O informaciji te informacijskoj i komunikacijskoj znanosti


Informacije/obavijesti nalaze se u ishodištu analize informacijskih znanosti koje, kao jednu od ključnih odrednica informacije, analiziraju njenu svrhovitost (relevantnost), točnost, potpunost, istinitost, vjerojatnost. S informacijama nužno je povezati i komunikaciju. Informacija je sadržaj koji se određenim sredstvom, komunikacijskim kanalom, čini dostupnom određenom primatelju. Informacija i komunikacijski kanal nužno su usmjereni jedno na drugo. Posjedovanje savršene informacije samo po sebi nema i ne može imati željeni učinak. Učinkovitost informiranja/obavještavanja ciljane publike, odnosno izlaganje određene ciljane publike informaciji i nekom od njenih izvedenica ovisi o tri čimbenika:
1. Informacija kao informacijski sadržaj koji je kao takav pripremljen za distribuciju prema ciljanoj publici
2. Komunikacijski kanal koji se koristi kao sredstvo kojim se informacijski sadržaj čini dostupnim ciljanoj publici te
3. Vremenski okvir u kojem se informacija šalje/prima u tom proces.

Stoga je pri raščlambi utjecaja informacija i njenih izvedenica nužno uzeti u obzir sve odrednice koje utječu na učinkovitost procesa informiranja/obavještavanja. Naime, odnos informacije i komunikacijskog kanala je jednostavno usporediti s vodom i vodovodnim cijevima. Vodovod ima smisla ako prenosi vodu do korisnika. Vodovod bez vode nema potreba postojanja. Ovim se analizama, odnosa informacija i svih njenih izvedenica te komunikacijskih kanala, trebaju baviti informacijske i komunikacijske znanosti. Druge znanosti se pak trebaju baviti izučavanjem posljedica koje informacija i njene izvedenice proizvode unutar pojedinog znanstvenog područja te posebno na multidisciplinarnoj razini. 
Informacijska znanost bavi se stvaranjem, prikupljanjem, prepoznavanjem, tumačenjem, organizacijom, pohranjivanjem, pretraživanjem, podjelom, preoblikovanjem i uporabom podataka i informacija. Informacijske znanosti opisuju pretvorbe informacije u druge oblike korisne ljudskom umu nužne za donošenje odluka. Poznata je klasična DIKW (Data-Information-Knowledge-Wisdom, odnosno Podatak-Obavijest-Znanje-Mudrost) hijerarhija koja se u posebnim slučajevima pretvara u DIKIW Data-Information-Knowledge-Intelligence-Wisdom, odnosno Podatak-Obavijest-Znanje-Izvjesna-Mudrost) hijerarhiju. Stoga je potrebno približiti ovo nazivlje čitateljima i ukazati na hrvatske prijevode.

Podatak

Prema Hrvatskoj enciklopediji, podatak je poznata ili pretpostavljena činjenica na osnovi koje se oblikuje informacija. Ta se činjenica dogodila, ona postoji i istinita je. Sastoji se od skupa kvantitativnih parametara koji se mogu zapisati kao nizovi znakova ili nizovi brojeva. Sama za sebe nema nikakvo značenje zbog čega grupiranje podataka koji nisu povezani u smislenu cjelinu ne pridonosi njihovom razumijevanju, shvaćanju, tumačenju. Podatke čovjek ili neki uređaj, putem osjetila (prirodnih i/ili tehničkih) koje ima prima bilo izravno bilo posredno. Podatci se sastoje od skupa kvantitativnih parametara koji opisuju neku činjenicu ili zbivanje. Podatak je temeljno gradivo u procesu stvaranja informacije/obavijesti. 

