Bivši predsjednik RH, S. Mesić već nekoliko godina uporno iznosi svoja viđenja događanja iz Domovinskog rata. Prigodom obilježavanja pada Vukovara, gostovao je na televiziji N1 gdje je ponovio neke od činjenično netočnih konstrukcija. Sažetak tog intervjua prenio je i Večernji list.

Na obljetnicu pada Vukovara, nakon što je već puno puta prokazana kao dezinformacija, u javnosti se opet pojavljuju tekstovi kojima se tzv. „Optužnica“ stavlja u povijesno i činjenično netočan kontekst.

Bolest COVID 19 ne prihvaćaju svi na isti način. Na žalost, i dalje ima onih koji nisu svjesni sve složenosti problema s kojim se suočava prvenstveno zdravstveni sustav. Trenutno se, poučeni iskustvima od početka ove godine, nalazimo u fazi drugačijeg pristupa ovoj bolesti. Naglasak je stavljen na učinkovitu prevenciju širenja virusa i razvoja težih oblika bolesti, te shodno tome i pokušaj prevencije ozbiljnijih posljedica po druge domene ljudskog života i rada. Prosvjedi kojima se pokušava negirati postojanje virusa SARS-CoV-2 su „stigli“ i u Hrvatsku. Na žalost, sa sličnim i istim porukama koje bitno smanjuju mogućnost učinkovite prevencije širenja virusa.

S obzirom na veliku količinu informacija kojima smo svaki dan zasuti, za pretpostaviti je da se među njima kriju i netočne informacije koje su nam kao takve proslijeđene bilo svjesno bilo nesvjesno. Iako već nekoliko godina djelujemo u pravcu prepoznavanja te javnog diskreditiranja plasiranih dezinformacija, njihovih autora, namjera i posljedica, mišljenja sam da je potrebno podsjetiti primatelje podataka i informacija na temeljne postavke i aktivnosti koje svaki od nas, koji ne mora biti posebno dobro upućen u problem i temu o kojoj prima podatke i informacije treba znati kako bi samostalno mogli prepoznati dezinformaciju.

Bolest COVID 19 i dalje je predmet brojnih dezinformacija koje se dijele putem mobilnih komunikacijskih platformi i društvenih mreža. Iako mediji učinkovito detektiraju i prokazuju dezinformacije povezane s ovom bolesti, one se uporno i stalno ponavljaju i egzistiraju u javno prostoru. Stoga je neophodno češće odgovarati na takve aktivnosti prokazujući ih u svojoj njihovoj štetnosti po, ne samo zdravlje, nego i sve druge aspekte ljudskog života i rada u ovako zahtjevnim vremenima.

Bolest COVID 19 i dalje je predmet brojnih dezinformacija koje se dijele putem mobilnih komunikacijskih platformi i društvenih mreža. Iako mediji učinkovito detektiraju i prokazuju dezinformacije povezane s ovom bolesti, one se uporno i stalno ponavljaju i egzistiraju u javno prostoru. Stoga je neophodno češće odgovarati na takve aktivnosti prokazujući ih u svojoj njihovoj štetnosti po, ne samo zdravlje, nego i sve druge aspekte ljudskog života i rada u ovako zahtjevnim vremenima.

Modern hybrid attackers, very often, use the numerous advantages of digital media and social networks in order to amplify the data and information with which they want to spread their influence and impose their own positions by posting (dis)information.

Suvremeni hibridni napadači vrlo često koriste brojne prednosti digitalnih medija i društvenih mreža kako bi širili podatke i informacije kojima žele širiti svoj utjecaj te nametati vlastite stavove plasiranjem dezinformacija. 

O dezinformacijama koje se u jeku pandemije koronavirusa šire društvenim mrežama, njihovim vrstama i razlozima puštanja u javnost te tome tko bi mogao stajati iza njih razgovaramo s dr. sc. Gordanom Akrapom, predsjednikom Instituta za hibridne ratove 

Stručnjak za sigurnost dr. Gordan Akrap u Dnevniku Nove TV govorio je o cyber ratu koji se vodi paralelno s borbom protiv širenja zaraze koronavirusom.

Mediji, a posebno različite društvene mreže te aplikacije za razmjenu poruka mobilnim uređajima, najčešće su sredstvo za brzo, učinkovito dijeljenje dezinformacija prema ciljanim publikama, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Cilj dezinformatora je najčešće razbijanje nacionalnog zajedništva u mirnodopskim i/ili kriznim situacijama, smanjivanje obrambenih sposobnosti napadnutog, izazivanje kaosa, nereda, nesigurnosti, nepovjerenja u državne institucije te poticanje nereda i nasilja na otvorenim prostorima kao krajnji cilj destabilizacije društva i države.

At the end of the 20th century, starting with the Croatian Homeland War until operation Allied Force in 1999, a change in the importance of influence operations in crisis and war management was evident. Influence operations became, slowly but surely, the primary model of crisis creation and management with the aim of imposing one’s will on a selected target audience.