna i Hercegovina pritom nije jedino promatrano informacijsko okruženje u ovoj studiji. Istraživanje obuhvaća i informacijski i medijski prostor Crne Gore, države koja posljednjih godina prolazi intenzivne političke, identitetske i geopolitičke transformacije. Kao i u Bosni i Hercegovini, medijski diskurs u Crnoj Gori često nadilazi okvire klasičnog izvještavanja te postaje prostor sukobljavanja različitih političkih, vjerskih, nacionalnih i geopolitičkih narativa. Studija pokazuje da se određeni obrasci tumačenja i prikazivanja Republike Hrvatske, hrvatske politike i regionalnih odnosa pojavljuju u oba promatrana (informacijski i medijski) sustava, premda u različitim intenzitetima i u skladu s posebnim lokalnim osobitostima i kontekstima. Upravo zbog toga ova studija ne promatra pojedine objave kao izolirane jedinke, nego nastoji identificirati šire (i regionalne) trendove koji utječu na oblikovanje percepcija, političkih stavova i međudržavnih odnosa u jugoistočnoj Europi.

Institut za istraživanje hibridnih sukoba sa svojim partnerima, kontinuirano prati pojave koje mogu negativno utjecati na stabilnost BiH te CG, pouzdanost i vjerodostojnost informacijskih prostora u BiH i CG, razvoj i složenost međunacionalnih odnosa te dostignutu razinu otpornosti demokratskih procesa. Ova studija nastala je kao rezultat potrebe za sustavnom analizom medijskih sadržaja koji se odnose na pristupanje BiH i Crne Gore u EU, odnosa s Republikom Hrvatskom te stvaranja narativa o hrvatskim i stranim čimbenicima, s posebnim naglaskom na položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori u promatranom periodu. 

Predmet istraživanja obuhvaća medijsko izvještavanje odabranih televizijskih kuća, internetskih portala, političkih emisija, komentatorskih sadržaja i autorskih analiza objavljenih tijekom 2025. i 2026. godine. Analizirane su stotine medijskih objava, emisija, tekstova, komentara, intervjua i političkih analiza objavljenih na najutjecajnijim televizijskim postajama i internetskim portalima. Cilj istraživanja nije bio vrednovati političke stavove pojedinih medija niti ograničavati pravo na kritiku političkih aktera. Naime, demokratska društva počivaju na slobodi izražavanja, pluralizmu mišljenja i otvorenoj javnoj raspravi. Međutim, bitno je analizirati pojave u kojima informacije prelaze granicu profesionalnog izvještavanja te postaju instrument oblikovanja političkih percepcija selektivnim prikazivanjem biranih informacija te tendenciozno tumačeći činjenica, emocionalnim uokvirujući događaje ili pak sustavno ponavljajući unaprijed definirane narative. O tome smo već napisali brojne analize neistinitih informacijskih sadržaja tijekom provedbe projekta Atena (www.iihs.hr/atena) Posebna pozornost posvećena je identifikaciji dominantnih komunikacijskih obrazaca, ponavljajućih narativa, retoričkih strategija i diskurzivnih tehnika koje utječu na oblikovanje javnih mišljenja i stavova.

Ovdje objavljeno istraživanje temelji se na kvalitativnoj analizi sadržaja. Time se omogućuje detaljno proučavanje načina na koji se pojedine teme predstavljaju javnosti. Analitički okvir obuhvaća proučavanje izbora tema, naslova, simboličkih elemenata, korištenih izvora, vrijednosnih kvalifikacija, emocionalnih poruka i obrazaca tumačenja. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje elemenata selektivnog izvještavanja i distribucije neistina, senzacionalizma, političke pristranosti, propagandnih obrazaca te komunikacijskih tehnika kojima se pokušava utjecati na oblikovanje javnog mnijenja. Rezultati istraživanja ukazuju na postojanje više dominantnih narativnih obrazaca koji se pojavljuju u različitim medijima i distribuiraju putem različitih komunikacijskih kanala. Ti obrasci nadilaze pojedinačne novinarske priloge ili izolirane uredničke odluke. Određene teme, politički akteri i događaji često se tumače putem unaprijed definiranih ideoloških i političkih okvira. Pritom se mogu uočiti obrasci koji uključuju personalizaciju političkih sukoba, simboličko povezivanje suvremenih događaja s povijesnim sukobima, stvaranje pojednostavljenih modela tumačenja te uporaba emocionalno snažnih narativa u svrhu mobilizacije vlastite publike, produbljivanja postojećih te unošenja dodatnih podjela. Takve pojave zaslužuju posebnu pozornost jer posjeduju obilježja zlonamjernih informacijskih operacija utjecaja kojih je cilj dugoročno oblikovanje korpusa javnog znanja ciljanih publika. A time i utjecaja na procese odlučivanja u duljem vremenskom periodu.