 

 

Slika 1: podatak-informacija-znanje-izvjesnica-mudrost-odlučivanje-djelovanje

Obavijest/Informacija

Prema hrvatskoj enciklopediji, informacija ili obavijest jest skup podataka kojem je pripisano određeno značenje koji time prestaju biti podaci. Time se gubi višeznačnost i neodređenost podatka. To je i osnovni element komunikacije koji, primljen u određenoj situaciji, stvara uvjete za stvaranje novog te povećavanje postojećeg znanja. Upravo je znanje koje se posjeduje ključni čimbenik u procesu tumačenja podataka i njihove pretvorbe u informacije/obavijesti. Hrvatski jezični portal pak informaciju definira kao: (1) pismeno ili usmeno priopćen podatak ili novost te (2) tehnički element spoznaje ili osnovni podatak koji se zahvaljujući kodu može prenijeti i sačuvati. Bitno je naglasiti da je informacija/obavijest smislena, istinita i razumljiva poruka koju pošiljatelj šalje a primatelj prima. Sredstvo u posredovanju prijenosa obavijesti je komunikacijski kanal. Ključna osobina informacija jest njihova podložnost tumačenju i obradi, trenutnoj ili pak naknadnoj.

Znanje

Prema Hrvatskoj enciklopediji, znanje je (1) sustav i logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje se prihvaćaju i trajno zadržavaju u svijesti; (2) skup činjenica, informacija i vještina stečenih izobrazbom ili iskustvom radi teorijskoga ili praktičnoga razumijevanja i rješavanja problema. Prema jezikoslovac.com, znanje je teoretsko ili praktično poznavanje predmeta. Znanje predstavlja proces shvaćanja, razumijevanja, vrednovanja, pamćenja i tumačenja informacija. Znanje je i razumijevanje informacija uz pomoć različitih (bilo svjesno bilo nesvjesno) primjene analitičkih modela obrade informacija koje organizacija ili pojedinac stječu obrazovanjem i iskustvom. 

Izvjesnica

Prema Leksikonu izvještajnog nazivlja, izvjesnica (hrvatski prijevod engleske riječi inteligence) je uradak koji nastaje kao učinak (izvještajnog) procesa, prikupljanja, obrade, raščlambe, povezivanja, vrednovanja i tumačenja raspoloživih obavijesti/informacija što se odnose na pojedine događaje, procese, osobe, strane zemlje ili područja. Izvjesnica je nadograđeno znanje. Izvjesnica se dijelom temelji na informacijama do kojih se došlo primjenom posebnih mjera i radnji koje stoje na raspolaganju obavještajnim zajednicama, a kojima se zadire u ljudska prava.

Mudrost

Prema Hrvatskoj enciklopediji, mudrost je sposobnost stjecanja pravoga znanja, odnosno oko stjecanja uvida u ono što jest poradi uvida samoga. Predstavlja razboritost, sposobnost prosudbe i stvaranje temelja za donošenje odluka. Mudrost predstavlja razvijeno znanje kojim se rezultati analitičkog procesa (od prikupljanja podataka) svode na temelj za donošenje odluka, odnosno na usuglašenost i usklađenost između ljudske volje, postojećeg znanja te razloga i svrhe donošenja odluka.

Izvedenice obavijesti

Prethodno navedeni pojmovi određeni su istinitim i točnim podacima, kvalitetnim i pouzdanim vrednovanjima i tumačenjima. Zato govorimo o istinitim znanjima. Međutim, u životu je stvarnost znatno drugačija. Informacijski prostor u kojem se krećemo i koji utječe na naše spoznajne procese, obiluje različitim izvedenicama informacije/obavijesti kako je prikazano na slici 2. Iako je definicija opisana na hrvatskom jeziku, nazivi su navedeni na engleskom kako bi se uvidjela i spoznala razlika.

 

 

LAŽNI (NEISTINIT) SADRŽAJ (DJELOMIČNO ILI U POTPUNOSTI)

ISTINIT SADRŽAJ (POTPUNO)

PLASIRANA/DISTRIBUIRANA SA ZLOM NAMJEROM

 

DISINFORMATION

 

MALINFORMATION

PLASIRANA/DISTRIBUIRANA BEZ ZLE NAMJERE

 MISINFORMATION

 INFORMATION

Slika 2: Informacija/obavijest i njene izvedenice – englesko nazivlje


Prema slici 2 možemo utvrditi njihove definicije (engleskih naziva): 

Disinformation je netočna informacija koja je namjerno stvorena ili širena s izričitim ciljem da uzrokuje štetu. Proizvođači obično imaju političke, financijske, psihološke ili društvene motive. 

Misinformation je netočna informacija koja pak nije svjesno (od strane onoga tko je dijeli) namijenjena nanošenju štete činom njene daljnjeg dijeljenja. Na primjer, pojedinci koji ne znaju da je informacija netočna mogu je širiti na društvenim mrežama u pokušaju da budu od pomoći.

Malinformation je istinita informacija koja se namjerno dijeli s ciljem nanošenja štete. To uključuje privatne ili otkrivajuće informacije koje se šire kako bi se naškodilo osobi ili reputaciji.

Iz navedene se tablice prepoznaje ključna razlika svakog od ovih pojmova. Iz tih ćemo razlika, a na temelju prijedloga relevantnih stručnjaka koji se bave teorijom informacijskih znanosti, ponuditi rješenja koja su objašnjenja u drugim knjigama (Teorija informacijske znanosti prof.dr.sc. Miroslava Tuđmana).
   

 

LAŽNI (NEISTINIT) SADRŽAJ (DJELOMIČNO ILI U POTPUNOSTI)

ISTINIT SADRŽAJ
(POTPUNO)

PLASIRANA/DISTRIBUIRANA SA ZLOM NAMJEROM

 PROTUOBAVIJEST

 ZLONAMJERNA OBAVIJEST

PLASIRANA/DISTRIBUIRANA BEZ ZLE NAMJERE

PSEUDOBAVIJEST

 OBAVIJEST

Slika 3: Informacija/obavijest i njene izvedenice – hrvatsko nazivlje

Obavijest je istinita i točna informacija nastala u dobroj vjeri. Protuobavijest je negacije obavijesti.
Postoje njene brojne definicije koje objašnjavaju zašto je ona negacija obavijesti i zbog čega ju je potrebno prevesti kao protuobavijest.

1. Agencija za elektroničke medije (Europska komisija) - provjerljivo lažne ili obmanjujuće informacije dizajnirane, prezentirane i distribuirane radi ostvarenja ekonomske, političke ili druge koristi te s namjerom obmanjivanja javnosti. Kao takve, one mogu prouzročiti štetu i predstavljati prijetnju demokratskim političkim procesima i javnom dobru, kao što su zaštita zdravlja građana, okoliša ili sigurnosti (provjerljivo lažne ili obmanjujuće informacije dizajnirane, prezentirane i distribuirane radi ostvarenja ekonomske, političke ili druge koristi s namjerom obmanjivanja javnosti)

2. Policijska-akademija.gov - zavaravajuće, izmišljene, netočne informacije koje govore o događajima koji se nikada nisu dogodili ili izjavama koje nikada nisu bile izrečene, a mogu nastati namjerno ili slučajno

3. Hrvatska enciklopedija - namjerno krivo dana obavijest lažna sadržaja radi obmanjivanja, zavođenja u bludnju; također vijest netočna zbog neprovjeravanja podataka, npr. u glasilima

4. CIA : na ruskom, dezinformatisiya. Zanatski žargon za (1) bilo koju informaciju koju je jedna vlada izmislila ili iskrivila na nepripisivoj ili lažno pripisanoj osnovi u svrhu utjecanja na radnje jedne ili više vlada, međunarodnih organizacija, službenika, pojedinaca, javnih ili privatnih subjekata na način promicati političke i vojne ciljeve prvoga; (2) u operacijama dvostrukog agenta ili ratnim operacijama prijevare, sve podmetnute informacije, bile istinite (kako bi se "izgradio" dvostruki agent ili utvrdila njegova bona fides u očima opozicije) ili izmišljene; (3) “Pažljivo izmišljene neistine koje je pripremila obavještajna služba u svrhu obmane, obmane, narušavanja ili potkopavanja povjerenja u pojedince, organizacije ili vlade.” 
Odjel za dezinformiranje: bivši odjel Prve glavne uprave (Fisrt Chief Directorate) sovjetskog KGB-a koji je prvobitno osnovan 1959. pod vodstvom Ivana I. Agayanca, tijekom prve godine mandata Aleksandra Šelepina kao predsjedavajućeg KGB-a. 