Poseban istraživački interes usmjeren je na fenomen negativnih utjecaja iz spektra hibridnih prijetnji, s naglaskom na njihovu informacijsku sastavnicu. Mediji, društvene mreže, digitalne platforme i različiti oblici javne komunikacije sve češće se koriste za pokušaje oblikovanja korpusa javnog znanja. U tom kontekstu analiza informacija omogućava bolje razumijevanje načina na koji se političke poruke stvaraju, dijele i prihvaćaju unutar određenih društvenih skupina.

Posebno zabrinjava činjenica da se dio analiziranih sadržaja ne temelji na klasičnoj novinarskoj funkciji informiranja, nego na stvaranju simboličkih konstrukcija koje pojedine političke aktere, institucije ili države prikazuju putem unaprijed definiranih obrazaca moralne i političke delegitimizacije. U takvom informacijskom okruženju činjenice postaju manje važne, podređuju se željenom narativu. Politički protivnici prestaju biti legitimni sugovornici te se pretvaraju u protivnike kojima se pripisuju negativne namjere, skrivene agende te pripisuje povijesna odgovornost za različite društvene probleme.

Analiza medijskog prostora Crne Gore pokazuje pak postojanje relativno konzistentnog skupa narativa kojima se Republika Hrvatska prikazuje kao politički, sigurnosni i identitetski protivnik srpskog naroda i dijela crnogorske javnosti. Za razliku od bošnjačkog medijskog prostora u Bosni i Hercegovini, gdje dominiraju optužbe o navodnom hrvatsko-srpskom dogovoru na štetu Bosne i Hercegovine, u prosrpskim medijima Crne Gore, Hrvatska se primarno prikazuje kao nasljednica neprijateljske politike prema Srbima te kao regionalni eksponent euroatlantskih interesa usmjerenih protiv Srbije i srpskog političkog faktora na Zapadnom Balkanu.

U promatranom razdoblju posebno su se istaknuli online portali putem komentara, autorskih tekstova, političkih izjava i tumačenja, koji sustavno stvaraju i ponavljaju negativne narative o Hrvatskoj kao državi koja koristi članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu za ostvarivanje političkog pritiska na države Zapadnog Balkana. Hrvatska se pritom ne prikazuje kao ravnopravan partner ili susjedna država koja legitimno zastupa vlastite nacionalne interese, nego kao čimbenik koji nastupa s pozicije političke nadmoći, mentorstva i ucjene. Takvim pristupom Hrvatska se opisuje kao hegemonist koji pokušava politički disciplinirati Bosnu i Hercegovinu kao i Crnu Goru, dok se svaki oblik kompromisa ili dijaloga od strane dijela političkih elita iz tih država prikazuje kao izraz njihove slabosti, na osobnoj i institucijskoj razini. 

Drugi informacijski obrazac temelji se na stalnom povezivanju suvremene Republike Hrvatske s Nezavisnom Državom Hrvatskom i ustaškim pokretom. U analiziranim medijskim sadržajima događaji iz suvremenog političkog i društvenog života često se tumače kroz prizmu Drugoga svjetskog rata, pri čemu se stvara dojam povijesnog kontinuiteta između NDH i današnje hrvatske države. Takav pristup posebno dolazi do izražaja u izvještavanju o sportskim događajima, glazbenim manifestacijama, navijačkim incidentima i raspravama o obrazovnom sustavu. Pojedinačni incidenti ili izjave generaliziraju se na čitavo hrvatsko društvo, dok se sporadične pojave predstavljaju dokazom navodnog institucionalnog toleriranja ekstremizma. Posljedica takvog diskursa jest stvaranje slike o Hrvatskoj kao državi koja nije raščistila s vlastitom prošlošću te koja nastavlja provoditi neprijateljske politike prema Srbima i srpskom identitetu.

Treći dominantni narativ prikazuje Hrvatsku kao dio šireg zapadnog političkog i sigurnosnog projekta usmjerenog prema ograničavanju utjecaja Srbije na Zapadnom Balkanu. U tom okviru hrvatska vanjska politika prikazuje se kao produžena ruka zlonamjernih interesa Europske unije, NATO saveza, Njemačke ili pojedinih zapadnih država. Analizirani sadržaji često sugeriraju postojanje koordiniranih političkih, medijskih i diplomatskih aktivnosti usmjerenih protiv interesa Srbije. 