5. Stvaranje  i širenje pogrešnih ili lažnih informacija kako bi se narušila slika ciljanog neprijatelja. Izraz se pripisuje KGB-u, koji je često koristio tu praksu. Tipične KGB-ove disinformation operacije uključuju krivotvorene dokumente namijenjene diskreditaciji Sjedinjenih Država. Na primjer, u lipnju 1957. KGB-ov stručnjak dostavio je egipatskim novinama kopije pisama koje je navodno napisao Abba Eban, izraelski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, Charlesu Maliku, ministru vanjskih poslova Libanona. Eban je navodno napisao da "ogorčeno neprijateljstvo između naših zemalja... uzrokuje meni onoliko boli koliko i vama." I Izrael i Libanon osudili su krivotvorine. Ali bili su toliko naširoko emitirani i objavljeni u egipatskim medijima da mnogi Egipćani nisu vjerovali demantijima. To je jedna od svrha ovog procesa: do trenutka kada se sazna istina, šteta je učinjena. U drugom incidentu krivotvorenja, Sovjeti su 1986. američkim medijima podijelili kopije lažnog pisma službenika američke informativne agencije upućenog senatoru Daveu Durenbergeru, predsjedniku Senatskog odbora za izvještajno-sigurnosne poslove u kojem je iznosio propagandni plan za iskorištavanje Katastrofa nuklearne elektrane u Černobilu. Povjerenstvo je kasnije objavilo krivotvorinu i analizu načina na koji je dokument krivotvorina napravljena. Godine 1981. KGB je krivotvorio pismo predsjednika Reagana španjolskom kralju; krivotvorina je otkrivena i nije došlo do incidenta. Sovjeti su koristili izraz "aktivne mjere" za opisivanje takvih operacija. Obično su bili kratkotrajni.

6. Ciljano  širenje lažnih informacija te jedna od mjera utjecaja.

7. Ruski  izraz za aktivnost i informacijski sadržaj kojim se pokušava izazvati zabunu za drugu stranu lansiranjem lažnih ili točnih izvješća ili mješavinom obojega. Cilj je, putem masovnih medija prikazati protivničku politiku i ciljeve kojima teži drugačije nego što oni doista jesu kako bi se pojedinac, a prije svega javnost, dovelo u zabludu na donošenje lažnih zaključaka. Čak i istinita informacija može izazvati iritaciju jer, ako je svjesno odigrana, druga strana može je smatrati lažnom.

8. Lažno  (fr. Des - Uništavanje, sprečavanje I lat. Informatio - obaveštenje) informisanje, netačan podatak. Može biti izmišljena, delomično netačna ili mešanjem drugih činjenica i komentara iskrivljeno obaveštenje. Upotrebljava se ake se obaveštenje temelji na podacima koji nisu protivrečni, ako se osniva na stvarnim uslovima i, kao takva, prihvatljiva za subjekte kojima je namenjena. Kao proces to je plansko, smišljeno i organizovano delovanje u miru i ratu, širenje i proturanje dezinformacija (v.) da bi se protivnik ili neprijatelj doveo u zabludu o stvarnoj situaciji ili o određenom podatku i time naveo na pogrešne zaključke i preduzimanje određenih aktivnosti, ili uzdržavanje od njih. O primeni metoda odlučuju vodeće političke strukture pokreta ili države, a u oružanim snagama organi rukovođenja i komandovanja. Sprovodi se preko svih raspoloživih sredstava: informativno-propagandnog sistema, metoda i radnji obaveštajne i službe bezbednosti i dr. U ratnim dejstvima kao operativno-taktična mera primenjuje se kroz razne oblike obmanjivanja neprijatelja radi postizanja iznenađenja. U obavještajnim i kontraobavještajnim službama postoje posebni sektori rada, koji se bave pripremanjem i izvođenjem D. (v. Kontraobaveštajna aktivnost).




  

Iznesena stajališta i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se držati odgovornima za njih.