Studija pokazuje da se ovakvi informacijski i komunikacijski procesi ne odvijaju spontano. Stvaraju se dugotrajnim ponavljanjem istih informacijskih sadržaja i komunikacijskih obrazaca, korištenjem istih izvora, ponavljanjem istih tumačenja te uključivanjem pojedinih političkih, medijskih i kvazi-akademskih autoriteta koji određenim narativima daju privid stručne, međunarodne ili znanstvene legitimnosti. Upravo u tom neprestanom ponavljanju leži njihova stvarna snaga. Cilj suvremenih informacijskih operacija nije nužno uvjeriti publiku u određenu tvrdnju, nego stvoriti emocionalni i kognitivni okvir unutar kojeg će određene tvrdnje djelovati logično, očekivano i samorazumljivo.

Ova studija nema za cilj donositi konačne prosudbe političke i društvene stvarnosti niti ponuditi rješenja za složena pitanja odnosa u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Studija nastoji doprinijeti razvoju znanstvenih istraživanja medija, političke komunikacije i informacijskih operacija u tim državama, ali i otvoriti prostor za stručnu raspravu o ulozi medija u BiH i CG te zlonamjernog oblikovanja javnog znanja. U vremenu kada je informacijski prostor prepoznat i shvaćen kao još jedna domena u kojoj se odigravaju sukobi i ratovi (uz kopno, more, zrak, svemir i kiberprostor), sposobnost prepoznavanja zlonamjernih obrazaca oblikovanja javnog znanja, postaje pitanje na kojem se temelji strateška otpornost svakog društva. Demokratski sustavi ne mogu se braniti isključivo vojnim ili sigurnosnim mehanizmima. Njihova dugoročna stabilnost ovisi o kvaliteti prostora javnog znanja, povjerenju građana u institucije te sposobnosti društva da razlikuje činjenice od neistina i propagande, argumente od političkih konstrukcija i legitimnu kritiku od sustavne diskreditacije.

Stoga ova studija ne predstavlja samo pregled medijskih objava tijekom jednog vremenskog razdoblja. Ona predstavlja pokušaj razumijevanja dubljih procesa koji oblikuju suvremeni informacijski prostor Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Njezina svrha nije proizvesti nove podjele, nego doprinijeti razumijevanju mehanizama kojima se zlonamjerno pokušava oblikovati javno znanje, a time i društveni odnosi u promatranim državama. Samo argumentiranom, dokumentiranom i metodološki utemeljenom analizom, moguće je graditi otpornost na dezinformacije, propagandu i druge oblike zlonamjernog informacijskog djelovanja koji dugoročno narušavaju kvalitetu javne rasprave i društveno zajedništvo.

Za akademsku zajednicu rezultati istraživanja predstavljaju vrijedan doprinos proučavanju odnosa između medija, identiteta i politike u društvima i državama s brojnim otvorenim pitanjima. Za svijet medija, ova studija može poslužiti kao poticaj za dodatno promišljanje profesionalnih standarda, njihove suodgovornosti za stanje javnog znanja te važnosti uravnoteženog, objektivnog, istinitog i potpunog izvještavanja. U širem društvenom smislu, ova studija doprinosi razumijevanju načina na koji informacije oblikuju percepcije političkih aktera, međunacionalne odnose, regionalnu suradnju te ukazuje na potrebu razvoja otpornog, slobodnog, transparentnog i pluralnog javnog informacijskog prostora i medijskog okruženja.

Institut za istraživanje hibridnih sukoba sa svojim partnerima ovom publikacijom želi pridonijeti razvoju kulture kritičkog promišljanja informacijskog prostora te otvoriti akademsku i stručnu raspravu o ulozi medija u oblikovanju političkih procesa u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Vjerujemo da je upravo takva rasprava nužan preduvjet jačanja demokratske otpornosti, međusobnog povjerenja i stabilnosti kako u tim državama tako i na području Zapadnog Balkana.

U vremenu kada se bitke za teritorij sve češće zamjenjuju bitkama za percepciju, razumijevanje načina (kao i instrumenata) oblikovanja informacijskog prostora postaje jednako važno kao razumijevanje političkih, gospodarskih, religijskih, povijesnih i sigurnosnih procesa. Upravo zato ova studija nije samo analiza informacijskog okoliša i medijske slike tih država. Ova je studija analiza informacijskih okolina dviju država, jednog od ključnih prostora u kojem se danas oblikuje (i zlonamjerno) politička i društvena stvarnost kako bi se utjecalo na njihovu budućnost.